Jamal Musiala je napokon natrag. Nakon dugog oporavka od teške ozljede potkoljenice, jedan od najvećih talenata svjetskog nogometa opet trenira s momčadi Bayerna. No za to vrijeme dogodilo se nešto što u Münchenu nitko nije mogao do kraja planirati: u prazninu koju je ostavio Musiala upao je novi klinac, 17-godišnji Lennart Karl, i počeo igrati tako da ga više nitko ne može ignorirati.
Odjednom se postavlja pitanje koje u velikim klubovima gotovo uvijek zvuči isto: što napraviti kad imaš dva igrača za istu poziciju, a obojica su toliko dobri da ih je šteta maknuti iz središta priče?
Od „čuda od djeteta“ do borbe za mjesto
Prije nego što je nogometni svijet počeo brujati o Lennartu Karlu, na toj poziciji, iza napadača, žario je i palio jedan drugi mladić. Jamal Musiala – nogometaš koji je svojim driblingom izgledao kao da se provlači kroz obranu poput zmije, s promjenom smjera toliko lakom da je obrambene igrače ostavljao ukopane. Bio je brži od većine, življi u prostoru između linija, igrač koji može riješiti utakmicu u jednom potezu.
Onda je došla ozljeda, lom kosti potkoljenice, i Musiala je odjednom iz srca Bayernova napadačkog plana završio uz rub terena i u dvorani za rehabilitaciju. Klub je morao pronaći novu strukturu, a trener Vincent Kompany morao je odgovoriti na pitanje: tko će stvoriti ideje u završnoj trećini, tko će držati posjed visoko i tražiti rješenja između linija?
Prazan prostor popunio je Lennart Karl. Nije isti tip igrača, umjesto „zmijolikih“ driblinga, njegova igra više podsjeća na lasicu ili tvorca: brz, okomit, stalno u pokretu, s instinktom da se pojavi tamo gdje se otvara drugi balun, odbijanac, rupa u obrani. Ali učinak je bio sličan: Bayern je dobio novog klinca koji je hrabro preuzeo odgovornost i počeo redovito utjecati na utakmice.
Povratak zvijezde i pitanje: tko kome smeta?
Ovoga tjedna Musiala se nakon otprilike pola godine vratio u puni trening s momčadi. Suigrači su mu napravili špalir, prolaz između dvije kolone, što je često mali unutarnji ritual kojim momčad pozdravlja povratak važnog igrača. Nije zabilježeno je li mu se Karl okrenuo leđima iz zafrkancije niti je li Musiala prije treninga nekome sakrio igle u štucne, to su, naravno, samo humoristične slike kojima se želi naglasiti da tu nema pravog neprijateljstva, nego zdrava konkurencija.
Ali nogometna pitanja su ozbiljna: Hoće li Musiala automatski dobiti natrag svoj stari položaj iza napadača; mora li se Lennart Karl pomaknuti „korak u stranu“, na klupu ili na neku manje idealnu poziciju; Ili će se Musiala morati prilagoditi i prihvatiti igranje na desnom krilu, gdje već sada sjajno izgleda Michael Olise?
U pozadini svega lebdi usporedba s jednom starom pričom iz njemačkog nogometa: nekad su u reprezentaciji istodobno postojala dva genijalna „plejmejkera“ – Günter Netzer i Wolfgang Overath. Obojica su bili toliko dobri da je trenerima bilo gotovo nemoguće istovremeno im naći idealno mjesto, a da ne izgube ravnotežu momčadi. Danas se u Bayernu, naravno s dozom ironije, postavlja slično pitanje: je li „grad dovoljno velik“ za obojicu, Musialu i Karla, ili će si stati na noge?
Luksuz koji se ne propušta
Istina je da je ovo, za Bayern, problem kakav priželjkuje svaki veliki klub: tko će započeti utakmicu, a tko će biti strašno opasan kao džoker s klupe. Obojica su mladi, obojica mogu igrati više pozicija u napadu i veznom redu, obojica mogu sami odlučiti utakmicu.
Bayern ove sezone, ako se sve odvije bez većih novih ozljeda, ima pred sobom još oko trideset službenih utakmica. To znači da mjesta za rotaciju ima napretek. Treba računati Bundesligu, završnicu Kupa i nokaut fazu u Ligi prvaka – ritam u kojem nijedan trener ne može dozvoliti da mu važan igrač „trune“ na klupi tri tjedna za redom.
Musiala će, kad uhvati ritam, gotovo sigurno ponovno biti jedan od nositelja igre. Njegove su sposobnosti u igri jedan na jedan, dijagonale s loptom, fina kombinatorika u uskom prostoru i osjećaj za gol previše važni da bi ga se tretiralo kao običnog rotacijskog igrača.
Karl, s druge strane, donosi dinamiku koja može potpuno promijeniti ritam utakmice: kreće se među linijama, stalno traži dubinu, razmišlja okomito. U nekim utakmicama bit će idealan kao „desetka“ iza napadača, u drugima kao drugi napadač, a u trećima kao čovjek koji ulazi s klupe i iskorištava umor protivničke obrane.
Kako sve može stati u istu sliku?
Mnogo toga ovisit će o tome kako će trener posložiti ostatak momčadi. Ako Bayern igra s klasičnom devetkom i dva krila, iza napadača ostaje jedno mjesto koje se dijeli između Musiale i Karla. U sustavu s jednim napadačem i dodatnim veznjakom koji se ubacuje iz drugog plana, može se otvoriti i prostor da obojica počnu, jedan bliže desnoj strani, drugi u sredini, uz uvjet da i obrambeni dio momčadi to može izdržati.
Najizgledniji scenarij je da Bayern upravo kroz gust raspored i dugu sezonu pronađe način da se obojica osjećaju važnima. U praksi to znači da neće biti „uklesanog“ poretka, nego stalna izmjena uloga ovisno o protivniku, formi i zdravlju.
Za Musialu će ovo biti i test karaktera: nakon duge pauze mora se strpjeti, prihvatiti da više nije jedini mladi genij u napadu, nego jedan od dvojice. Za Karla će pak biti ispit koliko može zadržati hrabrost i odlučnost sada kada zna da mu za vratom diše igrač koji je do jučer bio nedodirljiv.
Za Bayern – samo dobro
Za navijače Bayerna i neutralne promatrače, ovakva „prenatrpanost“ talentom nije problem, nego blagoslov. U svijetu u kojem mnogi veliki klubovi traže jednog pravog kreatora i ne mogu ga naći, Bayern ima dvojicu – obojica mladi, obojica većim dijelom iz vlastite škole i s potencijalom da godinama nose igru.
Hoće li u nekom trenutku zaiskriti, hoće li priča otići u smjeru u kojem će se stalno uspoređivati tko je važniji, tko treba biti „glavni“, a tko „drugi“ – to je uvijek rizik kada imaš veliku koncentraciju talenta na malom prostoru. Ali za sada je jedina realna istina da se u Münchenu ponovno govori o „luksuznom problemu“.
Za klub koji se bori za trofeje na svim frontovima, takvi problemi su najbolji mogući. A za obrane širom Europe – najgora moguća vijest: Bayern bi uskoro mogao na teren slati i Musialu i Karla, jednog za drugim ili obojicu zajedno. A kad se to dogodi, pitanje hoće li grad biti dovoljno velik za njih dvojicu mogli bi si početi postavljati – protivnički braniči.
