Njemačka reprezentacija otvorila je godinu Svjetskog prvenstva nastupom koji budi stvarnu nadu. U pobjedi 4:3 protiv Švicarske momčad Juliana Nagelsmanna nije ponudila samo rezultat, nego i igru koja sugerira da bi do velikog turnira u Meksiku, Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama mogla izrasti u doista ozbiljnu reprezentaciju.
Sam Nagelsmann prije utakmice naglasio je koliko su prve dvije utakmice u ovakvoj godini važne. Govorio je da se u tim susretima u momčadi može roditi vjera ili se ona uopće ne mora pojaviti. Ako je suditi po dojmu iz Basela, vjera je itekako počela rasti.
Njemačka je protiv Švicarske, koja prije toga deset utakmica nije znala za poraz, pokazala hrabrost, napadačku slobodu i energiju kakva može biti početak nečega većeg. Ako u ponedjeljak u Stuttgartu protiv Gane uslijedi još jedno slično izdanje, ovaj susret protiv Švicaraca mogao bi se pamtiti kao prava početna iskra.
Kontrola, ritam i nizanje prilika
Nagelsmann je od svoje momčadi tražio odvažan nastup i igru sličnu onoj iz završnice 2025. godine, kada je Njemačka sa 6:0 pregazila Slovačku. Upravo to je i dobio na rasprodanom stadionu St. Jakob Park. Njemačka je većim dijelom susreta kontrolirala igru, diktirala ritam i stvarala prilike u nizu.
A to posebno dobiva na težini kad se zna protiv kakve je obrane igrala. Švicarska je u posljednjih godinu i pol samo protiv Španjolske primila četiri pogotka, dok je prošle godine u deset reprezentativnih utakmica ukupno primila samo šest golova. Protiv takve obrane Njemačka je stvorila čak 13 izrazito opasnih prilika.
Posebno ohrabruje ono što se vidjelo u napadačkom dijelu momčadi. Povratnik Kai Havertz ponovno se spojio s raspoloženim Florianom Wirtzom, koji je odigrao veličanstvenu utakmicu i zabio dva pogotka, dok je Serge Gnabry na mjestu središnjeg ofenzivnog veznog, dakle u ulozi igrača koji stoji iza napadača i povezuje vezu i napad, također djelovao vrlo razigrano.
Ta trojka jasno je pokazala kakav potencijal Njemačka može imati na Svjetskom prvenstvu, pogotovo ako se do tada još bolje uigra i ako se potpuno oporavljeni Jamal Musiala vrati u svoju najbolju formu.
Wirtz oduševio, Sane ispod razine, Karl unio živost
Gnabryjev pogodak za 2:2, nakon čudesnog dodavanja Wirtza, bio je vrhunac za sebe, ali ga je Wirtz kasnije nadmašio s dva prava majstorska pogotka u drugom poluvremenu. U toj navali napadačke kvalitete jedino je Leroy Sané ostao ispod razine ostatka napadačke četvorke. Njegov nastup bio je skromniji, osobito u kontekstu slabije forme koju trenutačno pokazuje u Galatasarayu.
Zanimljivo je da je nakon ulaska u igru debitant Lennart Karl na desnom krilu unio više živosti i opasnosti nego Sané.
Ipak, utakmica je pokazala i drugu stranu njemačke reprezentacije. Naprijed vrlo dobro, ali straga još uvijek s dosta problema. Švicarska je ostala u igri ponajprije zato što je njemačka obrana napravila nekoliko ozbiljnih pogrešaka.
Stoperski par Jonathan Tah i Nico Schlotterbeck, koji je Nagelsmann označio kao moguće najbolje rješenje za Svjetsko prvenstvo, imao je loše trenutke koji su skupo koštali. Izbornik je odluku da prednost da Schlotterbecku ispred dugogodišnjeg obrambenog vođe Antonija Rüdigera objasnio razumljivo: Schlotterbeck kao ljevak donosi posebnu kvalitetu u iznošenju lopte i otvaranju napada.
Obrana treba novi ispit
No u Baselu je upravo on pogriješio u dodavanjima koja su prethodila prva dva švicarska gola, dok je Tah kod pogotka za 1:2 loše reagirao u zračnom dvoboju s Breelom Embolom.
Vrlo je vjerojatno da će njih dvojica već u ponedjeljak ponovno dobiti priliku pokazati da su te pogreške bile iznimka, a ne pravilo. Protiv Gane, koja je teško stradala protiv Austrije Ralfa Rangnicka i izgubila 1:5, Njemačka će imati novu priliku potvrditi uzlazni smjer koji se nazire u posljednje dvije utakmice.
Ako to uspije, ulazak u godinu Svjetskog prvenstva mogao bi se promatrati s pravim optimizmom. Jer ono što je Njemačka pokazala protiv Švicarske nije bilo savršeno, ali je bilo dovoljno snažno, živo i obećavajuće da ponovno probudi maštu.
