SC Freiburg u finalu Europske lige zvuči gotovo nestvarno. I to ne samo zbog veličine natjecanja, nego zbog puta kojim je taj klub došao do Istanbula.
Bivši predsjednik Freiburga Fritz Keller, čovjek koji taj klub poznaje iznutra kao malo tko drugi, podsjetio je koliko je duga i zahtjevna bila ta priča: od borbe za potpore, postavljanja reflektora i postupne izgradnje Dreisamstadiona do finala drugog najvažnijeg europskog klupskog natjecanja.
Upravo zato, po njemu, ovaj uspjeh nije slučajnost, nego rezultat rada, strpljenja, jasnog stava i posebne klupske naravi.
Uspjeh koji nije pao s neba
Keller otvoreno kaže da bi nekada bilo gotovo nezamislivo povezati Freiburg s europskim finalom. U devedesetima se klub morao boriti za osnovne uvjete, za potporu, za reflektore, za svaku tribinu koju je gradio vlastitim snagama. Danas taj isti sudjeluje u završnicama Europskih natjecanja.
U tome Keller vidi razlog za ponos prema svima koji su vjerovali u konstantni razvoj. Freiburg nije klub koji je preko noći skočio na veliku pozornicu. To je klub koji godinama ne stoji u mjestu, nego svakodnevno, s ambicijom i malo zdrave nestrpljivosti, ide korak naprijed.
Njegov uspjeh izgrađen je na posebnoj klupskoj naravi, stabilnom moralu i jasnom uvjerenju da se napredak može postići bez odustajanja od vlastitih načela.
Upravljačka struktura kao temelj
Jedan od najvećih razloga Freiburgova uspjeha Keller vidi u načinu upravljanja klubom. Freiburg posluje održivo i ne razmišlja samo od utakmice do utakmice. Nema naglih, populističkih reakcija, nego se zna da klub ponekad mora proći i kroz krize te ljudima otvoreno objasniti stvarnost.
Keller pritom koristi usporedbu sa šahom: u nogometu nije dovoljan jedan potez, nego je potreban cijeli sustav i jasna arhitektura donošenja odluka. Freiburg je upravo tu jak. Klupska tijela imaju jasne uloge i popunjena su prema sposobnostima, a ne prema tome tko je nekada bio dobar nogometaš ili tko ima dugu klupsku iskaznicu. Bivši igrač nije automatski prava osoba za važnu funkciju u klubu.
Iako Freiburg s uvjerenjem živi kao registrirana udruga, Keller podsjeća da su profesionalni nogometni klubovi ipak i poduzeća. No upravo tu dolazi njegova ključna poruka: srećom, ne pobjeđuje uvijek najbogatije poduzeće. Ponekad pobjeđuje ono brže, pametnije, s boljim idejama i skladnijim konceptom.
Manje glasova, jasnije odluke
Keller smatra da je Freiburg dobar primjer kluba s vitkom i jasnom strukturom odlučivanja. Uspješna poduzeća često nisu ona u kojima svi o svemu odlučuju, nego ona u kojima se zna tko je za što odgovoran. Previše ljudi i previše tijela koja se miješaju u svaku odluku često pokvari stvar.
Zato ističe rad sportskog direktora Jochena Saiera, koji godinama zrači mirom, kao i Olivera Lekija, odgovornog za ukupnu organizaciju i financije. Obojica su dugo na vrhu kluba i, prema Kelleru, rade izvanredno.
Važnu ulogu ima i nadzorni odbor na čelu s Heinrichom Breitom, ali upravo zato što ostaje u pozadini. On se ne miješa u pojedinačne transfere ili trenerske odluke, nego odobrava financijski okvir i nadzire njegovo poštivanje. Novoosnovano vijeće kluba također ima smisla jer se bavi navijačima, članovima, tradicijom i očuvanjem klupskog podrijetla.
Stadion kao prekretnica
Drugi veliki ključ uspjeha bila je izgradnja novog stadiona. Freiburg bez moderne infrastrukture, boljih uvjeta za gledatelje, snažnijih poslovnih i ugostiteljskih kapaciteta te optimalnih uvjeta za trening više ne bi mogao dugoročno pratiti zahtjeve suvremenog nogometa.
Danas se možda zaboravlja koliko je teško bilo izboriti novi stadion. Velik dio grada godinama je bio protiv izgradnje. Za klub je to bila naporna i duga borba, sve dok novi dom 2021. konačno nije bio spreman. Danas se jasno vidi da se taj trud isplatio.
Razvijati, a ne samo kupovati
Freiburgova sportska filozofija dugo se temeljila na razvoju igrača, ponajprije zato što si klub nije mogao priuštiti gotove i skupe nogometaše. Danas bi možda povremeno mogao platiti i već formiranog profesionalca, ali osnovni put nije odbačen.
Zato igrači poput Johana Manzambija, koji je iz Švicarske stigao pred kraj tinejdžerskih godina, ili Yuita Suzukija, mladog profesionalca iz Danske, dolaze baš u Freiburg. Oni znaju da se ondje mogu sportski razvijati, ali i rasti kao osobe.
Keller zbog toga posebno hvali sve sportski odgovorne ljude u klubu. Christian Streich obilježio je predivnu eru, Julian Schuster na senzacionalan način nastavlja njegov rad, ali Keller ne zaboravlja ni Robina Dutta. Nakon 16-godišnje ere Volkera Finkea, Dutt je 2007. preuzeo težak zadatak. Nije imao široku podršku kakvu su kasnije imali Streich i Schuster, ali je četiri godine radio vrlo dobro i postavio važne temelje.
Hartenbach, skauting i ljudski pristup
Posebno mjesto u Freiburgovoj priči ima Klemens Hartenbach. Došao je iz klupske nogometne škole, postupno ušao u skauting i podigao taj odjel na vrlo visoku razinu. Kao sportski direktor, zajedno sa svojim skautskim timom, ima golem udio u razvoju kluba.
Keller ističe da Hartenbach nema samo izvanredan osjećaj za talente i igrače koji odgovaraju Freiburgu, nego i veliku toplinu u pristupu ljudima. Igrači to osjećaju.
U Freiburgu se, prema Kelleru, ne radi na štetu igrača. Bilo je nogometaša koji su u klub stigli iz sredina u kojima nisu bili dobro medicinski tretirani, nego su zbog pritiska rezultata dobivali injekcije kako bi igrali nedovoljno oporavljeni.
U Freiburgu se takve stvari ne rade. Ako je igrač načet, pazi se da se najprije potpuno oporavi, pa makar izbivao dulje. Zdravlje i odgovornost prema mladim ljudima važniji su od kratkoročnog rezultata.
Zbog toga Freiburg mnogim igračima brzo postaje druga kuća. Osjećaju da se s njima postupa iskreno. Klub je s vremenom izgradio i takav ugled da igrači nakon dobre sezone više ne odlaze automatski, nego neki ostaju još godinu ili dvije, čime raste kvaliteta momčadi.
Od Berlina do Istanbula
Veliki vrhunac bio je već 2022. godine, kada je Freiburg igrao finale Njemačkog kupa u Berlinu. Iako je izgubio nakon jedanaesteraca, mnogi se i danas s oduševljenjem sjećaju tog jedinstvenog doživljaja i oko 50.000 Freiburgovaca u glavnom gradu.
Sada je momčad otišla još korak dalje. U četiri godine dodatno je podigla kvalitetu kadra, a pod Julianom Schusterom naučila je igrati na više načina. Pobjeda 3:1 protiv Brage u uzvratu polufinala bila je jedan od najvećih domaćih trenutaka koje klub može doživjeti.
Freiburg je preokrenuo zaostatak iz prve utakmice, odigrao snažno i emotivno, a ulazak navijača na teren nakon završetka najbolje je pokazao što je taj uspjeh značio ljudima.
Freiburg se našao u finalu i Keller to naziva malim snom. Svjestan je da je momčad u posljednjoj prvenstvenoj utakmici u Hamburgu izgledala malo potrošeno, ali vjerovao je da će u finalu, zahvaljujući moralu i zajedništvu, izvući posljednje rezerve pa kako god završilo – cilj je postignut.
Aston Villa ima više novca, ali Freiburg ima svoju vjeru
U finalu Freiburga je čekala Aston Villa, klub koji zbog egipatskog milijardera u vlasničkoj strukturi ima mnogo veće financijske mogućnosti. Keller ipak ističe da je i Villa klub koji pazi na svoje navijače i ima dobru pojavu u nogometnom svijetu.
No za njemački nogomet cijela priča otvara šire pitanje. Bundesliga je, prema Kelleru, i dalje najozbiljnija liga Europe, ali mora paziti da ne zaostane. Klub ne mora prodati dušu kako bi rastao.
Bayern je pokazao da se može ići putem strateških partnerstava s velikim poduzećima, a njemačkom nogometu, smatra Keller, trebala bi još dva, tri ili četiri kluba koja bi se mogla približiti takvom modelu.
Freiburg, međutim, ne vidi kao prvi klub koji mora nositi taj teret. Njegov put je drukčiji.
Ni finale ne smije odvesti u ludilo
Bez obzira na to kako je završilo finale u Istanbulu, Keller smatra da je za Freiburg najvažnije da očekivanja nakon finala ostanu realna. U uspjehu se, kako kaže, najčešće rade najveće pogreške. No kada je riječ o Freiburgovim odgovornim ljudima, ne boji se da će odjednom početi bacati novac kroz prozor.
Vjeruje da će klub nastaviti razumno ulagati u momčad i donositi radost svima koji žive uz Freiburg. Finale Europske lige jest nestvaran vrhunac, ali ne smije postati razlog za gubitak mjere.
Upravo je to možda najveća snaga SC Freiburga. Klub je stigao do finala Euro natjecanja, ali ne mora postati nešto drugo da bi taj put imao smisla. Njegova veličina nije u tome da glumi bogataša, nego u tome da je strpljivo, pametno i ljudski izgradio put kojim danas može stati nasuprot puno moćnijima.
I zato je Kellerova rečenica najbolji sažetak ove priče: “srećom, ne pobjeđuje uvijek najbogatiji”.
