Preuzeto: Magazin Kicker / Oliver Hartmann
Ostarjeli i preskupi kadar, puno ega i beznačajne predstave na terenu. RB Leipzig je postao veliko problematično dijete globalnog nogometnog koncerna Red Bull.
Prošle srijede se govorilo vrlo jasno. Iz Japana, Brazila, New Yorka, Pariza i Leedsa su u München doputovali sportski direktori, glavni skauti i voditelji omladinskih akademija sa svih Red Bull nogometnih lokacija. Poziv je poslao Jürgen Klopp, koji od početka godine djeluje kao „Head of Global Soccer“ u tom carstvu, a ovaj prvi susret u takvom formatu iskoristio je da prisutnima predstavi novi smjer djelovanja.
Sve Red Bull momčadi ubuduće ne bi se trebale isticati samo po dresovima, već ponajprije po nogometu koji prikazuju. Posvuda bi se trebala primjenjivati osnovna načela koja su obilježila Kloppove trenerske faze u Mainzu, Dortmundu i Liverpoolu – a koju je još 2012. proklamirao dugogodišnji tvorac RB projekta Ralf Rangnick: visok presing, brza tranzicija te maksimalna razina intenziteta i tempa.
Među slušateljima Kloppove uvodne riječi bio je i sportski direktor RB Leipziga Marcel Schäfer, iako su mu ti sadržaji već odavno poznati. Schäfer je već tjednima u bliskom kontaktu s Kloppom – ne samo zato što je Leipzig perjanica Red Bullovog nogometnog sustava, već i zato što je u ovom trenutku njegovo najveće žarište.
Pokušaj da se loša sezona spasi smjenom trenera Marca Rosea i dovođenjem Kloppovih pouzdanika Zsolta Löwa i Petera Krawietza – završio je potpunim fijaskom. RB je završio kao sedmoplasirani – što je najslabiji bundesligaški plasman u povijesti kluba, po prvi put nakon šest godina bez plasmana u Ligu prvaka, a po prvi put nakon 2016. bez ikakvog europskog natjecanja.
Najlošiji u duelima i među najgorima po broju udaraca koji im protivnik uputi
Još zabrinjavajuće, prema mišljenju ključnih ljudi poput Red Bullovog izvršnog direktora Olivera Mintzlaffa i samog Kloppa, jest činjenica da RB Leipzig u prošloj sezoni – s tek rijetkim izuzecima – nije igrao nogomet koji je prethodnih godina bio njegov zaštitni znak. Nije bilo ni traga onom poznatom intenzitetu, tempu, uvjerljivosti i otpornosti. Umjesto toga, RB se predstavio kao prosječna, bezlična momčad u kojoj su hvaljeni individualci rijetko prikazivali svoju klasu, dok su istovremeno njegovali egoizam i brzo padali pod pritiskom.
Dosadne i pasivne igre potvrđene su i statistički: s prosječno 95,5 duela po utakmici RB je u donjoj sredini lige, daleko od prijašnjih sezona kada su uvijek bili iznad 100. S omjerom osvojenih duela od 48,1 % – bili su najgori u ligi. Samo su Borussia Mönchengladbach (17,29) i Holstein Kiel (16,38) pretrpjeli više udaraca prema vlastitom golu nego Leipzig (14,71), a samo u sezoni 2017./18. su primili više pogodaka nego prošle (1,56 po utakmici).
Ni u napadu nije ništa bolje. Xavi, Openda, Šeško i društvo daleko su od očekivanja. Primjeri? Leipzig je imao samo 12 udaraca prema golu po utakmici – najmanje od dolaska u Bundesligu. Uspješnost centaršuteva bila je svega 17,9 % – najniža ikad, i miljama daleko od 28,5 % iz sezone 2021./22.
Problem: Šest sportskih šefova u četiri godine
RB Leipzig nije izgubio identitet samo na terenu. U sportskom segmentu cijeli je Red Bull projekt u zadnjih nekoliko godina prošao transformaciju iz uzbudljivog pionirskog pothvata u prosječan bundesligaški klub, koji se postupno udaljio od vlastitih početnih načela – i završio u beznačajnosti.
Glavni razlog: od odlaska Ralfa Rangnicka – koji je 2019. napustio klub nakon neslaganja s tadašnjim savjetnikom Mintzlaffom i godinu kasnije se povukao i iz cijelog Red Bull sustava – nedostaje kontinuitet na ključnoj poziciji sportskog direktora.
Markus Krösche se osjećao toliko ograničenim u svojim ovlastima da je nakon dvije godine otišao 2021. Danas mu u Frankfurtu tri skauta potječu iz Leipziga, i tamo uspijeva realizirati upravo one spektakularne transfere mladih talenata po kojima je RB nekad bio poznat.
U Leipzigu je pak sportske odluke donosio trojac Mintzlaff, Florian Scholz i Christopher Vivell – dok 2022. nije došao Max Eberl s velikim očekivanjima. No već deset mjeseci kasnije Eberl je otpušten – jer je od početka više koketirao s Bayernom nego s RB-om. Rouven Schröder je zatim privremeno preuzeo funkciju, sve do 1. kolovoza 2024., kada ga je naslijedio Marcel Schäfer.
Odstupanje od izvornih načela: Pojačanja sve starija i skuplja
Šest sportskih rukovoditelja u četiri godine – svaki s vlastitim pristupima i idejama – to je moralo ostaviti traga na strategiju kadrovske politike. RB sada ima ne samo najskuplji kadar u povijesti, već i najstariji i najlošije izbalansiran.
Dok su pod Rangnickom i Kröscheom vladala jasna pravila – da pojačanja moraju biti vrlo mlada i ispod 20 milijuna eura – RB je dovodio igrače poput Dayota Upamecana, Tima Wernera, Konatéa, Laimera, Olma, Nkunkua, Gvardiola i Szoboszlaija, sve između 18 i 21 godine. Klub je tada profitirao od odličnog skautinga i bliskih veza sa sestrinskim klubom RB Salzburgom, koji je redovito isporučivao talente spremne za veliki iskorak.
U godinama nakon toga, pojačanja su postajala sve starija i skuplja: André Silva i Elmas su došli za po 23 milijuna, Baumgartner i Šeško po 24, David Raum za 26, Seiwald za 27, Lukeba za 30, Openda za više od 45, a Xavi za čak 50 milijuna eura.
RB-ovi čelnici su ulazili u sve rizičnije poslovne manevre – često nudeći ugovore s velikim bonusima nevezanima uz stvarne učinke. Povrh svega, iznenađujući povratak Tima Wernera 2022. – koji je u Chelseaju bio neuspješan – drastično je poremetio platnu strukturu. Werner je prvi igrač u povijesti RB-a s godišnjom plaćom većom od 10 milijuna eura, dok je na terenu sve više blijedio i sada, uoči posljednje godine ugovora, nema sportsku perspektivu u klubu.
Prestar i preskup: Leipzig se vratio na stanje iz 2012.
RB je izgubio i svoju prepoznatljivost da daje priliku mladim igračima i da je kompletna momčad sačinjena od izuzetno mladih igrača. U prvim sezonama u Bundesligi, prosječna dob momčadi nije prelazila 24,45 godina – RB je bio najmlađa ekipa lige. Danas je ta granica redovno iznad 25 godina – i klub je i tu pao u prosjek.
To je posljedica činjenice da su stari junaci (heroji iz dana uspona) dobivali nove, vrlo unosne ugovore, iako im važnost u ekipi već odavno nije opravdavala plaću. Primjeri: Yussuf Poulsen (31), Amadou Haidara (27) i Peter Gulacsi (35) imaju ugovor do 2026.; Willi Orban (32) do 2027., Lukas Klostermann (29) do 2028. Te ugovore im ne bi ponudio gotovo nijedan klub – osim možda klubovi s Bliskog istoka.
Ukupno gledajući, Leipzig je – pretjerano rečeno, ali slikovito – ponovno na razini iz 2012. kada je Rangnick došao i preuzeo ostarjeli i skupi kadar iz tadašnje četvrte lige. No tada je imao izdašnu startnu podršku iz Fuschla i mogućnost ulaganja. Danas – Schäfer mora smanjiti troškove plaća za barem 20 %.
Promjene počinju u stručnom stožeru
Unatoč svemu, svi uključeni su suglasni da su potrebni radikalni rezovi. Moto je jasan: izaći iz prosječnosti i vratiti prepoznatljivost. U kadru se to još ne vidi, ali u tzv. staffu već da.
Već je 15 zaposlenika iz izravne blizine prve momčadi smijenjeno – među njima i klupski liječnik Percy Marshall, sportski psiholog Peter Schneider te više fizioterapeuta i videoanalitičara.
Osim toga, klub se oprostio i od 12 zaposlenika u administraciji te od Manuela Bauma kao voditelja omladinske škole. Njegovo mjesto preuzeo je David Wagner, kum Jürgena Kloppa. Bivši trener Schalkea, diplomirani pedagog i bivši omladinski trener Hoffenheima i Dortmunda, ima potrebne reference – njegov zadatak bit će da konačno pokrene akademiju, koja je dosad bila bez rezultata i zaostaje čak i za znatno manjim klubovima poput Freiburga, Mainza i Hoffenheima. Akademija treba razvijati talente – ali i trenere.
To potonje je nekoć bilo zaštitni znak RB sustava – ali i to se izgubilo. Löw je, primjerice, u ožujku nevoljko preuzeo funkciju jer se unutar kluba nije vjerovalo ni bivšem treneru Augsburga Baumu, ni omladinskim trenerima da mogu preuzeti seniorsku momčad, barem privremeno.
„Klub treba preokret. Moramo stvoriti ispravnu mješavinu i iz nje izgraditi momčad“, rekao je Löw na odlasku iz Leipziga: „Moramo stvoriti kulturu u kojoj igrači koji dolaze žele biti dio RB Leipziga – a ne samo koristiti klub kao odskočnu dasku.“
Sportski pad unatoč rastu strukture i ambicija
Ali to je lakše reći nego učiniti – i upravo to je jedan od glavnih problema u Leipzigu. Nekad su igrači poput Upamecana, Laimera, Nkunkua, Olma ili Konatéa ostajali najmanje četiri godine, pa tek onda za velik novac odlazili u Chelsea, Liverpool, Barcelonu ili Bayern.
No Szoboszlai i Gvardiol su otišli već nakon dvije godine, a i Xavi, Šeško, Openda i Lukeba već gledaju izlazna vrata. Svi se nadaju da će pomoću otkupnih klauzula napustiti klub nakon druge godine.
S obzirom na ono što su pokazali – to nije samorazumljivo. RB bi, osobito u slučaju Xavija i Opende, rado riješio tu situaciju – radi „higijene svlačionice“. Openda se, primjerice, na marketinškoj turneji po Brazilu pojavio s osobnim tjelohraniteljem koji mu je nosio torbu – simbolično za njegov štetni utjecaj na momčadski duh. On trenutačno stoji na putu stvaranja novog zajedništva.
Godinama je sportski segment u Leipzigu bio ispred administracije, no sada prijeti obrnuta situacija. Klupska uprava raste – primjerice, nova golema zgrada sjedišta, odmah uz trening-centar, bit će dom za preko 500 zaposlenika.
Percepcija u inozemstvu također je narasla – zahvaljujući marketinškim putovanjima u SAD i Brazil – unatoč slaboj sezoni. Uskoro će biti predstavljen novi premium sponzor. RB Leipzig je strukturalno spreman da bude stabilan član europske elite – ali sportski razvoj ide u suprotnom smjeru.
Na UEFA-inoj rang-listi klubova, RB Leipzig je pao za devet mjesta – na 22. poziciju. Bez europskih natjecanja – prijeti daljnji pad.
Werner za sportski zaokret – novi CEO za upravljački oporavak
Sportski zaokret bi trebao donijeti Ole Werner, novi glavni trener koji je predstavljen nakon dugotrajne potrage i neuspješnog pokušaja dovođenja Cesca Fabregasa. Klopp otvoreno priznaje da Werner u početku nije bio na popisu kandidata, ali ga je – nakon dužeg, osvježavajućeg razgovora – uspio uvjeriti da je pravi izbor.
Ipak, Werner može uspjeti samo ako Klopp i Schäfer sastave pravu momčad – i ako Mintzlaff odobri potrebna sredstva.
Predsjednik nadzornog odbora Mintzlaff svjestan je da i on osobno snosi odgovornost za krizno stanje – jer je, prelaskom s čelne pozicije RB Leipziga u Red Bullovu centralu, ostavio prazninu u nogometnoj kompetenciji i vodstvu unutar kluba. Instaliranjem Kloppovog stožera – koji će, prema konzervativnim procjenama, godišnje koštati 13 do 15 milijuna eura – povukao je prvi konkretan potez.
Drugi potez tek slijedi: Mintzlaff traži CEO-a za RB Leipzig – osobu koja bi stajala iznad trojice direktora Johanna Plengea, Floriana Hoppa i Marcela Schäfera, vodila klub i vraćala ga na pravi put.
Izlazak iz krize identiteta i povratak na staru snagu – to je herkulovski zadatak za sve uključene.
