Carsten Jancker već je dugo u drugoj fazi svoje karijere, a danas radi kao nogometni trener u Austriji. U ovom razgovoru koji je pred vama prisjetio se svojih igračkih dana u Bayernu, neobične situacije s putovnicom nakon proslave pobjede u Ligi prvaka 2001. i spomenuo svoj sadašnji život u Leobenu.
Jancker je pomogao kćeri prilikom selidbe kada je odvojio vrijeme za intervju. “Prilično sam iscrpljen, ali trening koji sada slijedi – to ću još odraditi. Srećom, više ne moram igrati,” smije se ovaj pedesetogodišnjak. Četverostruki njemački prvak, osvajač Lige prvaka i doprvak svijeta, sada radi kao trener.
Već drugi put vodi DSV Leoben, austrijski trećeligaški klub koji je već jednom uveo u Drugu ligu, ali je tada ubrzo dobio otkaz. Sedam mjeseci kasnije, u travnju ove godine, vratio se u Leoben, klub s bogatom, ali turbulentnom poviješću.
U intervjuu za Kicker, kojega djelomično prenosimo, Jancker govori o svom trenerskom poslu, životu u Austriji, poruci koju je jednom dobio od Franza Beckenbauera, kao i o nezaboravnom traženju putovnice nakon proslave trijumfa u Ligi prvaka 2001.
Početak priče u Bayernu
Kako je došlo do vašeg prelaska u Bayern?
„Wolfgang Dremmler je tada postao skaut i ja sam bio prvi igrač kojeg je preporučio klubu. Sve je počelo s porukom na sekretarici,” prisjeća se Jancker.
Poruka na sekretarici?
„Da, Franz Beckenbauer mi je ostavio poruku. Njegov glas je prepoznatljiv, ali mislio sam da me netko od suigrača zafrkava. Ipak sam odlučio nazvati, i tako su započeli prvi razgovori. Znao sam da će biti veliki korak iz Rapida u Bayern, ali morao sam to pokušati.”
Kako danas gledate na svoje vrijeme u Bayernu? Bili ste četiri puta njemački prvak, dva puta osvajač Kupa, te ste osvojili Ligu prvaka i Svjetsko klupsko prvenstvo.
„Bila su to jako uspješna vremena – ne samo sportski, nego i privatno. Moje dvije kćeri su rođene u Münchenu. Imali smo sjajnu ekipu u Bayernu.”
1999. ste u finalu Lige prvaka pogodili prečku škaricama. Podsjećaju li vas igrači na to?
„Ponekad me netko od mojih igrača pita o tome, ali nije baš da vozim i razmišljam: ‘Baš bi bilo sjajno da je tada ušla’. Rijetko me pitaju o toj utakmici jer smo Ligu prvaka ipak osvojili 2001.”
Kako se sjećate tih godina?
„Ottmar Hitzfeld je došao 1998., momčad se mijenjala, stigli su novi igrači kao što su Elber, zatim 1999. Brazzo (Hasan Salihamidžić) i Effe (Stefan Effenberg). Nakon finala 1999. imao sam dva do tri mjeseca nesanice, često sam se prisjećao tog pokušaja. U osam od deset puta bih zabio taj gol, tada sam bio i fleksibilniji nego danas,” smije se. „Taj poraz je bio vrlo bolan, a 2000. smo u polufinalu ispali od Real Madrida. 2001. je većina igrača iz 1999. još uvijek bila tu, svi smo to silno željeli.”
Slavlje nakon Lige prvaka
Kako su prošle večeri nakon finala Lige prvaka 1999. i 2001.?
„1999. je moja supruga bila u visokoj trudnoći. Obavezan je bio odlazak na banket poslije utakmice, a zatim smo se neki od nas povukli u posebnu prostoriju, no brzo sam otišao u sobu.”
A 2001.?
„Bilo je prilično opušteno,” smije se. „Ostali smo nešto duže. Sljedeći dan je već boljelo, ali to je sastavni dio svega. Zatim smo se vratili u München, imali smo prolazak gradom u slavljeničkoj koloni i slavlje na Marienplatzu. Poslije smo se ponovno okupili i još jednom proslavili. Sljedeći dan smo trebali letjeti u New York na oproštajnu utakmicu Lothara Matthäusa. Ali za to vam treba putovnica.”
Što se dogodilo s vašom putovnicom?
„Kada sam legao u krevet, stvari su postale malo maglovite,” smije se Jancker. „I sljedeće jutro sam jedva što vidio. Uglavnom, nisam mogao pronaći putovnicu. Nitko mi nije vjerovao, jer su par dana kasnije bile kvalifikacijske utakmice reprezentacije, i svi su mislili da želim izbjeći stres. Ali zaista nisam mogao pronaći putovnicu.”
Povezanost s Bayernom i trenerski put
Hoće li Bayern imati priliku popraviti poraz u domaćem finalu Lige prvaka 2012. na novom finalu Lige prvaka u Münchenu 2025.?
„Puno je lakše prihvatiti poraz kada nemaš nikakvu šansu. Ali ako znaš da si bolji i ne možeš objasniti kako si zapravo izgubio, to jako boli. Bilo je zaista gorko protiv Chelseaja, ali mislim da nemaju što više popravljati.”
Imate li danas još uvijek kontakte s Bayernom?
„Nisam u tjednom kontaktu s nekim iz kluba. Ipak, kada mi nešto treba, uvijek se mogu javiti. Kada mi je za UEFA Pro licencu trebala praksa, bio sam kod Carla Ancelottija, koji je bio iznimno otvoren i zahvalan sam mu na tome.”
Život trenera u Austriji
Trenutačno trenirate DSV Leoben u trećoj austrijskoj ligi. Kakav je to klub?
„To je klub koji je bio u Bundesligi, ali zbog raznih razloga pao je do 4. lige. U Leobenu je plan vratiti se u Bundesligu. Grad ima oko 30.000 stanovnika i star stadion, što mi je baš kul.”
Već ste jednom trenirali u Leobenu i dobili otkaz nakon promocije. Zašto ste se vratili?
„Vratio sam se jer smatram da moj posao ovdje još nije gotov. Nakon prisilnog ispadanja, sada smo u trećoj ligi, ali radimo na povratku. Osvojili smo 11 od 14 utakmica i prvi smo na ljestvici. Stvari idu dobro, ali zna biti kaotično. Ipak, vjerujem da je ovaj put sve spremno za uspjeh.”
Prilagodba na austrijski stil života
Živite u Austriji gotovo 15 godina. Smatrate li se sada Austrijancem?
„Moja supruga je Bečanka, i kada smo se odlučili skrasiti, Austrija nam se činila kao pravo mjesto. Ovdje se osjećam kao kod kuće. Volim ljude, hranu, prirodu. Austrija je predivna zemlja s jezerima i planinama. Ipak, Njemačka će uvijek biti dio mene, ako ni zbog čega drugog, onda zbog mog naglaska,” smije se Jancker.
Na kraju, što vam ljudi više spominju: vašu ćelavu glavu ili poljubac prstena nakon gola?
„Definitivno frizuru. Na kraju karijere sam igrao u Mattersburgu i jednom nastupio s povezom na glavi. To mi je ostalo u sjećanju, više nego bilo koji drugi moj potez,” zaključuje Carsten Jancker kroz smijeh.
Carsten Jancker uživa u svom trenerskom životu i svakodnevnim izazovima uz uspomene iz igračke karijere, a u Austriji gradi novi dom i novu karijeru.
