Tri kola u novoj godini, a Bayern i dalje djeluje kao stroj koji ne poznaje kočnicu. Pobjede se nižu, pogoci se gomilaju, a sve više izgleda kao da je jedina prava borba u prvenstvu ona protiv vlastitih rekorda – bodovnog i golgeterskog. Dojam je gotovo zastrašujući: momčad Vincenta Kompanyja ne samo da pobjeđuje, nego to radi s lakoćom koja suparnicima uzima i posljednju mrvu vjere.
No, kako primjećuje Wolff Fuss, komentator i kolumnist Sky Sporta, Bayern je u posljednje vrijeme razvio gotovo „bavarski obrazac“: protivniku se najprije ponudi kratko vrijeme nade. Otprilike pola sata u kojem suparnik smije igrati, smije se razmahati, smije pomisliti da se nešto može dogoditi. A onda slijedi preokret koji izgleda kao da se dogodio jednim okretajem prekidača – lagano, elegantno, ali i nemilosrdno.
To se, prema Fussu, ponovilo u tri uzastopne utakmice: protiv Wolfsburga, Kölna i Leipziga. U svakoj je Bayern dopuštao protivniku da „diše“, da se pokaže, da trči i stvara dojam ravnopravnosti. Leipzig je u posljednjoj utakmici čak i poveo zasluženo 1:0, imao velike prilike i mogao, barem po onome što je prikazao u toj fazi, otići i na ozbiljniju prednost. U jednom trenutku čak se moglo pomisliti: možda je ovo dan kada Bayern prvi put ove sezone gubi prvenstvenu utakmicu.
Ali kraj je bio očekivan, gotovo poznat kao refren. Bayern je na kraju pobijedio 5:1 i „uništio svaku Leipzišku nadu“, kako Fuss opisuje, istodobno to čineći i lepršavo i brutalno. U tome i jest posebna ironija: protivnik bude teško poražen, ali sa stadiona odlazi s čudno ugodnim osjećajem, kao da je barem neko vrijeme bio „u utakmici“. Kao da je doživio prividnu ravnopravnost, iako realno nije imao pravu šansu za pobjedu.
Isti dojam ostao je i nakon drugih susreta: 8:1 protiv Wolfsburga, 3:1 u Kölnu, pa sada 5:1 u Leipzigu. Visoki rezultati, ali i ta neobična dramaturgija u kojoj suparnik dobije trenutak nade prije nego ga Bayern pregazi.
U Leipzigu se dogodila i još jedna važna stvar: iz ozljeda su se vratili ključni ljudi. Joshua Kimmich, Alphonso Davies i Jamal Musiala ponovno su na raspolaganju, što Bayern čini još potpunijim i još opasnijim. Fuss zaključuje s dozom znatiželje i ironije: sada preostaje samo čekati kakvu će novu „spačku“ Bayern smisliti u sljedećim tjednima.
Jer ako se ovakav obrazac nastavi, Bundesliga bi mogla dobiti sezonu u kojoj će najveća neizvjesnost biti samo jedna: koliko će dugo suparnici izdržati prije nego što Bayern, nakon pola sata „milosti“, ponovno pokaže tko u Njemačkoj diktira ritam.
