Tri kola u novoj godini, a Bayern i dalje djeluje kao stroj koji ne poznaje kočnicu. Pobjede se nižu, pogoci se gomilaju, a sve više izgleda kao da je jedina prava borba u prvenstvu ona protiv vlastitih rekorda – bodovnog i golgeterskog. Dojam je gotovo zastrašujući: momčad Vincenta Kompanyja ne samo da pobjeđuje, nego to radi s lakoćom koja suparnicima uzima i posljednju mrvu vjere.
Povratak Jamala Musiale na teren nije bio običan povratak nakon ozljede. U Leipzigu je ponovno zaigrao za Bayern, a pritom je prvi put na leđima nosio broj 10. U nogometu taj broj ima gotovo mitski sjaj, kao znak vođe, stvaratelja igre, ofenzivnog dirigenta, igrača koji „smisli“ potez dok drugi još traže rješenje.
RB Leipzig je dugo izgledao kao momčad koja je došla naplatiti sav trud iz prvog dijela sezone i barem izbrisati uspomenu na teških 0:6 s početka.
Zimska stanka je gotova, nogomet se vratio u svoju rutinu, a s njim i stari, dobro poznati osjećaji: nervoza, frustracija, pretjerane nade i još pretjeranije osude. Dok su na sjeveru neke utakmice otpuhane olujom Elli, ostatak Njemačke dočekao je nastavak sezone na užaren način.
Pripremne utakmice često služe kao lagana zagrijavanja i provjera forme, ali ponekad postanu pravi mali izlog budućnosti. Bayernova pobjeda 5:0 protiv Salzburga bila je upravo takav slučaj, jer je trener Vincent Kompany na teren poslao čak devet tinejdžera.
Thomas Strunz, nekadašnji njemački reprezentativac i višestruki prvak s Bayernom, bacio je kritičan pogled na ljestvicu najboljih igrača na položaju defenzivnog veznog ili danas popularne šestice u Bundesligi i zaključio da ona ne otkriva samo stanje lige, nego i jednu širu, neugodnu istinu: njemačka reprezentacija na tom mjestu nema idealno rješenje.
Jamal Musiala je napokon natrag. Nakon dugog oporavka od teške ozljede potkoljenice, jedan od najvećih talenata svjetskog nogometa opet trenira s momčadi Bayerna. No za to vrijeme dogodilo se nešto što u Münchenu nitko nije mogao do kraja planirati: u prazninu koju je ostavio Musiala upao je novi klinac, 17-godišnji Lennart Karl, i počeo igrati […]
U nogometu se nekad govorilo da momčad mora „zatvoriti utakmicu“ – kad imaš prednost, odigraš pametno, ne dopustiš protivniku povratak i mirno privedeš posao kraju. U novije vrijeme sve češće se koristi izraz da treba „ubiti utakmicu“, u smislu oduzeti joj svaku neizvjesnost.
Andrej Kramarić ušao je u još jedno posebno poglavlje svoje karijere. Protiv Hamburger SV-a odigrao je svoju 300. utakmicu u Bundesligi, jubilej koji je i njega samog nakratko ostavio bez pravih riječi. Iako ovoga puta nije bio glavni junak susreta, nego je ostao pomalo u sjeni raspoloženih suigrača poput Grischa Prömla, hrvatski napadač jasno je dao do znanja koliko mu ovaj trenutak znači.
Borussia Dortmund propustila je novu priliku da napravi iskorak i to na način koji je posebno zabolio one u žuto-crnom. Umjesto da pobjedom protiv norveškog Bodø/Glimta pobjegne konkurentima i učvrsti se na četvrtom mjestu, Dortmund se poskliznuo i odigrao samo 2:2. Rezultat je razočarao navijače, ali još više pojedine igrače.
