Bayern je u polufinalu Lige prvaka ispao od Paris Saint-Germaina tijesno, ali ne i nezasluženo. Momčad Vincenta Kompanyja ove je sezone igrala iznimno atraktivan nogomet, osvojila Njemačku, oduševljavala napadačkom moći i u Europi pala tek protiv branitelja naslova. Ipak, ako u Münchenu žele da sljedeći pokušaj završi podizanjem trofeja Lige prvaka, jasno je da neke stvari moraju doraditi.
Važno je odmah naglasiti: ovdje se govori o najvišoj mogućoj razini. Bayern je u Europi ove sezone izgubio samo od dvaju finalista, PSG-a i Arsenala. U tom smislu može se reći da je bio odmah iza njih.
U Bundesligi su kadar i način igre više nego dovoljni da se dominira gotovo protiv svakoga. No Bayern ne želi biti “skoro najbolji” u Europi. Bayern želi biti europski prvak. A za to su mu potrebna poboljšanja u tri područja: stabilnosti, širini vrhunskih rješenja i na bočnim obrambenim pozicijama.
Spektakl nije uvijek dovoljan
Prvi i možda najvažniji problem je stabilnost. Bayern je protiv PSG-a pokazao da može igrati bez problema na razini najvećih europskih momčadi, ali nije to uspio raditi dovoljno dugo.
Da je u 180 minuta polufinala igrao kao u prvih dvadesetak minuta prve utakmice u Parizu, imao bi izvrsne izglede za finale, štoviše. Tada je Bayern kontrolirao igru, dominirao ritmom i djelovao kao momčad koja zna što želi i kako do toga doći. A sjetimo se samo i one sjajne šanse Olisea za 0:2 u Parizu koja bi zasigurno dodatno šokirala domaćina.
No nakon toga utakmica se pretvorila u otvoreni napadački obračun, a takav dvoboj Bayern na kraju nije uspio dobiti. PSG nije samo momčad s vrhunskim napadačima, nego i sastav koji se, što se posebno vidjelo u uzvratu, zna vrlo dobro braniti. U tom segmentu Parižani su bili zreliji od Bayerna.
Kompany zato ne mora mijenjati svoju nogometnu ideju, ali mora pronaći način da momčad bolje štiti vlastiti gol kada izgubi loptu. Bayernu treba bolja zaštita od protunapada, više obrambene čvrstoće i više mirnoće u trenucima kada suparnik preživi prvi pritisak.
Posebno se to vidjelo u sredini terena, gdje su Vitinha, Joao Neves i Fabian Ruiz u ključnim razdobljima igrali smirenije i zrelije od Joshue Kimmicha i Aleksandra Pavlovića.
Na klupi nedostaje vrhunske širine
Druga važna točka je širina kadra, ali ne u smislu broja igrača. Bayern nema premalo nogometaša. Problem je u tome što iza najboljih jedanaest nema dovoljno igrača koji odmah mogu promijeniti utakmicu na najvišoj europskoj razini.
Protiv PSG-a to se jasno vidjelo. Bayern je u napadu imao samo jedan ozbiljan izostanak, Sergea Gnabryja, ali Kompany svejedno nije imao mnogo vrhunskih rješenja s klupe.
PSG je nakon nešto više od sat vremena mogao uvesti Bradleyja Barcolu, igrača koji može odmah donijeti brzinu i opasnost. Bayern je tek u 79. minuti uveo Nicolasa Jacksona, a nekoliko minuta kasnije i Lennarta Karla, koji se tek vraćao nakon ozljede.
To ne znači da Bayern nema talenta. Ima ga. Ali za osvajanje Lige prvaka potrebno je imati igrače s klupe koji su već spremni odlučivati protiv PSG-a, Reala, Arsenala ili Manchester Cityja.
Zato ne čudi da se kao moguća pojačanja spominju profili poput Anthonyja Gordona iz Newcastlea. Bayernu treba barem još jedan igrač koji može odmah podići razinu napadačke rotacije.
Bočni braniči kao europsko mjerilo
Treće područje su bočne obrambene pozicije. Konrad Laimer i Josip Stanišić donose borbenost, disciplinu i međunarodnu kvalitetu do nekog nivoa. Ali na najvišoj razini to ponekad nije dovoljno. PSG je na tim pozicijama imao igrače poput Nuna Mendesa i Achrafa Hakimija, i upravo se tu vidjela razlika između vrlo dobrih i svjetski vrhunskih rješenja.
Stanišić je u obje utakmice imao teške zadatke i borio se maksimalno, ali dojam je bio da nije potpuno na istoj razini s igračima protiv kojih je igrao. Laimer je korisniji u mnogim ulogama, ali nije prirodni bočni branič svjetske klase.
Alphonso Davies pak i dalje ima ogromnu brzinu, no pitanje je može li napraviti sljedeći razvojni korak na koji čekamo godinama. Na ovoj razini sama brzina nije dovoljna. Potrebni su bolja tehnička rješenja, viša taktička svijest i sigurnije odluke s loptom, a česte ozljede nimalo ne pomažu.
Ako Bayern želi opet osvojiti Ligu prvaka, mora na bočnim pozicijama imati igrače koji ne samo da mogu izdržati pritisak, nego i sami stvarati prednost. Upravo tu bi jedno pravo pojačanje moglo značiti mnogo.
Temelj postoji, ali detalji odlučuju najveće trofeje
Dobra vijest za Bayern je da osnovni temelj momčadi postoji. Kadar ima kvalitetu, dobnu strukturu koja obećava i trenera koji je već u prvoj sezoni vratio energiju, samopouzdanje i prepoznatljiv stil te nastavio nadogradnju.
Kompany nakon ispadanja nije djelovao kao čovjek koji će dugo ostati u razočaranju. Naprotiv, njegov pogled odmah ide prema naprijed, prema sljedećem pokušaju i prema tome kako ovu momčad učiniti boljom.
Ali za trofej Lige prvaka sitnice nisu sitnice. One su razlika između polufinala i finala, između spektakla i naslova. Bayern je ove sezone pružio mnogo velikih utakmica i puno nogometnog užitka. No protiv PSG-a je pronašao svoju granicu.
Sada je zadatak jasan: zadržati napadačku hrabrost, ali dodati više ravnoteže. Zadržati prvu postavu, ali pojačati klupu. Zadržati identitet, ali podići kvalitetu na pozicijama na kojima se odlučuju europske utakmice.
Ako Bayern to uspije, onda sljedeće sezone trofej Lige prvaka neće biti samo san, nego realan cilj.
