Bayern je u Madridu odigrao utakmicu koja miriše na velike europske večeri i zasluženo pobijedio, čime je širom otvorio vrata polufinala. Na stadionu Santiago Bernabéu, mjestu koje se godinama doživljava kao pozornica posebne nogometne čarolije, münchenska je momčad više od sat vremena djelovala tako sigurno, zrelo i smireno da je domaćinu gotovo oduzela upravo ono po čemu je najpoznatiji – osjećaj da se ondje sve može preokrenuti samom snagom ambijenta.
Bayern se nije povukao pred bukom, pritiskom ni veličinom trenutka. Naprotiv, od prve minute pokazao je mirnoću, disciplinu i vjeru u vlastitu igru. U takvom nastupu posebno je blistao Manuel Neuer, koji je još jednom podsjetio zašto i dalje pripada samom vrhu svjetskih vratara.
Kapetan Bayerna branio je na razini na kojoj protivničke napadače tjera u očaj. Protiv Realovih zvijezda, predvođenih Kylianom Mbappéom i Viniciusom Juniorom, upisao je tri vrhunske obrane, djelovao iznimno pametno u situacijama jedan na jedan i bio potpuno siguran i kada je trebao sudjelovati u igri nogom.
Njegova pojava na terenu i dalje ima golemu vrijednost za Bayern. Ne radi se samo o obranama, nego i o osjećaju sigurnosti koji širi na cijelu momčad. Kada suigrači znaju da iza sebe imaju vratara na kojeg se mogu potpuno osloniti, i sami igraju hrabrije, slobodnije i odlučnije.
Ako je ikome još trebao dokaz da bi Neuer i u sljedećoj sezoni bio velika vrijednost za Bayern, pružio ga je upravo ovom predstavom u Madridu. On ne uljepšava samo igru Bayerna, nego je podiže, osobito onda kada su ulozi najveći.
Ako se Bayernu uopće može nešto zamjeriti nakon ove večeri, onda je to samo nedovoljna učinkovitost pred suparničkim vratima. Momčad je stvorila dovoljno velikih prilika da uzvrat učini gotovo formalnošću, ali ih nije sve pretvorila u pogotke. Upravo zato četvrtfinale još nije potpuno zatvoreno i Real i dalje ostaje živ. No taj detalj ne mijenja glavni dojam: Bayern je ostavio snažniji, ozbiljniji i zreliji trag od svog slavnog domaćina.
To je posebno došlo do izražaja u načinu na koji su dvije momčadi izgledale kao kolektiv. Real, bez sumnje prepun vrhunskih pojedinaca, dugo nije djelovao kao prava cjelina. Bayern mu je u tom razdoblju održao pravu lekciju iz zajedništva, međusobne pomoći i momčadskog duha.
Tek sredinom drugog poluvremena, a posebno nakon ulaska Judea Bellinghama, Madrid je počeo više ličiti na sebe. Tada je i Bernabéu ponovno oživio, a domaći su uspjeli doći do pogotka koji im je vratio nadu i ostavio uzvrat otvorenim.
Unatoč tome, slika je jasna. Momčad Álvara Arbeloe sada zaostaje jedan pogodak i u Münchenu će morati zabiti barem jednom ako želi izbjeći ispadanje. Bayern je ovom gostujućom pobjedom napravio velik korak prema polufinalu, a dodatnu težinu cijeloj priči daje podatak da je to bila prva pobjeda Bayerna na gostovanju kod Reala nakon punih 14 godina.
Za neutralnog gledatelja ovo je bila utakmica za uživanje. Dvije odlične momčadi, visok ritam, puno kvalitete, napetost, pojedinačne pogreške koje su bile dijelom i posljedica protivničkog pritiska, te vrlo dobar sudac koji je svojim kriterijem pridonio tome da susret ostane pravi nogometni spektakl. Sve to stvorilo je savršenu pozornicu za uzvrat sljedeće srijede u Münchenu.
Liga prvaka u svom najboljem izdanju.
