Piše: Srećko Matić – Deutsche Welle
Mnogi mladi talenti koji su prošli njemačke škole nogometa odluče se za nastup za zemlju iz koje im potječu roditelji, a ne za “Elf”. Njemački nogometni savez (DFB) konačno je odlučio nešto poduzeti po tom pitanju.
Bitka za mlade talente s više državljanstava je sve oštrija. Zemlje poput Turske primjerice imaju pravu mrežu skauta koji po cijeloj Njemačkoj prate nastupe mladih nogometaša turskih korijena. Nuri Sahin je rođen u njemačkom Lüdenscheidu, a više od desetljeća je nosio dres „Milli takima”. Za razliku od njega Mesut Özil, također dijete turskih doseljenika rođen u Gelsenkirchenu, odlučio se za njemački „Elf” s kojim je 2014. osvojio titulu prvaka svijeta.
Slično je i s drugim reprezentacijama koje budno motre događanja na njemačkim zelenim terenima, ne samo u seniorskoj konkurenciji već prije svega u juniorskim ligama. A DFB tu često izvuče „deblji kraj” – jedan od aktualnih primjera je i hrvatski reprezentativac Josip Stanišić.
On je rođen u Münchenu, nogomet je „izučio” u omladinskom pogonu FC Perlacha, minhenskog TSV 1860 i Fürstenfeldbrücka, odakle je prešao u U17 momčad FC Bayerna. Stanišić je (da je to htio) mogao obući dres četverostrukog prvaka svijeta – ali se odlučio protiv „Elfa” i za domovinu njegovih roditelja. I otac i majka Bayernovog braniča potječu iz Slavonije.
„Vatreni” umjesto „Elfa”
Njegova odluka nije se svidjela brojnim nogometnim stručnjacima, a pogotovo ne navijačima u Njemačkoj. Stanišić je 2018. nosio dres njemačke U19-reprezentacije, izbornik U21 momčadi Stefan Kuntz imao ga je već na svom popisu, Stanišiću se predviđala velika karijera u dresu „Elfa”, između ostaloga i zbog činjenice da na njegovoj poziciji DFB odavno muku muči s manjkom talentiranih igrača.
Ivica Olić, kao tadašnji član stručnog stožera „Vatrenih” (a i kao bivši igrač Bayerna), u jednom intervjuu za njemački portal T-Online je zahvalio Bavarcima i bivšem treneru minhenskog kluba Julianu Nagelsmannu zato što su „vjerovali u Josipa i dali mu priliku da zaigra usprkos velikoj konkurenciji u momčadi” rekordnog prvaka Bundeslige.
DFB je izgleda naučio lekciju iz grešaka poput one napravljene sa Stanišićem. Za mlade igrače koji su obrazovani u njemačkim klubovima i koji žele nastupati za A-reprezentaciju neke druge zemlje, ubuduće bi DFB, kako stvari stoje, mogao zahtijevati i plaćanje svojevrsne „odštete”.
Ideja je jednostavna, pojašnjava direktor DFB-a Andreas Rettig: „Trenutno ispitujemo šanse za etabliranjem plaćanja naknade za izobrazbu igrača u slučaju da oni promijene nogometni savez za koji nastupaju. Do sada se tom temom nismo ozbiljnije bavili.”
Njemačka je zemlja doseljenika, otprilike svaka četvrti stanovnik Savezne Republike potječe iz inozemstva ili je rođen u Njemačkoj, a ima migrantske korijene. „Sada se u zemlji kao što je Njemačka, u kojoj srećom imamo takvu kulturnu šarolikost, pojačava diskusija oko tog pitanja. A ta šarolikost sa sobom donosi i nove mogućnosti izbora. Igrači mogu nastupati za zemlju iz koje je majka, zemlja iz koje je otac ili za neku treću opciju”, dodao je Rettig u izjavi za novinsku agenciju dpa.
Od te „šarolikosti” profitira i DFB. Bayernov veznjak Jamal Musiala je u juniorskoj konkurenciji nastupao za reprezentaciju Engleske, a kasnije se odlučio za A-momčad „Elfa”. Na drugoj strani se Kenan Yildiz, Juventusov ofenzivac koji je turskog podrijetla i rođen u njemačkom Regensburgu, odlučio za Tursku. Baš kao i Eintrachtov napadač Can Uzun: i on je rođen u Regensburgu, dakle mogao je nastupati i za Njemačku.
Neizvjesna budućnost
U aktualnoj U21 reprezentaciji Njemačke, dakle momčadi koja je u petak (14.11.) u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo „pregazila” Maltu rezultatom 6:0, nalazi se cijeli niz igrača koji će se uskoro naći pred odlukom za koju (od više mogućih) reprezentacija žele nastupati u budućnosti?
Evo samo tri primjera: napadač Nicolo Tresoldi (aktualno član FC Bruggea) će se morati odlučiti između Italije i Njemačke, vratar Mio Backhaus (Werder Bremen) između Japana i Njemačke, a Wolfsburgov golgeter Dženan Pejčinović ima još više opcija – on može birati između Njemačke, Crne Gore i Bosne i Hercegovine.
„U Njemačkoj je 43 posto djece mlađe od pet godina migrantskog podrijetla”, napominje Rettig. I dodaje: „Za deset ili dvanaest godina oni mogu birati: je li mi draži orao na grudima ili primjerice polumjesec?”
Direktor DFB dalje priča kako je na listama mladih igrača, od U15 do U21, udio mladića migrantskog podrijetla čak i veći od spomenutih 43 %. U nekim godištima je sasvim normalno da u početnom sastavu ima sedam ili čak osam igrača s dvojnim državljanstvom. Sudeći po podacima koje je objavio list „Neue Zürcher Zeitung”, slična je situacija i u susjednoj Švicarskoj: u tamošnjim omladinskim ekipama oko 70 posto igrača posjeduje nekoliko putovnica.
Što kažu pravila?
Po važećim pravilima Svjetske nogometne federacije, u trenutku u kojem neki igrač u natjecateljskoj utakmici nastupi za A-reprezentaciju neke zemlje on se „veže” za nogometni savez te zemlje. Postoji doduše i mogućnost da se, pod strogo definiranim kriterijima, jednom „promijeni” nacionalni savez. Ali samo ako je igrač bio mlađi od 21 godine prilikom posljednjeg nastupa za neku zemlju, odnosno da je za tu reprezentaciju nastupio maksimalno tri puta, da su od posljednjeg nastupa prošle najmanje tri godine te da se pritom nije radilo o nastupima na velikim turnirima poput Mundijala ili prvenstva Europe.
Odluka za ili protiv neke reprezentacije nije uvijek samo emotivne naravi, već se često radi o pragmatičnim kriterijima. Mladi igrači, kako kaže sportski ekonomist Christoph Breuer s Visoke sportske škole u Kölnu, moraju se zapitati što su njihovi sportski ciljevi, odnosno s kojom reprezentacijom imaju veće šanse da nastupe na nekom velikom turniru.
Ali to nije sve, naglašava Breuer: „Druga je stvar vezana uz ekonomsku perspektivu. Čim netko imam status reprezentativca, to utječe i na tržišnu vrijednost igrača, odnosno na visinu zarade. I treća je naravno veza sa zemljom iz koje oni potječu.”
Izobrazba igrača se u Njemačkoj odvija uglavnom u klubovima, ali i DFB, kao najveći sportski savez na svijetu, mladim talentima nudi cijeli niz programa kojima im pomaže na putu prema profesionalnim vodama. Prije svega onim mladićima (i djevojkama) koji se uspiju probiti u krug izabrane vrste u svojoj dobnoj skupini. Ali se čak i jednom tako profesionalno organiziranom sustavu kakav je DFB dogode propusti – jedan od primjera je Aleksandar Pavlović.
„Elf” umjesto „Orlova”
Njegov talent je relativno kasno uočen – on je za DFB debitirao tek u uzrastu U20. Pavlović ima njemačko i srpsko državljanstvo (otac mu potječe iz Srbije), zbog čega se oko ovog igrača minhenskog Bayerna svim silama (po)trudio i Fudbalski savez Srbije.
Međutim nisu ga uspjeli motivirati da obuče dres „Orlova” – i on sada nosi dres s drugim orlom na grudima. Dres “Elfa”. Ali mnogi drugi mladi talenti „za džabe” promijene nacionalni savez, i to usprkos činjenici da su godinama prošlu obuku najprije u svom klubu, a ona i u DFB-u, kaže direktor Njemačkog nogometnog saveza Rettig.
Njegova razmišljanja su logična i razumljiva, oko toga se slažu sportski stručnjaci u Njemačkoj. Pitanje je samo kako bi taj model plaćanja „odštete” mogao konkretno izgledati? I kako bi se računala visina „odštete”? Po broju nastupa u juniorskim timovima? I je li moguće takav model uvesti na razini FIFA-e? Oko toga postoji velika skepsa i u samoj Njemačkoj.
Razlog je jednostavan: što je više nacionalnih saveza koji profitiraju od takvih „transfera” mladih talenata, manje su šanse da on postane stvarnost.
