Preuzeto i prilagođeno s fcbayern.de
Kod Bayerna je vratarska pozicija gotovo uvijek sinonim za red, hijerarhiju i kontinuitet. Postoji jasna jedinica, iza nje provjerena pričuva, a izvanredne situacije rijetko dolaze do te mjere da klub mora ozbiljno posezati duboko u poredak svojih čuvara mreže.
No ovih dana okolnosti su se naglo promijenile. Kapetan Manuel Neuer muči se s manjim puknućem mišića, Jonas Urbig ima potres mozga, a Sven Ulreich ozljedu mišićnog snopa. Zbog toga se pred njemačkim prvakom otvorio scenarij koji se u bundesligaškoj povijesti Bayerna dogodio samo dvaput: mogućnost da bude potreban još jedan vratar.
Dosad su u sezoni njemačke prve lige Bavarci samo u natjecateljskim godinama 1991./92. i 2024./25. koristili četiri različita vratara. Iza tih dviju sezona stoje potpuno drukčije priče. Jedna govori o nemiru, prijelazu i klupskom potresu, a druga o širini, sigurnosti i naslovu prvaka. Ako Bayern i sada ponovno dođe do četvrtog vratara u ligi, nastat će treće posebno poglavlje.
Kada je gol bio ogledalo nemira
Sezona 1991./92. ostala je upisana kao jedno od najturbulentnijih razdoblja u povijesti kluba. U jesen 1991. na mjestu na kojem je godinama postojala jasna prva opcija počela su se izmjenjivati lica. I to se nije događalo u mirnim okolnostima, nego usred šireg preustroja i sportskog pada.
Dugogodišnji kapetan Klaus Augenthaler završio je karijeru, a Jürgen Kohler i Stefan Reuter, obojica svjetski prvaci, otišli su u Italiju. Uli Hoeneß tada je govorio o prijelaznoj godini, ali navijači na Olimpijskom stadionu gledali su prizore na kakve nisu bili naviknuti.
Bayern je gubio od novog prvoligaša Hanse Rostock 1:2, pa od Stuttgarter Kickersa 1:4, a iz kupa je ispao od drugoligaša Homburga. U prvenstvu je skliznuo u sredinu ljestvice i sezonu završio tek deseti, samo pet bodova iznad zone ispadanja.
U takvoj godini i vratarska priča dobila je neobičan oblik. Najviše utakmica skupio je Gerald Hillringhaus, koji je iz uloge zamjene odjednom gurnut u prvi plan i na kraju upisao 17 prvenstvenih nastupa. Raimond Aumann, neprijeporna jedinica, dugo je izbivao zbog ozljede i odigrao samo 13 utakmica.
Kako bi zatvorio rupu, Bayern je doveo i velikog, dobro poznatog Haralda „Tonija“ Schumachera, bivšeg reprezentativnog vratara, koji je te sezone branio u osam bundesligaških susreta. Četvorku je zatvorio Uwe Gospodarek s jednim nastupom.
Ni na klupi nije bilo mira. Jupp Heynckes morao je otići već u listopadu, a Hoeneß je tu odluku kasnije nazvao najvećom pogreškom svoje upravljačke ere. Umjesto njega došao je Sören Lerby, bivši Bayernov igrač bez trenerskog iskustva, ali očekivani učinak oslobođenja nije stigao. U ožujku je klub ponovno presjekao, Lerby je otišao, a Erich Ribbeck preuzeo momčad.
U isto vrijeme Franz Beckenbauer i Karl-Heinz Rummenigge vratili su se na ključne potpredsjedničke položaje. Ribbeck je uspio donekle stabilizirati momčad i spriječiti gori rasplet, ali više od desetog mjesta nije bilo moguće. Zato je sezona 1991./92. ostala zapamćena kao iznimka, ali i kao početak obnove iz koje je Bayern kasnije ponovno ojačao.
Četiri vratara, ali bez krize
Potpuno drukčiju priču ispričala je sezona 2024./25. I tada su na vratima korištena četiri čuvara mreže, ali ovaj put to nije bio znak nestabilnosti, nego dokaz koliko je Bayern široko i kvalitetno postavljen. Momčad je na kraju osvojila naslov prvaka, a smjene među vratarima nisu narušile dojam sigurnosti.
Manuel Neuer i dalje je bio prvi čovjek između vratnica. U Bundesligi je skupio 22 nastupa i ponovno svojim autoritetom, iskustvom i otvaranjem igre obilježio Bayernov stil. Ipak, ozljeda mišića udaljila ga je s terena, među ostalim tijekom cijelog ožujka i travnja, pa je u središte priče ušao zimski novak Jonas Urbig.
Mladi vratar, koji je stigao iz Kölna, preuzeo je odgovornost u vrlo osjetljivoj fazi sezone i upisao ukupno osam ligaških nastupa. Šansu je iskoristio zrelo, mirno i iznenađujuće brzo se uklopio u momčad. I sam je kasnije priznao da nije imao puno vremena za razmišljanje, ali da se od prvog dana osjećao dobro jer ga je svlačionica sjajno prihvatila.
Za vratara tih godina, novoga u klubu i odmah izloženog obvezama u službenim utakmicama, to je bio snažan znak koliko Bayern na toj poziciji ima dubinu.
Već u prosincu u prvi je plan, u drugoj vrsti okolnosti, zakoračio Daniel Peretz. Kad je Neuer izostao zbog prijeloma rebra, a ni Ulreich nije bio dostupan, izraelski reprezentativac branio je protiv Heidenheima, Mainza i Leipziga. I on je pridonio dojmu da Bayern i bez glavnog vratara može mirno proći kroz zahtjevno razdoblje.
Sven Ulreich je, pak, svoj jedini prvenstveni nastup te sezone upisao još ranije i imao mirno poslijepodne. U rujanskoj gostujućoj pobjedi 5:0 protiv Werdera mijenjao je Neuera, koji je odmarao zbog problema s bedrom, ali praktički nije ni imao ozbiljan posao.
Obrana je odigrala tako uvjerljivo da Werder nije uputio nijedan udarac u okvir Bayernovih vrata. Ulreich je poslije jednostavno rekao da je njegov posao biti spreman i ponuditi vrhunsku izvedbu kad ga se zatreba.
Tako su u toj šampionskoj sezoni opet igrali Neuer, Urbig, Peretz i Ulreich. No, za razliku od 1991./92., ta četvorka nije pričala priču o lomovima, nego o širini, pripremljenosti i kvalitetno raspoređenoj odgovornosti.
Ova sezona: nastavak stabilnosti, ali i novo upozorenje
Aktualna sezona logično se naslanja na prošlu, ali istodobno izgleda kao sljedeći korak razvoja. Neuer je ponovno na vrhu hijerarhije i zasad je u prvenstvu branio 19 puta. Pet puta sačuvao je mrežu netaknutom i još jednom pokazao da je i dalje pouzdan oslonac, posebno u utakmicama u kojima Bayern stoji visoko i vratar mora rješavati situacije baš u pravom trenutku.
Iza njega je Urbig vrlo uvjerljivo ispunio ulogu zamjene. U osam bundesligaških nastupa, od kojih je šest počeo od prve minute, posebno upada u oči da je tri puta ostao bez primljenog pogotka. To je jasan pokazatelj da momčad i s njim na vratima djeluje stabilno, a ne kao da samo „preživljava“ Neuerov izostanak. Urbig više nije samo vratar koji pokriva prazninu, nego netko tko daje i vlastiti pečat.
Ulreich je, kada je bio potreban, ponovno pokazao da je spreman bez obzira na to koliko rijetko dobiva minute. U svom dosadašnjem nastupu preko svih 90 minuta djelovao je koncentrirano i potpuno uključen. Kad se sve zajedno pogleda, Bayernova vratarska slika djeluje vrlo čvrsto: kapetan kao jasna jedinica, mladi izazivač kao ozbiljna zamjena i iskusni pričuvni vratar koji ne ispada iz ritma ni kad dugo čeka.
Ako zatreba i četvrti, Bayern već ima pripremljen odgovor
Pravi problem nastaje tek sada, jer su Neuer, Urbig i Ulreich usporeni ozljedama. Uz to, ni četvrta opcija Leon Klanac nije spremna zbog ozljede bedra. Time Bayern dolazi u položaj u kojem bi doista mogao posegnuti za još jednim mladim vratarom i upisati rijetko poglavlje s četvoricom ili čak više korištenih vratara u jednoj bundesligaškoj sezoni.
U tom slučaju klub već ima dvojicu mladih vratara koji su okusili ozračje prve momčadi. Šesnaestogodišnji Leonard Prescott, koji inače brani za juniorsku momčad do 19 godina, već je bio u zapisniku u Leverkusenu kod remija 1:1, kao i na gostovanju u Bergamu u uvjerljivoj pobjedi 6:1. Janis Bärtl, devetnaestogodišnji vratar Bayernovih amatera, bio je u kadru seniorske momčadi već protiv Augsburga 2:3 i u Dortmundu 2:3.
Hoće li jedan od njih doista zatvoriti novo, rijetko poglavlje Bayernovih vratarskih sezona, tek treba vidjeti. No jedna stvar je jasna: rekordni njemački prvak, ako do toga dođe, ne bi u takvo izvanredno stanje ušao nespreman. I upravo je to možda najveća razlika u odnosu na ona stara, nemirna vremena – danas Bayern i u neobičnoj vratarskoj krizi izgleda kao klub koji unaprijed misli nekoliko poteza dalje.
