Dok se iz Njemačke i drugih europskih zemalja već danima čuju kritike na račun novog, proširenog FIFA Klupskog svjetskog prvenstva, u pozadini se odvija nešto puno veće od straha od prenatrpanog kalendara, umora igrača ili dodatnih milijuna koji se slijevaju u džepove elite. Kako piše Kickerov novinar Georg Holzner, pravi smisao ovog turnira dolazi do izražaja tek kada se pogleda iz šire, svjetske perspektive.
Europa nije centar svijeta
Europa često promatra globalne nogometne događaje kroz svoju lupu: problemi s ritmom natjecanja, opasnost od ozljeda, rastuće razlike među bogatima i siromašnima. No kad govorimo o FIFA-inom natjecanju, ne možemo zaboraviti da krovna nogometna organizacija okuplja 211 članica – a većina njih nikad nije ni osjetila miris Lige prvaka, natjecanja koje europski velikani uzimaju zdravo za gotovo.
Za mnoge klubove iz Afrike, Azije, Oceanije i Latinske Amerike, susret protiv momčadi poput Bayerna, Cityja ili Flamenga nije samo prilika, već san koji se rijetko ostvaruje. Klupsko SP, sa svim svojim manama i izazovima, nudi upravo tu priliku – da se jedan igrač iz Auckland Cityja suprotstavi Thomasu Mülleru, da mali klub iz Angole ili Japana bude pod svjetlima svjetske pozornice.
David protiv Golijata – šarm nogometa
Nogomet oduvijek živi od priča o autsajderima. Kao što nas oduševe reprezentacije iz Afrike ili Azije na SP-u, kao što volimo senzacije u DFB-Pokalu kad niželigaš izbaci bundesligaša, tako i Klupsko SP nudi sličnu čaroliju, ali na svjetskoj razini.
Prvi protivnik Bayerna, Auckland City, ima igrače koji zbog turnira uzimaju neplaćeni dopust s redovnih poslova. Njima je ovo možda jedina prilika u životu da zaigraju protiv svjetskih zvijezda, a možda i da privuku pozornost nekog europskog kluba. I ako to znači transfer u drugu ligu neke zemlje – to je za njih osobni trijumf.
Vrijeme za širu perspektivu
Prečesto razmišljamo o najjačima, o vrhu. O igračima koji zarađuju desetke milijuna i još traže više ne pitajući se odakle taj novac dolazi. No nogomet nije samo za njih. Postoje i drugi, koji ne kukaju nad gustim rasporedom, već zahvaljuju što smiju sudjelovati.
Klupsko SP u SAD-u donosi i dodatnu dimenziju, ono je svojevrsna generalna proba za SP 2026. koje se igra upravo tamo. Ali još važnije, ono povezuje kontinente, širi nogometnu kulturu i filozofiju igre i to na razini koja daleko nadilazi granice Europe.
Umjesto što s visine gledamo na ovaj turnir, možda bismo trebali prigrliti ideju globalnog nogometa u kojoj i najmanji imaju pravo na san. Jer, kako navodi Holzner, ovaj novi format pomaže mnogima, ali najviše nogometu samom.
