Karl-Heinz Rummenigge u intervjuu za Kicker pokazuje se kao pobornik videoasistenta, ali svejedno predlaže promjene. Pritom odgovornost vidi na svjetskom nogometnom tijelu za pravila igre, a ima i jasno mišljenje o mogućem uvođenju trenerskog „challengea“.
Mnogo je razmišljao i sada želi potaknuti raspravu kako bi se nogomet poboljšao, kako bi se olakšao posao sucima i kako bi gledatelji bolje razumjeli odluke.
U središte rasprave Karl-Heinz Rummenigge stavlja VAR, odnosno videoasistenta sucu. U intervjuu dugogodišnji prvi čovjek uprave FC Bayerna objašnjava gdje vidi probleme i kako bi se oni mogli riješiti.
I u uzvratnoj utakmici FC Bayerna protiv PSG-a opet je u središtu bila igra rukom. Što bi se, po vašem mišljenju, trebalo poboljšati?
Naša utakmica protiv PSG-a još je jednom pokazala koliko je velika i hitna potreba za reformom pravila o igranju rukom. To se pravilo nužno mora ponovno pojednostaviti.
Nikada nisam na stadionu doživio takve rasprave oko igranja rukom kao prošle srijede. Možda je odluka suca bila u skladu s pravilima, ali onda se iz toga mora izvući zaključak: kod igranja rukom međunarodni čuvari pravila stvorili su previše iznimki.
Siva zona je u međuvremenu postala prevelika, pravila su previše nejasna, a to ostavlja preširok prostor za tumačenje. Pojednostavljenje bi bilo nužno u interesu nogometa.
Kako bi to trebalo izgledati?
Za mene je igra rukom onda kada postoji namjera ili kada netko potpuno neprirodno poveća površinu svojeg tijela u svoju korist, odnosno na štetu protivnika.
Vrlo jednostavno. Kad pogledam navodno igranje rukom Harryja Kanea u Leverkusenu, više ne znam što bih rekao. U moje vrijeme kod igranja rukom postojalo je crno i bijelo, danas gotovo da postoji samo sivo.
To pravilo mora se vratiti u područje crnog i bijelog. Hitno ga treba reformirati, najbolje još prije Svjetskog prvenstva. Inače ćemo i ondje imati poplavu dvojbenih odluka o igranju rukom, koje će na kraju možda odlučivati o tome tko će postati svjetski prvak. A to donekle diskreditira VAR, koji je zapravo dobar.
Zašto želite stati u obranu VAR-a?
I dalje smatram da VAR pridonosi ozbiljnoj i pravednoj procjeni u nogometu. Nažalost, u svojoj karijeri kao igrač i u upravljanju klubom doživio sam previše pogrešnih odluka. Uvijek sam bio veliki zagovornik tehnologije. VAR je dobar i koristan, samo moramo promijeniti nekoliko stvari.
Primjerice?
Počet ću s čimbenikom vremena: između odluke i objašnjenja preko stadionskog razglasa često prođe previše vremena. Navijači postanu nervozni. Onda se iz ultras skupina ponovno čuju povici poput „J… DFB“, iako DFB nije prava adresa. FIFA je to razvila i to je bila jedna od dobrih odluka FIFA-e. Ono što nam treba jest evolucija, a ne revolucija.
U kojem smislu?
U osnovi mi je stalo do toga da se stvari pojednostave. Suci na terenu i VAR, uključujući sva tehnička pomagala, trebali bi se doživljavati kao jedna ekipa i odluke donositi ondje gdje se one mogu donijeti najbolje i najbrže u interesu igre.
Bilo na terenu ili pred ekranima. Sudac na terenu ne mora donijeti konačnu odluku. Ako preko slušalica dobije uputu da nešto provjeri, to se temelji na onome što službene osobe pred velikim ekranom vide, djelomično uz podršku umjetne inteligencije.
Sudac uz rub terena ima tek nešto veći tablet. Pitam se zašto sudac na terenu to još jednom mora gledati, ako oni koji to vide bolje mogu preuzeti odluku umjesto njega. Tu se gubi puno vremena dok sudac otrči do svojeg malog ekrana, pogleda situaciju, donese odluku i zatim je objavi.
Dakle, vaš bi pristup bio: više moći VAR-sobi?
U većini slučajeva VAR se ne uključuje bez razloga. To znači da je nešto previđeno ili da se dogodilo nešto što je u stvarnom vremenu na terenu promaknulo. Znamo: čim dođe taj poziv, nešto se dogodilo. Inače se kolege u VAR-sobi ne bi uključile.
Dakle, konačna odluka trebala bi se donositi u VAR-sobi, ondje rade sve kvalificirani ljudi. Samo mora definitivno i dalje biti zajamčeno da u toj prostoriji ne ide televizijski komentar, kako bi se spriječio svaki mogući utjecaj.
Za to bi vjerojatno trebala promjena pravila.
IFAB bi morao promijeniti svoja pravila, koja kažu da sudac na terenu ima konačnu odluku. Jer mi znamo da je on formalno ima, ali mu je ona ili tehnološki oduzeta ili je posljedica toga da kolege u VAR-sobi na svojim golemim ekranima, i u super-usporenoj snimci, situaciju vide mnogo bolje.
Upravo to znanje kod gledatelja stvara mnogo nerazumijevanja. Ako se pravila prilagode, suca na terenu izvlačiš iz rasprave; pomažeš mu. Često nam se servira nepotrebna predstava koja samo troši vrijeme i stavlja odgovornost na čovjeka koji više nije isključivo odgovoran, jer je odluka u VAR-sobi već davno pala.
Može li se tako rasteretiti sudac na terenu?
Naši suci time bi se donekle oslobodili nesigurnosti. Ljudi u VAR-sobi dio su sudačke ekipe, ionako su stalno u dijalogu s glavnim sucem na terenu. Sudca na terenu treba zaštititi.
S jedne strane njega samog pred užarenom atmosferom, a s druge strane pred težinom pojedinačnih odluka, koje nerijetko mogu utjecati na egzistencije. Treneri ponekad zbog pogrešnih odluka dobiju otkaz, klubovi ispadnu iz lige. Za to ne bi trebao biti odgovoran samo sudac na terenu.
Gdje još vidite potrebu za napretkom?
Mislim da u Njemačkoj imamo dobru tehnologiju, ona je i poboljšana, ali možda ne savršenu. Koliko sam čuo, tehnologija za zaleđe u Engleskoj tehnički je složenija i nešto preciznija nego u Njemačkoj. Očito se u Engleskoj u te stvari ulaže više nego kod nas. Budući da je riječ o ključnim odlukama, potrebna nam je najbolja tehnologija, bez obzira na cijenu.
Njemačka tehnologija za zaleđe daje 50 sekvenci u sekundi, u Engleskoj čak 100. Ne čini li to potencijalnu odluku o zaleđu proizvoljnom?
Najbolju tehnologiju u tom slučaju imaju FIFA i UEFA, kod kojih je u lopti ugrađen senzor. Tehnologija odmah prepoznaje kada lopta “napusti” nogu. To ni sudac ni pomoćnik uz aut-liniju ne mogu tako pouzdano prepoznati.
Nije malo onih koji traže ukidanje VAR-a, dakle manje tehnologije. Čini li VAR, slično kao i izmijenjena pravila, nogomet kompliciranijim?
VAR, ponavljam, čini nogomet ozbiljnijim i pravednijim. To je činjenica.
Usput, nije bila dobra ideja ljude smjestiti u nekakav „podrum“ (sjedište VAR-a u Kolnu op.a.).
To nije pomoglo ni po pitanju autoriteta ni po pitanju javne percepcije. Ali najvažnije je da VAR učinimo pouzdanim u činjenicama. Reći ću to osobno i predsjedniku FIFA-e Gianniju Infantinu: uvođenje VAR-a bila je dobra odluka jer s VAR-om bismo, usput rečeno, 2017. s Carlom Ancelottijem prošli dalje protiv Reala. Sada se ta tehnologija samo mora bolje primjenjivati zajednički.
Mučna tema su situacije zaleđa u kojima suci najprije namjerno puštaju igru da se nastavi kako bi se, ako padne gol, sve moglo točno provjeriti. Zato se zastavica podigne tek s velikim zakašnjenjem.
Danas bi se moglo reagirati puno brže kada bi u lopti bio senzor. U međudjelovanju lopte i linije, umjetna inteligencija odmah bi prepoznala je li netko bio u zaleđu. I ta bi se tema, uz savršeno primijenjenu tehnologiju, mogla brzo riješiti.
Što mislite o trenerskim „challengeima“, odnosno mogućnosti da trener zatraži provjeru odluke?
Nisam njihov fan, jer bi se to moglo zloupotrijebiti, koristiti kao taktičko sredstvo. Zamislite da protivnik upravo ima zamah, pritišće u utakmici i onda trener posegne za dodatnom provjerom. Samo i isključivo kako bi prekinuo ritam protivnika. VAR treba koristiti što jednostavnije i ne smije dodatno komplicirati igru.
Bi li takva opcija Challengea onda bila više predstava nego pomoćno sredstvo?
VAR mora pridonositi normalnoj pomoći i poboljšanju ozbiljnog nogometa, bez predstave, bez cirkusa. S druge strane, smatram dobrim to što sudac objašnjava svoju odluku. Komunikacija i transparentnost nimalo ne štete. Ako se ljudima pred televizorom objašnjava, onda to treba objasniti i gledateljima na stadionu.
Za kraj: što vam je u ovoj temi najvažnije?
Donošenje odluka mora ići brže, trebamo najbolju tehnologiju, moramo se vratiti prema više činjeničnim, a manje subjektivnim odlukama. Više crno-bijelog i manje sivog, osobito kod pravila o igranju rukom. I zato da se pomogne sucima na terenu. Jer najbolji suci i dalje su oni za koje se gledatelj na putu kući pita: tko je danas uopće sudio? To znači da sudac nije upao u oči i da je svoj posao obavio vrhunski.
