Previše defenzivno, previše bezopasno, previše lako za pročitati – i s više pogrešnih dodavanja nego bilo koja druga momčad 2. lige: unatoč naslovu jesenskog prvaka, još su prije nekoliko tjedana postojale brojne sumnje oko Schalkeove taktike. No novi igrači i promjena sustava sada su treneru Mironu Musliću pomogli ukloniti neke slabosti. Ta promjena, međutim, nosi i određeni rizik.
Unatoč naslovu jesenskog prvaka i oreolu najbolje obrane lige, rijetko je koji drugoligaški lider bio tako intenzivno propitivan kao FC Schalke 04. Na prijelazu godine govorilo se: predefenzivni su, previše predvidljivi, bezopasni.
Sumnje u to može li takav stil igre biti dovoljan za povratak u prvu ligu postale su u siječnju još glasnije – nakon 2:2 protiv 1. FC Kaiserslauterna i otrežnjujućeg poraza 0:2 u Bochumu. No u Schalkeu su iz toga izvukli zaključke – ne samo na taktičkoj ploči, nego i na tržištu igrača.
Dovođenjem Edina Džeke, Dejana Ljubičića i Adila Aouchichea odgovorni su ciljano reagirali na strukturne nedostatke momčadi. Prvi učinak? Impresivan.
Ta su tri zimska pojačanja sudjelovala u jedanaest od dvanaest Schalkeovih pogodaka u kalendarskoj 2026. godini – i oni su najuočljiviji protagonisti sustava koji se znatno promijenio i koji na prvi pogled djeluje kao klasična formacija 4-2-3-1, ali to zapravo nije.
Schalke s loptom živi kroz asimetriju
Jer tko u toj osnovnoj postavci očekuje formaciju s dvojicom klasičnih krilnih napadača, kod S04 će pogriješiti. Kraljevsko-plavi su, nakon šest mjeseci u krutom sustavu 3-4-2-1, sada teži za „dekodirati“, jer se u igri s loptom kreću kroz asimetriju koja Schalkeove snage stavlja u prvi plan.
Iako Muslić ne dira kraljevsko-plavi DNK stalnog „obrambenog napredovanja“, žestokog protupresinga i što bržeg okomitog nogometa, u veljači su se pojavili novi obrasci – osobito u pozicioniranju njegovih igrača.
Najupadljivije: Schalke u igri s loptom preopterećuje središnji prostor s do osam igrača i pritom ostavlja desnu stranu praznom. Jedino se Timo Becker, kao nominalni desni bek, u izgradnji napada uopće nalazi na desnoj polovici terena.
Njegov nominalni igrač ispred njega, Ljubičić, kada protivnik stoji kompaktno, sve se više vraća u sredinu i svojim utrčavanjima iza protivničke obrane služi kao „razbijač linija“ i otvara prostor za Džeku i Kenana Karamana u sredini, koji vrebaju kratka dodavanja.
S04 u izgradnji napada – i kroz to preopterećenje centra – posebno često traži put preko središnjih igrača i „finih nogu“ Karamana i Džeke, koji služe kao prijelazni igrači za ulazak u posljednju trećinu terena.
Tamo plavo-bijeli ili ciljaju izravno na dodavanje u dubinu, ili – još češće – na brzo uigrani dvojac na lijevom krilu: Aouchiche i Moussa Ndiaye, četvrto Schalkeovo zimsko pojačanje.
Dok se desna strana kod Schalkea namjerno ostavlja praznom, lijevi bek Ndiaye i „slobodni“ Aouchiche često drže širinu na lijevoj strani kako bi tamo mogli iskoristiti svoju dinamiku.
Schalke taj dvojac želi dovesti u njihove najjače akcije: u igru kroz ubacivanja. Kako bi to omogućili, Aouchiche i Ndiaye međusobno se podupiru, stalno se preklapaju (čas jedan ide ispred, čas drugi), vežu protivničke igrače i onome tko vodi loptu otvaraju čistu poziciju za ubacivanje.
Velika sistemska prednost tog „pretrpanog“ centra? S Aouchicheom, Karamanom, Džekom i Ljubičićem, odmah su četiri igrača blizu kaznenog prostora, što osigurava dobru popunjenost „šesnaesterca“ kod ubacivanja.
Osim toga, novi raspored olakšava Muslićevoj momčadi i njihovu kraljevsku disciplinu: munjevite tranzicije.
Dok su u jesenskom dijelu, nakon osvajanja lopte, često samo trojica napadača iz sustava 3-4-2-1 bila ispred lopte kao opcije za dodavanje, sada su s već spomenutim ofenzivnim kvartetom najmanje četvorica napadača ispred lopte, a često ih podržavaju i intenzivni sprintovi Ndiayea ili Soufianea El-Faouzija.
Zbog toga više nitko izvana ne dovodi u pitanje može li Schalke, s Džekom koji nije poznat po sprinterskoj eksploziji, i dalje igrati uspješan tranzicijski nogomet.
Kod izgubljene lopte Kraljevsko-plavi su već zbijeni
Preopterećenje centra donosi i dodatnu korist: u slučaju izgubljene lopte Schalke je već kompaktno postavljen i ima kratak put za protupresing – a to je bila velika snaga momčadi i u jesenskom dijelu.
No usmjeravanje igre prema sredini, kao što se nedavno vidjelo u remiju 1:1 protiv posljednjeplasiranog Greuther Fürtha, nosi i nedostatke kada izostanu ubacivanja – jer je Schalkeov sustav u velikoj mjeri upravo na tome zasnovan.
Tada kao prvo rješenje ostaje opcija „čip-lopti“ prema Ljubičiću koji utrčava u dubinu, prije nego što se u potrazi za rupama mora ponovno prebacivati strana.
Protiv Fürtha su Aouchiche, Karaman, Džeko i Ljubičić često stajali beskorisno u sredini. Zato S04 treba još više rješenja kada protivnik kroz čovjek-na-čovjeka izolira Schalkeove igrače za ubacivanje. Jedna mogućnost bila bi da Ljubičić češće kreće s desnog krila.
To bi pomoglo i Timi Beckeru, koji se još muči s novim sustavom, jer mu – zbog toga što Hrvat ulazi u sredinu – često nedostaje opcija za dodavanje ispred lopte. S krila ili iz poluprostora Ljubičić bi se i dalje tijekom napada mogao prebacivati u sredinu ili utrčavati u dubinu.
Unatoč svim prednostima nove Schalkeove taktike, ona otkriva i rizike – koji su se u dosadašnjih sedam utakmica proljetnog dijela prvenstva posebno vidjeli u obrani. Kraljevsko-plavi su u tom kratkom razdoblju već primili 11 pogodaka – više nego u cijelom jesenskom dijelu. Problem?
Zbog promjene sustava nedostaje treći stoper, koji je u prvom dijelu sezone još maskirao individualne slabosti u obrani vlastitog kaznenog prostora.
Istina, S04 tamo ima Nikolu Katića kao, prema brojkama, najboljeg obrambenog duel-igrača 2. lige, ali on i njegovi partneri više ne mogu „počistiti“ sve kao u razdoblju kada je u liniji postojao još jedan stoper koji bi dodatno pokrivao, sužavao prostor.
Ipak, može se zaključiti da je Schalke 04 unaprijedio svoju igru kako bi, nakon osvajanja jesenskog naslova, ostao na kursu prema Bundesligi i povećao vjerojatnost za promociju – i to unatoč činjenici da i dalje imaju drugi najmanji udio posjeda lopte i najlošiju točnost dodavanja.
A čak i ako iz igre ne funkcionira mnogo, S04 se može osloniti na individualnu klasu svojih zimskih pojačanja – što je Ljubičić nedavno impresivno pokazao svojim dalekometnim „projektilom“ za bod protiv Fürtha. Ili Džeko, igrač s iskustvom Lige prvaka, koji svojim učinkom od četiri gola i tri asistencije u 395 odigranih drugoligaških minuta (što je sudjelovanje u golu svakih 56 minuta) potvrđuje svoju ulogu X-faktora u igri.
