Nogometaši SV Elversberga ostvarili su povijesni uspjeh i izborili nastup u doigravanju za plasman u Bundesligu! Nakon fantastične sezone u 2. Bundesligi, klub iz Saarlanda nada se da će 2025. godina biti prekretnica i da će konačno jedan drugoligaš ponovno preskočiti prepreku zvanu Relegacija.
Kapetan momčadi Robin Fellhauer nije skrivao ponos: „Ponosan sam na ekipu. Cijelu sezonu smo pokazivali da nam sreća nije nužna, igrali smo dobar i svjež nogomet, često i nadigravali protivnike. I to je bilo zabavno.“
Unatoč iznimno slaboj statistici drugoligaša u kvalifikacijama za Bundesligu – u posljednjih deset godina samo je Union Berlin 2019. godine uspio izboriti promociju, i to zahvaljujući tadašnjem pravilu gola u gostima – Elversberg ulazi u dvoboj s Heidenheimom bez pritiska i s vjerom u svoj stil igre.
„Nemamo što izgubiti. To govorimo već neko vrijeme: sve je moguće, ništa nije obavezno“, dodao je Fellhauer.
Strijelac odlučujućeg drugog pogotka u Gelsenkirchenu, Maurice Neubauer, bio je jednako jasan: „Još imamo dvije utakmice pred sobom i nadamo se da možemo u Bundesligu. Znamo da je to teško za drugoligaše, ali ako nam uspije nametnuti naš stil igre – imamo dobru šansu.“
Trener Steffen ostaje realan, ali vjeruje u borbu
Trener Horst Steffen ne zavarava se statistikama, ali to ga ne obeshrabruje: „Neću pričati o omjeru 50:50 kad vidim kako je prošlo do sada. Ali reći ću igračima da se bore i da vidimo što se može napraviti i s manje od 50 % šanse. Brojke tu ne znače ništa, veselim se izazovu.“
Za Steffena, duel s Heidenheimom ima i osobnu notu. Naime, s trenerom Heidenheima Frankom Schmidtom veže ga dugogodišnje uzajamno poštovanje. „Upoznali smo se u 3. ligi. Nakon jedne konferencije, kad sam bio pod pritiskom zbog čestih promjena vratara, došao je do mene i rekao: ‘I mi smo danas primili tri gola, a nismo ništa mijenjali’. To mi je tada puno značilo.“
Danas se, kaže Steffen, obojica vesele svakom susretu, premda prijateljstvom to još ne bi nazvao. No u četvrtak, kad se sučele na travnjaku, simpatije će na kratko biti stavljene sa strane.
Plan za Heidenheim: odmor, analiza, svježina
Za Elversberg sad sve tek počinje. Prva utakmica doigravanja igra se već u četvrtak, 22. svibnja u 20:30 sati u Heidenheimu, uzvrat četiri dana kasnije. „Moramo se odmoriti, gledat ćemo puno videa i pokušati se psihički i fizički osvježiti. To je ključ za ono što nas čeka“, zaključio je Steffen.
I dok nogometna Njemačka možda i dalje favorizira prvoligaša, Elversberg ima jasnu poruku: Nismo došli slučajno, a nismo ni bez ambicija.
U nastavku odnosimo intervju generalnog direktora svih sportskih operacija u Elversbegu.
SV Elversberg: Fenomen koji se penje prema vrhu
Nils-Ole Book, generalni sportski direktor drugoligaša SV Elversberg, vodi jedan od najvećih fenomena njemačkog profesionalnog nogometa. U nedavnom razgovoru za Kicker otkrio je strategije, perspektive i svoju posebnu povezanost s trenerom Horstom Steffenom.
Nakon završetka igračke karijere u trećeligašu Wehenu iz Wiesbadena, Book je 2017. započeo kao skaut u SV Elversbergu. U listopadu 2018., još u vrijeme kada je klub bio u regionalnoj ligi, postao je sportski direktor, a od 2023. obnaša funkciju predsjednika sportskog odjela. Book, koji je 2007. s MSV Duisburgom ušao u Bundesligu i upisao jedan nastup za njemačku U-21 reprezentaciju, doveo je mali klub iz Saarlanda nadomak Bundeslige. Nakon pobjede 2:1 protiv Schalkea u zadnjem kolu završili su na 3. mjestu i osigurali relegacijski dvomeč protiv Heidenheima.
Gospodine Book, budimo iskreni: zar vas ne brine pomisao da bi SV Elversberg ovog ljeta mogao zaista ući u Bundesligu?
Nimalo. Prvo, ne razbijam glavu dan i noć o tome u kojoj ligi ćemo igrati iduće sezone. Veselim se, kao i svi mi, što smo dio ove fantastične borbe za promociju. Za razliku od situacije u regionalnoj i dijelom trećoj ligi, kad smo imali značajnu bodovnu prednost i predvodili, sada ne osjećamo nikakav pritisak. Ovo je čisto zadovoljstvo.
I drugo?
Oduvijek sam sanjao o Bundesligi. Kao igrač sam 2007. ušao s Duisburgom, ali tada više nisam igrao. Taj san i želja da dođem do vrha samo su ojačani. U meni i dalje živi sportaš. Uvjeren sam da bismo čak i u Bundesligi mogli iznenaditi mnoge.
Ali ne biste mogli pomiriti se s time samo da sudjelujete, već biste morali sastaviti i konkurentnu momčad. A gubite četiri ključna igrača: Asllanija, Damara, Bauma i Neubauera i to bez odštete. S dužnim poštovanjem: nije li Bundesliga za vas “nemoguća misija”?
Razumljivo je da izvana tako izgleda. I da, postoji rizik da ne bismo uspjeli. Ali ako se to zaista dogodi, spremni smo prihvatiti izazov. Vjerujem da bismo s našom kohezijom i nekoliko dobrih transfera, na temeljima ove momčadi i trenerskog tima, mogli iznenaditi i u Bundesligi. No, realno gledajući, za iduću sezonu još uvijek prvenstveno računamo na ostanak u 2. Bundesligi odnosno kao da ćemo igrati u 2. Bundesligi, sve iznad je bonus.
Ipak, jedno pitanje: biste li u Bundesligi mogli zadržati svoj prepoznatljivi stil igre “Real Elversberg” ili biste morali posegnuti za pragmatičnijim pristupom zbog rezultata?
Učinit ćemo sve da ostanemo vjerni sebi. Ne definiramo se isključivo kroz posjed lopte, jako smo opasni i iz tranzicije. Duboko branjenje nije dio našeg DNK-a. Ali u Bundesligi, protiv tolikih jakih protivnika, morali bismo se prilagoditi i više igrati na kontre. Ipak, to bi bila nadogradnja, a ne odstupanje od principa. Ove sezone mnogo naših golova dolazi iz vlastitog posjeda i hrabrog izlaska iz protivničkog pritiska. Kada dobijemo tempo, teško nas je braniti. Mislim da bi se taj aspekt mogao prenijeti i u viši rang.
Koliko neizvjesnost oko lige utječe na vaše planiranje kadra?
Trenutačno razgovaramo s mnogo igrača za koje smatramo da mogu igrati u obje lige. Naravno, to su igrači koji možda nemaju puno prvoligaškog ili čak drugoligaškog iskustva. Pozicije koje želimo popuniti određene su bez obzira na ligu. Još u siječnju, kad smo znali da nećemo ispasti, počeli smo planirati novu sezonu. Ne želimo sada sve zaustaviti do kraja sezone. Razlika će se vidjeti u transferima koji se ionako realiziraju ljeti – tada bismo, kao prvoligaš, možda mogli posegnuti za “višom policom”.
Pozicije koje treba pojačati su jasne zbog poznatih odlazaka?
Tako je. Najveći fokus su nam bočne pozicije u obrani, trenutačno smo tu tanki za iduću sezonu. Uvijek smo pokušavali imati relativno uzak kadar. To ćemo i zadržati.
Vaša momčad nije ovisna samo o sjajnim posuđenim igračima.
Točno. Posudbe su za nas postale vrlo atraktivan model i to je bila jasna strategija. Iz godine u godinu smo gradili taj renome da kvalitetno posuđujemo: Nick Woltemade je bio prvi poznatiji slučaj koji se pokazao uspješnim, zatim Paul Wanner. To nam je ljetos pomoglo kod Asllanija, Damara i Bauma. Njihova odlična sezona učinila nas je još privlačnijima za mlade talente, njihove klubove i agente.
Veliki nedostatak: kad vam najbolji igrači odu nakon jedne sezone, stalno morate počinjati ispočetka…
Razumijem taj pogled. Pogotovo kad se radi o top strijelcima i asistentima poput Fisnika i Moa, koji su spektakularni ofenzivci. Oni zasluženo dobivaju pažnju. Ipak, pogrešno je misliti da naša momčad ovisi samo o njima. Imamo stabilne osovine: Robin Fellhauer, Semih Sahin, Lukas Pinckert i Nicolas Kristof su naši sidreni igrači. Novi igrači poput Petkova, Rohera i Zimmerschieda dugoročno su s nama. Ta mješavina čini razliku i omogućuje mladima da se razvijaju u stabilnom okruženju.
Znači, tek ostanak u ligi više nije jedini cilj za sljedeću sezonu u 2. Bundesligi?
Prije sezone su nas mnogi stručnjaci smatrali glavnim kandidatima za ispadanje i to ne prvi put. Naučili smo živjeti s tim. No, ovdje svi imamo jasan cilj: biti bolji nego prošle sezone.
Nećete valjda reći da je cilj promocija?
Naravno da ne. Govorim o vlastitim sportskim ambicijama, ne o tablici. Realno gledajući, s našim uvjetima, infrastrukturom i proračunom, ostanak u ligi bi opet bio uspjeh. Ali naš sportski duh tjera nas da budemo bolji. To je moja motivacija i ona je duboko ukorijenjena u klub. Zato kažem bez zadrške: želimo igrati bolji nogomet i ne samo zamijeniti igrače na odlasku, nego unaprijediti kadar.
Asllanija ne možemo zamijeniti jedan-na-jedan, ali možemo kao klub biti bolji.
To ne govorim bez osnova. Jasno mi je da je teško naći napadača kao Fisnik Asllani. I nitko tko dođe kod nas neće imati takvo očekivanje. Ali vjerujem da možemo imati bolji kadar nego ove sezone. Ključ je da već na početku priprema imamo snažnu jezgru momčadi. Lani smo ofenzivu slagali tek kasnije, što nije bio plan, ali smo čekali pravu kvalitetu. Da tu kvalitetu dobijemo ranije, to bi nas dodatno podiglo.
Vaša rečenica „želimo igrati bolji nogomet“ u nekim bi klubovima mogla izazvati tenzije između sportskog direktora i trenera…
Znam, ali naš trenerski tim dijeli taj cilj i ima pravu volju za to. Već sada radimo mnogo toga jako dobro – igramo slobodno, hrabro, kreativno. Dobivamo pohvale i nama to pričinjava veliko zadovoljstvo. Ali još imamo prostora za napredak, od sitnica poput izvođenja auta do obrane kaznenog prostora. To želimo dodatno usavršiti. Dobro igrati nogomet i imati uspjeh, to stvara ovisnost. I taj „faktor ovisnosti“ želimo koristiti kao klub.
Ipak, neki treneri na takve izjave reagiraju osjetljivo i vide ih kao kritiku.
Horst i ja radimo zajedno još od 2018., a znamo se već gotovo 20 godina. Naš odnos temelji se na dubokom povjerenju i nema potrebe da pazimo na svaku riječ. Među nama nema prostora za pogrešne interpretacije. To je ogroman plus u zajedničkom radu.
Kako je započela vaša suradnja?
Bio sam mladi igrač u Duisburgu, a Horst je tamo trenirao drugu momčad. Igrao sam tri puta pod njegovim vodstvom, ali najviše smo se susretali na treningu i brzo se stvorila međusobna simpatija. Kasnije smo se često susretali kao suparnici u 3. ligi, ja u Wiesbadenu, on kao trener Stuttgarter Kickersa. Njihova igra bila je tada ispred svog vremena, vrlo raznolika, s puno posjeda. Nitko nije volio igrati protiv njih. Prije njegovog dolaska, Kickersi nisu bili dobra momčad, i tada sam stekao uvjerenje da je Horst odličan trener. Čak i kad mu u Münsteru i Chemnitzu nije išlo najbolje, to mu nije oduzelo vrijednost. Ako je netko dobar trener i dobar čovjek, to ne nestaje zbog jednog lošeg razdoblja. Možda nam je to bila i sreća što ga drugi nisu prepoznali, a ja sam ga u svojoj prvoj odluci kao sportski direktor doveo u Elversberg.
Nazivate Steffena „dobrim čovjekom“. Što to znači u trenerskom kontekstu?
Možda mu je to i najvažnija osobina. Igrači trče za njega, ne samo za sebe. Privlači ih njegova ideja igre, sloboda koju im daje. Posebno potiče kreativnost i intuiciju, pogotovo u napadu. Igrači mu to vraćaju. Ne možete tako voditi ako niste dobar čovjek i ako ne vjerujete u dobro u svojim igračima. Horst svojim otvorenim i pozitivnim pristupom inspirira igrače i one koji su s njim godinama, ali ga još uvijek rado slušaju. Jer im daje nešto i izvan nogometa.
Ako dođe ponuda iz Real Madrida, čestitat ćemo Horstu i poželjeti mu sreću!
Ali za to je potrebna i otvorenost igrača.
Naravno. Ne možete to raditi s bilo kojom grupom igrača. Moj je zadatak sastaviti grupu koja će odgovarati trenerovom načinu rada. To nam nije uvijek savršeno uspjelo, ali duh momčadi nikada nije bio potpuno loš. A oni koji su dulje ovdje, svojim duhom često pozitivno „zaraze“ nove.
Strahujete li od dana kada ćete morati tražiti zamjenu za Steffena?
Ne, ne bojim se toga. Profesionalno se mogu nositi sa svime što ovaj posao nosi. Ali to ne znači da to želim. Mogu si jako dobro zamisliti da još dugo surađujem s Horstom. Sjajan smo tim, razvoj nije gotov. Ako bi Horst odlučio otići, vjerojatno bi to bilo zbog velike prilike, ponude iz Reala ili negdje drugdje. Tada bismo mu čestitali i poželjeli sreću.
U kojoj bi fazi ponuda zaista bila primamljiva za njega?
(smijeh) Ne znam. I ne osjećam se pozvanim da mu dajem savjete. Svi bismo ga voljeli zadržati i za to ću se uvijek boriti. Spekulirati što bi ga moglo privući nema smisla.
Steffenov ugovor traje do ljeta 2026. Uskoro bi mogao početi uobičajeni “trenerski domino”. Jeste li sigurni da ostaje i iduće sezone, bez obzira na sve?
Imamo ugovor, i znam da Horst jako voli raditi ovdje i da još puno toga zajedno možemo postići. Više sigurnosti od toga ne postoji ni u životu ni u nogometu.
Mogli biste ga izravno pitati za lojalnost.
Na kraju, svatko je slobodan, vrijedi i za igrače i za trenere. Nikoga ne možete prisiliti. Klubovi dobivaju odštete, to je normalno. Ali sigurnost izvan postojećeg ugovora? Ne znam kako bi se to moglo postići.
Vaš vlastiti ugovor? Jeste li i vi tu i iduće sezone?
(smijeh) Jesam. Moj ugovor vrijedi barem do 2026.
Ali želite ipak ući u Bundesligu…
Bilo bi neiskreno reći da ne želim jednog dana raditi na najvišoj razini. Ali to nimalo ne umanjuje moju privrženost SV Elversbergu i ljudima ovdje. Ovdje sam jako povezan s klubom, cijenim zajednički rad i ono što smo stvorili. Zato mogu iskreno reći, mogu to raditi još dugo.
Ove sezone imate budžet od 10 milijuna eura, uključujući trenerski i stručni kadar. Ne priželjkujete bolje uvjete?
Uvjeti mi nikada nisu bili motivacija. Motivira me ono što mogu napraviti s onim što imam, sadržajni rad. Iduće sezone bit ćemo opet vjerojatno 15. ili 16. po budžetu u ligi. Ali imamo druge prednosti, zahvaljujući povjerenju s predsjedništvom, posebno predsjednikom, dogovori su brzi. Razgovaramo više puta dnevno. Ne čekamo sjednice svaki mjesec. Donosimo brze odluke. To je naša prednost u odnosu na velike klubove s drukčijom strukturom.
Tu je i kontinuitet u mirnom okruženju.
Apsolutno. To je faktor uspjeha koji smo i sami izgradili. Svi ovdje svakodnevno ulažu trud u taj duh i zajedništvo. Nema ega, svi slijede zajedničku strategiju. To je naša prednost i ključno za razvoj igrača. Tako mogu ispuniti svoj cilj: raditi s još boljim igračima i oblikovati još bolje momčadi.
Mnogi u Njemačkoj i dalje misle da ste „drugi Hoffenheim“ zbog sponzora Ursapharma.
Te glasine su nas pratile još u regionalnoj ligi i razvile se same od sebe. Tada smo imali dobar proračun, ali ništa pretjerano. Nikada nismo radili ludosti da bismo po svaku cijenu napredovali. Ja sam od početka inzistirao na razvoju potencijala, mladim igračima, gladnim uspjeha. I sretan sam što je klub to prihvatio. Do 2. lige nismo platili nijednu odštetu. Kasnije smo dio prihoda uložili u Jannika Rochela. Ovog ljeta ćemo trebati nešto više za odštete, ali ne govorimo o milijunima. I dalje vrijedi: glad za uspjehom je nezamjenjiva, pogotovo u mjestu kao što je Spiesen-Elversberg.
Je li moguće značajno gospodarsko širenje u budućnosti?
Trenutačno ne možemo prestići druge klubove. Da bismo značajno napredovali, trebamo preživjeti četiri-pet godina u 2. ligi. Tada bismo mogli, s potpuno obnovljenim stadionom koji će biti otplaćen, napraviti ozbiljan iskorak prema srednjem drugoligaškom standardu. Sličan put kakav je imao Paderborn je realan cilj u nekoliko godina.
Često vas uspoređuju s Heidenheimom.
S vremenskim odmakom, ni to ne zvuči nerealno. Heidenheim godinama radi fantastično. Imaju drugačiji nogometni stil, ali što se tiče kontinuiteta, rada i skromnosti, tu su sličnosti. Rado se ugledamo na njihov put.
Dakle, ako se Horst ugleda na Franka Schmidta, još nismo ni na polovici njegovog puta.
(smijeh) Nadamo se da je tako!
