Na slučaju Nicka Woltemadea može se, vrlo razumljivo, kritizirati pojava turbo-kapitalizma – ili pak u svemu vidjeti povijesnu šansu za njemački nogomet. Upravo to sugerira Kickerov komentator Thiemo Müller, pozivajući se i na poruke koje je samo dan ranije formulirao Tim Steidten (bivši tehnički direktor prve momčadi Werdera i Leverkusena te tehnički direktor West Hama).
Steidtenov poučak: prihvati realnost – i profitiraj iz nje
U svom „Einwurfu“ Steidten je precizno sažeo bit današnjeg tržišta: „Moramo prihvatiti da Englezi imaju golemi financijski plus. Važno je da iz toga izvučemo korist.“
I upravo su tako reagirali ljudi iz Stuttgarta, Alexander Wehrle i Fabian Wohlgemuth.
Zašto je Stuttgart morao prodati
Devedeset milijuna eura iz Newcastle Uniteda za igrača koji je u ljeto 2024. stigao bez odštete, ima 23 godine i iza sebe tek jednu polusezonu na vrhunskom bundesligaškom nivou – za VfB je bio deal bez alternative. Toliko bez alternative da bi, kako Müller duhovito piše, čelnici u krajnjem slučaju Woltemadea na tačkama kroz Eurotunnel prevezli na Otok.
Istodobno, trener Sebastian Hoeneß ispravno upozorava na gubitak kvalitete. To je ne samo legitimno, nego i pohvalno: u nogometu se ne smije misliti samo ekonomijom, nego uvijek i sportskim kriterijima. U tom smislu Hoeneß zapravo podsjeća na izvorni smisao Rehhagelove maksime: “Novac ne zabija golove”.
Hoeneß ima pravo – i dobar uzor
No upravo zato Hoeneß bi aktualne turbulencije trebao shvatiti i kao osobni ispit rasta na putu prema trenerskom vrhu. Primjer mu je Dino Toppmöller u Frankfurtu: Randal Kolo Muani otišao mu je nakon zatvaranja prijelaznog roka 2023., doslovno u posljednjim minutama prijelaznog roka, a nedavno i Omar Marmoush usred sezone pa je usprkos šokovima izvukao maksimum.
Takvo kratkoročno upravljanje krizama postaje u Bundesligi sve važniji kriterij kvalitete i za ambiciozne trenere i za sportske direktore.
Turbo-kapitalizam: kukati – ili iskoristiti
Da, ekscesi nogometnog turbo-kapitalizma u Njemačkoj su itekako opipljivi. Ali isti ti transferi, poput Woltemadeova, predstavljaju nužan izvor prihoda ako se Bundesliga želi sportski održati uz očuvanje kulturnog dobra „50+1“. Istodobno se rađa najbolji mogući poticaj: ulaganje u razvoj top-igrača/talenata.
Simbolika je snažna: prije godinu dana u Bremenu su u džepu stezali šaku jer je njihov proizvod otišao bez odštete. Danas Werder dobiva više od četiri milijuna eura kroz mehanizme naknada – jasna poruka da se ulaganje u razvoj isplati.
„Razvojna liga“: Stigma koju treba preokrenuti
U tom svjetlu, često pogrdan pojam “razvojna liga” treba preokrenuti u nešto pozitivno i strateško. A onima koje muči pitanje hoće li Bundesliga globalno uskoro izgledati kao čista „razvojna zemlja“ nogometa, Müller poručuje: „Nadamo se!“
Jer razvijati, prodavati uz profit i pametno reinvestirati – to je model koji, uz „50+1“, može osigurati kontinuitet natjecateljskog rasta i zadržati identitet njemačkog nogometa.
Woltemade-efekt nije tek zrcalo prenapuhanog tržišta; on je i udžbenički primjer kako njemački klubovi mogu pretvoriti tuđu financijsku nadmoć u vlastitu prednost. Stuttgart je to upravo učinio. Sljedeći korak je na trenerima i sportskim šefovima: brzo amortizirati sportsku štetu, afirmirati sljedećeg igrača – i ciklus ponoviti. Upravo u tome može ležati buduća kompetitivna prednost Bundeslige.
