Ispadanje od Paris Saint-Germaina u polufinalu Lige prvaka još uvijek snažno odjekuje u Münchenu. Bayern je ove sezone igrao nogomet koji je često oduševljavao, rušio rekorde i vratio klub u sam vrh europskog nogometa. Ipak, nakon dvoboja sa PSG-om otvorilo se pitanje koje neće nestati preko noći: je li Kompanyjev sustav previše rizičan kada Bayern naleti na protivnika jednake ili veće individualne kvalitete?
Rasprava je razumljiva, ali mora biti poštena. Ne govori se ovdje o običnoj momčadi i običnoj sezoni. Bayern je pod Kompanyjem ponovno postao daleko najjača momčad Njemačke, igrao je sjajan napadački nogomet i stigao do europskog polufinala. No na razini na kojoj se odlučuje o Ligi prvaka više nije dovoljno biti moćan u napadu. Ondje presuđuju nijanse, ili kako Kompany posljednjih dana stalno naglašava – detalji.
Detalji kao nova ključna riječ
Nakon ludog poraza 5:4 u Parizu i uzvrata u kojem Bayern nije uspio izboriti finale, u klubu se sve češće govori o prilagodbama i detaljima. Max Eberl i Joshua Kimmich radije koriste riječ prilagodbe, dok Kompany gotovo stalno ponavlja pojam detalja. Time pokušava izbjeći veliku raspravu o tome treba li mijenjati cijeli sustav.
I može ga se razumjeti. Kada trener pogleda sezonu u Bundesligi, golemu razliku pogodaka i način na koji je njegova momčad dominirala većinom suparnika, teško je od njega očekivati da će reći kako treba sve mijenjati. Kompany jasno poručuje da ne želi izgubiti ono što je Bayern učinilo jakim. Njegov cilj nije odustati od vlastite ideje, nego je dovesti bliže savršenstvu.
Zato će Bayern i dalje igrati vrlo hrabro, otvoreno, s puno izravnih duela po cijelom terenu. Taj pristup igrači su dvije godine usvajali i pretvorili u vlastitu nogometnu naviku. U prvoj sezoni donio je naslov prvaka, u drugoj bi mogao donijeti prvenstvo i kup. Ipak, upravo utakmice protiv PSG-a pokazale su da to nije kraj razvoja, nego samo temelj na kojem se mora graditi dalje.
Zašto Bundesliga skriva neke probleme?
U Bundesligi Kompanyjev pristup najčešće funkcionira zato što Bayern u gotovo svakom pojedinačnom duelu ima boljeg igrača. Kada se igra čovjek na čovjeka po cijelom terenu, to je golema prednost. Većina bundesligaških protivnika teško može izdržati takav pritisak i takvu kvalitetu.
No protiv PSG-a stvari su izgledale drukčije. Parižani imaju igrače koji ne samo da mogu izdržati takve duele, nego ih i redovito dobivati. Hviča Kvaratskhelija nekoliko je puta pokazao koliko opasan može biti kada se otvori prostor iza Bayernovih braniča. Upravo zato se protiv takvog protivnika svaka mala pogreška u kretanju pretvara u veliku šansu.
Jedna od najzanimljivijih situacija dogodila se već nakon nekoliko minuta uzvrata. Kvaratskhelija je pobjegao Bayernovoj obrani, a u analizi se pogled najprije zaustavio na Konradu Laimeru, koji nije dovoljno ometao dodavača Fabiana Ruiza, te na Dayotu Upamecanu, koji više nije mogao stići gruzijskog napadača. No važan dio slike bio je i Jonathan Tah. On je, prema Kompanyjevu načelu, pratio Désiréa Douéa daleko izvan zadnje linije, čime se iza Upamecana otvorio velik prostor.
Tu se otvara ključno pitanje za novu sezonu: mora li branič baš uvijek slijediti protivnika, čak i kada ga on odvlači u prostor koji neposredno ne prijeti golu? Ili je ponekad bolje pustiti ga, spustiti se natrag i zaštititi dubinu? Tah je prije uzvrata protiv PSG-a jasno rekao da se, kada Bayern visoko pritišće, nitko ne smije jednostavno izvući iz tog ponašanja. Po njemu, ne radi se o odustajanju od sustava, nego o boljoj pripremi zaštite od protunapada.
Previše otvorenih vrata za suparnike
Činjenica je da Bayern u posljednje vrijeme prečesto ulazi u situacije u kojima suparniku ostavlja puno prostora za brze napade. I ne samo protiv PSG-a, vjerojatno najbolje momčadi Europe, nego i protiv Heidenheima, momčadi iz samog donjeg dijela Bundeslige. U posljednje tri službene utakmice protivnici su svaki put imali vrijednost očekivanih golova iznad 2,5, što znači da su prema kvaliteti stvorenih prilika imali ozbiljnu šansu zabiti više pogodaka. Još je zanimljivije da su u tim utakmicama po tom pokazatelju bili iznad samog Bayerna.
Naravno, treba dodati i važan kontekst. U prvenstvu od početka ožujka rijetko je igrala najbolja moguća Bayernovа prva postava. Kompany je često rotirao zbog umora i opterećenja. Iz prošle sezone, kada je u četvrtfinalu protiv Intera morao igrati bez čak devet standardnih igrača, izvukao je pouku da mora raspoređivati snage. Zato neke slabije ligaške izvedbe ne treba odmah promatrati kao dokaz raspada sustava.
Ipak, kada i mladi Tom Bischof oprezno kritizira novije nastupe, jasno je da problem nije samo izmišljotina. Bayern je nakon pariškog spektakla djelovao malo manje energično, što se u Bundesligi može objasniti rotacijom, a protiv PSG-a kvalitetom i snagom suparnika. Ali bez obzira na objašnjenja, u Münchenu moraju pronaći rješenje.
Ne mijenjati identitet, nego ga učiniti zrelijim
Kompany ne mora rušiti ono što je izgradio. To bi bilo pogrešno. Bayern je pod njim ponovno dobio identitet, radost igre i napadačku glad. Momčad je postala prepoznatljiva, dominantna i gledljiva. No ako želi osvojiti Ligu prvaka, taj identitet mora postati zreliji.
To znači da Bayern mora naučiti kada pritisnuti do kraja, a kada zaštititi prostor. Kada slijediti protivnika, a kada čuvati liniju. Kada nastaviti loviti gol, a kada nekoliko minuta smiriti utakmicu. Nisu to velika odricanja od sustava, nego upravo oni detalji o kojima Kompany govori. Samo što ti detalji na ovoj razini odlučuju hoćeš li nakon polufinala pričati o sucu i propuštenim šansama ili ćeš rezervirati hotel za finale Lige prvaka.
Dvije misije: Köln pa Stuttgart
Dugoročni cilj je jasan: Bayern želi ponovno osvojiti Ligu prvaka. Kompany je pokazao da može vratiti klub u europsku elitu i vratio ga je ovogodišnjom kampanjom, ali sljedeći korak traži još više ravnoteže.
No, kratkoročno, pak, gledano slijede dvije važne utakmice.
Najprije Bayern protiv Kölna mora odigrati stabilnu završnu prvenstvenu probu za finale Kupa. Nakon toga čeka ga finale njemačkog kupa protiv Stuttgarta, druge najbolje napadačke momčadi Bundeslige, iako s čak 48 pogodaka manje od Bayerna. To finale bit će prilika da Kompanyjeva momčad sezonu završi s dvostrukom krunom i jasnom porukom: sustav ostaje, ali mora postati još precizniji.
Rasprava o Kompanyjevu nogometu zato nije nepoštena, ali ne smije biti površna. Bayern nema problem zato što igra hrabro i otvoreno. Problem nastaje kada hrabrost nije dovoljno zaštićena. A upravo u toj razlici između spektakla i stabilnosti leži sljedeći veliki razvojni zadatak ovog Bayerna.
