Leroy Sané i službeno je otišao iz Bayerna i to bez odštete, bez produženja ugovora, ali s gorkim okusom nesnalaženja unutar uprave kluba. Njegov slučaj, kako piše Kickerov reporter Georg Holzner, savršeno se uklapa u širi problem koji sve češće pogađa bavarski nogometni ponos: sportski šefovi ponovno su ispali nespremni, nesložni i slabi u pregovorima.
Od “nema ponude” do pregovora
U zimskom razdoblju poruka iz kluba bila je jasna: Sané neće dobiti novi ugovor. Njegov tadašnji ugovor vrijedio je do ljeta 2025., ali nije bilo planova za nastavak suradnje. No, nakon boljih igara u proljetnom dijelu sezone, sportski direktor Max Eberl iznenadio je mnoge kolege kad je započeo pregovore s tadašnjom zastupničkom agencijom igrača – „11Wins“. Dogovor je čak bio postignut s agencijom, ali ne i s igračem.
Ubrzo nakon toga, Sané je šokirao klub: prekinuo je suradnju s agencijom „11Wins“ i angažirao proslavljenog menadžera Pinija Zahavija – o čemu je Eberla obavijestio iste večeri.
Osobni razlozi i nepravda u plaćama
U pozadini Sanéove odluke, osim privatnih razloga, stoji i financijska nepravda. Dok su Alphonso Davies i Jamal Musiala – obojica iz agencije „11Wins“ – dobili trostruko veće plaće, Sané je trebao prihvatiti drastično smanjenje godišnjih primanja, iako mu statistike nisu zaostajale za Musialinim.
Dodatnu buru izazvale su i glasine o promjeni broja na dresu. Sané je nosio „desetku“, ali taj bi kultni broj uskoro mogao pripasti Musiali, što je dodatno potkopalo njegov osjećaj vrijednosti u klubu.
Sané kao igrač druge klase?
Sané je, u usporedbi s Musialom, Daviesom i Kimmichom, u pregovorima bio tretiran kao igrač drugog reda. Prvo dugo nije bilo nikakve ponude, a kad je napokon stigla, iznosila je tek osam milijuna eura. Tek nakon što su pregovori već zahladili, Bayern je ponudio deset milijuna uz još pet u bonusima, no tada je već bilo kasno.
Bavarski čelnici tvrdili su da neće povećavati ponudu, samo da bi je kasnije ipak povećali. Postavljali su rokove, koje ni sami nisu poštovali, uključujući i onaj 1. lipnja koji je najavio počasni predsjednik Uli Hoeneß. Potom su najavili „mini-produženje“ samo za nastup na Svjetskom klupskom prvenstvu. Na kraju, Sané ih je sve odbio i otišao svojim putem. Ima na to puno pravo.
Što ostaje iza Sanéa?
Je li Sané sportskim doprinosom ispunio očekivanja u Münchenu? Vjerojatno ne. Hoće li njegov odlazak ozbiljno pogoditi momčad? Teško. No ono što je ovdje ključno jest ponovno prokockana pregovaračka moć klupskog vodstva.
Isti obrazac već smo vidjeli kod Musiale, Daviesova preskupog ostanka i Kimmichovih tvrdih uvjeta – slučajevi u kojima je Bayern gubio kontrolu i uvjerljivost u pregovorima.
Odlazak Sanéa neće biti tragedija na terenu. Ali kao simbol upravljačkih slabosti i lutanja, još je jedan alarm za vrh kluba da počne igrati s više strategije – i manje reaktivnosti.
