Kod Werdera iz Bremena situacija se opasno zaoštrava. Poraz 1:2 u izravnom dvoboju za opstanak kod St. Paulija gurnuo je zeleno-bijele na mjesto koje vodi u ispadanje. I ono što najviše boli nije samo tablica, nego osjećaj potpunog nestajanja samopouzdanja – kapetan Marco Friedl to je rekao bez okolišanja. A kad si 13 utakmica zaredom bez pobjede, teško je uopće objasniti odakle bi se to samopouzdanje moglo stvoriti.
Millerntor nije donio ni bod, a ni “novi početak”
Ni na gostovanju kod izravnog konkurenta nije došao prvi Werderov trijumf još od 7. studenoga. Nije došao čak ni prvi bod otkako je Daniel Thioune preuzeo momčad. Werder je pod novim trenerom odigrao tri utakmice i u sve tri ostao praznih ruku. Bilanca tri utakmice, nula bodova za klub koji se pokušava izvući iz ponora, zvuči pogubno. A pritisak sada postaje ultimativan, jer slijedi domaća utakmica protiv Heidenheima, jedine momčadi koja je trenutačno lošije plasirana. To je dvoboj u kojem nema više “sutra”.
Kad pokus propadne, problem nisu “sastojci” nego oni koji su ga složili
Često se u nogometu krivnja automatski svali na igrače ili na trenera. No ovdje se nameće neugodnije pitanje: koliko je uopće realno očekivati čudo ako je temelj pogrešno postavljen? Usporedba s kemijskim pokusom to dobro opisuje: ako eksperiment ne uspije, nije pametno samo proglasiti “sastojke” krivima, nego se treba zapitati jesu li oni koji su sve postavili – u ovom slučaju ljudi u klubu – napravili dobar posao.
Odgovornost za slaganje momčadi u ljetnom prijelaznom roku snose sportski direktor Clemens Fritz i njegov suradnik Peter Niemeyer. Zdravstveni problemi u kadru i financijska ograničenja učinili su slagalicu kompliciranom, ali to je njihov posao: uskladiti sve izazove tako da sezona “bez brige” bude barem moguća. Trenutačni dojam, a tako misli i dobar dio navijača, jest da su u tome – zasad – podbacili.
Manevarski prostor je gotovo nepostojeći
Problem je što se u zadnjih jedanaest utakmica sezone teško može napraviti velika operacija. Smjena uprave sada ne bi donijela bodove. Novi igrači se ne mogu dovesti. Klasični “spasilački kampovi” za zajedništvo, gdje se momčad šalje na izlete i “gradnju karaktera”, često su tek zabavna pustolovina s vrlo upitnim učincima na rezultat. Drugim riječima, Werder više nema puno poluga koje može povući da bi preko noći promijenio stvarnost.
Treba li uopće opet razmišljati o trenerskoj smjeni?
Kad nemaš alata, ljudi uvijek pogledaju prema jednoj stolici: trenerskoj. I zato se već sada, samo nekoliko tjedana nakon što je Horst Steffen maknut, nameće pitanje koje u klubu nitko ne želi izgovoriti: je li Thioune već toliko oštećen da bi se moralo razmišljati o još jednoj promjeni?
Racionalno gledano, teško je to opravdati. Novi trener kao “posljednje bacanje kocke” bio bi potez očaja, a ne plan. A i tko bi uopće došao?
Thomas Schaaf je već pokušao i nije uspio. Friedhelm Funkel, koliko god imao reputaciju čarobnjaka za opstanak, ne može biti rješenje za svaku krizu zauvijek. Felix Magath, Dieter Hecking… sve su to imena koja zvuče kao hitna pomoć, ali ne jamče ništa. U ovakvom stanju klubu bi, slikovito rečeno, najviše pomogao Daniel Düsentrieb – izumitelj iz crtića, čovjek koji stvori nešto što ne postoji i garantira stopostotnu funkcionalnost. Naravno, to je fantazija. Werderu trebaju stvarni, živi junaci.
Werderu trebaju junaci, a ne novi alibi
Zato Thioune za sada ostaje “spasitelj u mandatu”. To se čini kao jedina razumna strategija u situaciji u kojoj je svaka nova promjena potencijalni ulazak u još dublji kaos. Okriviti aktualnog trenera za sve promašaje i loše procjene bilo bi i nepristojno i opasno – jer bi klub gurnulo u neprestanu paniku i lutanje bez smjera.
Jedini realan izlaz iz ove zamršene priče jest da momčad povjeruje Thiouneu, da se uhvati za njega i da na terenu pronađe ono što joj nedostaje: hrabrost, mirnoću i čvrstinu u ključnim minutama. Bez toga, nijedan trener neće pomoći.
Nakon sezone dolazi veliki obračun, ali prvo treba preživjeti
Bez obzira na to hoće li Werder opstati ili ne, nakon završetka sezone slijedit će ozbiljna rasprava o odgovornosti. Netko će morati platiti račun za sezonu koja već sada ne može biti ocijenjena ni približno zadovoljavajućom. Ali do tada je najvažnije jedno: preživjeti sljedećih jedanaest utakmica.
A prva od tih utakmica je “finale prije finala” – protiv Heidenheima, na domaćem terenu, ali s nožem pod grlom. Tamo se više ne traži plan za budućnost. Tamo se traže bodovi, pobjeda, bilo kakav znak života. I jedan jedini dokaz da Werder još uvijek ima ono što mu sada najviše treba: prave junake.
