Andrej Kramarić ušao je u još jedno posebno poglavlje svoje karijere. Protiv Hamburger SV-a odigrao je svoju 300. utakmicu u Bundesligi, jubilej koji je i njega samog nakratko ostavio bez pravih riječi. Iako ovoga puta nije bio glavni junak susreta, nego je ostao pomalo u sjeni raspoloženih suigrača poput Grischa Prömla, hrvatski napadač jasno je dao do znanja koliko mu ovaj trenutak znači.
Nazvao ga je „posebnom utakmicom“ i s osmijehom istaknuo da uživa gledati „vrhunski nogomet“ koji njegova momčad trenutačno igra.
Put do 300. nastupa nije bio ravan. U posljednje vrijeme Kramarić je dvoboj protiv Augsburga (3:0) i gostovanje u Dortmundu (0:2) započinjao na klupi, što je za nekoga tko je godinama smatran nezamjenjivim u TSG-u bila neuobičajena uloga. No trener Christian Ilzer vratio ga je u početnu postavu baš za ovaj jubilej, u susretu protiv HSV-a, i dao mu priliku da veliku brojku obilježi na travnjaku, a ne samo u zapisniku.
Ono što u Hoffenheimu trenutačno najviše veseli jest način na koji momčad igra. TSG je ponovno razigran, okomit, samouvjeren. Prömel je poslije utakmice oduševljeno govorio kako je u ovom razdoblju „užitak igrati nogomet“ i da od takvog stila igre „svaki pojedinac ima koristi“. Četvrta uzastopna domaća pobjeda, prvi put nakon četiri godine da je klub nanizao toliko domaćih trijumfa zaredom, dodatno je pojačala dojam da se u Kraichgauu događa nešto posebno.
U takvom ozračju nije čudno što se među navijačima, ali i u svlačionici, polako bude veće ambicije. Kramarić je to vrlo izravno rekao pred kamerama nakon utakmice. „Rekao sam da, ako svi ostanemo zdravi, možemo postići nešto posebno“, poručio je. Kad su ga novinari pitali što pod tim „posebnim“ točno misli, nije se skrivao: „Ligu prvaka. To sasvim jasno kažem.“
Za TSG Hoffenheim to bi bio ogroman iskorak, ali i za samog Kramarića to bi nosilo dodatnu težinu. U najelitnijem europskom klupskom natjecanju nastupio je dosad šest puta, sve u sezoni 2018./2019., kada je Hoffenheim prvi put igrao u Ligi prvaka. Ideja da bi se još jednom mogao pojaviti na toj pozornici itekako ga motivira.
Ipak, postoji jedno veliko „ali“. Njegov ugovor s Hoffenheimom istječe sljedećeg ljeta. To znači da ostvarenje sna o Ligi prvaka u plavo-bijelom dresu ne ovisi samo o tome hoće li se momčad plasirati, nego i o tome hoće li on uopće ostati u klubu. Sam Kramarić na tu temu govori vrlo mirno i zrelo. „Nadam se da ću još mnogo godina uživati u nogometu. Vidjet ćemo kako, gdje i kada, jer neke stvari jednostavno moramo prihvatiti“, rekao je, svjestan da se u pozadini vode razgovori i da karijera u tim godinama ulazi u razdoblje u kojem se svaki sljedeći korak pažljivo važe.
Uz pitanje budućnosti, jubilej je prirodno otvorio i temu prošlosti. Kramarić je svoj put opisao kao „klasično nogometno putovanje“. Nije, kaže, ni sanjao da će doći do ovakve brojke, čak ni kad je u siječnju 2016. stigao u Hoffenheim. Tada sigurno nije zamišljao da će deset godina kasnije biti ono što mnogi navijači već danas govore – klupska legenda.
Posebno je zanimljiva njegova opaska da ga neki u šali, ali i s puno poštovanja, nazivaju „najboljim igračem u povijesti Hoffenheima“. U originalu se koristi izraz skraćen od engleskog „greatest of all time“, što znači „najbolji svih vremena“. Kramarić je istaknuo da mu je to nešto doista posebno, jer takve riječi dolaze od ljudi koji klub žive iz dana u dan, od tribina do zaposlenika, od suigrača do navijača.
Unatoč svemu tome, još uvijek nije potpuno svjestan što znači 300 bundesligaških nastupa. „Teško je to u potpunosti pojmiti dok si još uvijek aktivan igrač“, priznao je. Kad si usred sezone, gledaš više prema sljedećoj utakmici nego prema brojevima iza sebe. Tek nakon završetka karijere, kaže, shvatit će pravu težinu svega što je postigao.
Za Hoffenheim i njegove navijače Andrej Kramarić već je sada više od brojke i statistike. On je simbol razdoblja u kojem je klub od skromnog prvoligaša postao stalni sudionik borbe za europska mjesta. Njegovi golovi, dodavanja i mirnoća u ključnim trenucima definirali su čitavu jednu generaciju TSG-a. Osim brojki koje su maestralne, Kramarić je donio i nešto posebno u smislu svog načina igre, svojih rola i pozicija koje je igrao pa je stao uz bok velikom Thomasu Mulleru kao “Raumdeuter” kakvih je bilo jako malo u povijesti i možemo ih nabrojati, doslovno, na prste samo jedne ruke.
Hoće li priča biti zaokružena mega povratkom u Ligu prvaka, ostaje za vidjeti. No jedno je sigurno: dok god Kramarić uz osmijeh govori da mu je „nevjerojatno zadovoljstvo igrati nogomet u Hoffenheimu“, TSG ima razlog sanjati – i vjerovati da „nešto posebno“ možda doista nije samo prazna fraza.
