Marie-Louise Eta ispisuje povijest njemačkog nogometa kao prva glavna trenerica u Bundesligi, ali njezin put do tog trenutka nije priča o iznenadnom skoku, nego o godinama sustavnog rada, upornosti i razvoju koji je imao i dubinu i sadržaj. U subotu će na klupi Union Berlina protiv Wolfsburga prvi put samostalno voditi jednu bundesligašku momčad, a time će još jednom pomaknuti granicu u njemačkom nogometu.
Početak ove priče može se smjestiti u jednu večer početkom ožujka 2022. godine. Bila je nedjelja, već je pao mrak, a Marie-Louise Eta sjedila je u restoranu jednog hotelskog lanca u prizemlju, nedaleko od stadiona u kölnskoj četvrti Junkersdorf. Stolovi su već bili pripremljeni za doručak idućeg jutra.
Neposredno prije toga ona i njezinih petnaest muških kolega gledali su bundesligaški susret Kölna i Hoffenheima, a već sljedećeg dana, u sklopu drugog praktičnog dijela školovanja za profesionalnu licencu, prvi put su zajedno trebali izaći na teren. Eta je tada zračila radošću, odlučnošću, energijom i čistim oduševljenjem.
Prva pomoćna trenerica u Bundesligi
I sama je osjećala da je pomalo nestvarno što se uopće našla na tom mjestu. Vijest da je primljena na željeno školovanje za profesionalnu licencu, najviše trenersko obrazovanje na nacionalnoj razini, stigla joj je malo prije Božića prethodne godine, i to usred reda pred graničnom kontrolom u hamburškoj zračnoj luci.
Konačno je u elektroničkom sandučiću dočekala poruku Njemačkog nogometnog saveza koju je dugo željela vidjeti. Tada, usred ostalih putnika, nije mogla odmah zaplesati od sreće, a zaštitna maska skrivala je širok osmijeh. Dvije godine poslije stigla je do nove povijesne točke: 25. studenoga 2023. na domaćoj utakmici protiv Augsburga ušla je u povijest kao prva pomoćna trenerica u Bundesligi. Sada će to učiniti ponovno, ovaj put kao prva glavna trenerica.
Kicker je pratio Etu tijekom školovanja koje je uspješno završila u ožujku 2023. godine. Tijekom tog razdoblja nije imala stvarnih padova ni kriza motivacije, naprotiv. U vlastitoj kolumni motivirano je opisivala kako je s juniorima Freiburga do 17 godina smjela održati praktičnu demonstraciju pred nekoliko stotina vrhunskih trenera na stadionu Europa-Park u Freiburgu, kako je u Liverpoolu upoznala Jürgena Kloppa i kako je čak i godišnji odmor u Austriji sa suprugom Benjaminom, koji je također trener, iskoristila za stručno praćenje rada drugih klubova, među njima Bayera iz Leverkusena i Union Berlina.
Obećavajući početak karijere
Zato joj nova zadaća u Köpenicku nikada nije bila dalek san, nego jedna od nekoliko realnih mogućnosti. Tada je govorila kako je oduvijek najbolje prolazila kada je išla korak po korak. Upravo zato mogla je zamisliti razne putove: jednoga dana voditi juniorsku reprezentaciju, raditi kao pomoćna trenerica u muškom profesionalnom nogometu, trenirati klub iz ženske Bundeslige ili voditi mladiće do 17 ili do 19 godina. Za nju je presudno bilo samo jedno: bez obzira gdje radi, mora se tamo dobro osjećati, buditi se s radošću i imati osjećaj da je dio ekipe koja zajednički ide naprijed i stalno se razvija.
Njezin nogometni put počeo je u Dresdenu, gdje se rano probudila ljubav prema sportu. Prve klupske korake napravila je u FV Dresden 06, a zatim u Fortuni Dresden-Rähnitz. Sa samo trinaest godina otišla je na probni trening u Turbine Potsdam i tada je sve krenulo nevjerojatnom brzinom.
Kao najmlađa igračica svoje generacije osvojila je prvi od ukupno tri naslova prvakinja s kadetkinjama 2005. godine, 2008. je slavila naslov europske prvakinje s reprezentacijom do 17 godina, iste je godine ušla i u kadar prve ekipe u Bundesligi, 2009. osvojila je državni naslov, a 2010. i naslov svjetske prvakinje do 20 godina te Ligu prvakinja.
S 26 završila karijeru
Kasnije je, međutim, u Potsdamu dobivala sve manje minuta. Nakon prelaska 2011. u Hamburger SV, koji je tada bio ligaški suparnik, klub je ubrzo ugasio svoju žensku sekciju u Bundesligi. Slijedile su postaje u BV Cloppenburgu do 2014. i u Werder Bremenu do 2018., kada je, sa samo 26 godina, završila igračku karijeru.
Sama je kasnije priznala da je nekada govorila kako će igrati nogomet dok god bude mogla hodati, ali da je trenutak za kraj bio upravo pravi, premda je odluka bila iznimno teška. Nije mogla zamisliti život bez nogometa, no s vremenom je sve više počela gorjeti za trenerski posao i sazrela je odluka da iduće korake napravi upravo kao trenerica.
Objasnila je da više nije mogla uskladiti vlastite zahtjeve prema sebi kao igračici i istodobno kao trenerici, a dugi niz godina s dva treninga dnevno ostavio je traga. Oštećenje hrskavice i puknuće tetive ispod stopala bili su upozorenje da bi daljnje posljedice mogle ugroziti i budući posao i hobije. Kao trenerica mora puno stajati na terenu i biti tjelesno spremna, a htjela je sačuvati i kvalitetu života. Usto nije željela odustati od drugih strasti poput daskanja na snijegu i na vodi.
Trenerski uspon
Prijelaz iz aktivne igračke u aktivnu trenersku karijeru uspio je. Godine 2018. našla se, kako sama kaže, na pravom mjestu u pravo vrijeme i preuzela dječake Werdera do 13 godina, a godinu kasnije i uzrast do 14 godina. Tri godine profesionalnog rada u omladinskom pogonu tako velikog i kvalitetnog kluba za nju su bile ostvarenje sna, prilika na kojoj je i danas zahvalna.
Njezin razvoj potom se nastavio i na saveznoj razini. U jesen 2019. dobila je poziv od Britte Carlson, tadašnje pomoćnice u stožeru ženske reprezentacije, a danas trenerice Kölna, da paralelno radi i kao pomoćna trenerica ženske reprezentacije do 19 godina pri Njemačkom nogometnom savezu.
Nakon godine dana ondje prešla je k djevojkama do 15 godina kao pomoćna trenerica Bettine Wiegmann, najprije uz posao u Werderu, a zatim samo u savezu. Kasnije je prešla među djevojke do 17 godina kao pomoćna trenerica, a zatim stigla je u omladinski pogon Union Berlina kako bi pomagala Marcu Groteu u momčadi do 19 godina u juniorskoj Bundesligi za sjever i sjeveroistok. Samo nekoliko mjeseci poslije našla se i u Bundesligi. Tamo je postala prva pomoćna trenerica koja je sjedila na klupi u muškoj bundesligaškoj utakmici i prva žena koja je bila dio stručnog stožera na muškoj utakmici Lige prvaka.
Navikla je od malih nogu boriti se među dječacima
Sada prelazi iz drugog reda u prvi. Nakon što je Steffen Baumgart u subotu navečer dobio otkaz, ljudi iz kluba oko predsjednika Dirka Zinglera, koji je na kraju donio odluku, objavili su da će Eta privremeno preuzeti momčad do kraja sezone. Time je postala prva žena koja samostalno vodi momčad na mjestu glavne trenerice iznad treće lige.
Sama je poručila da joj je drago što joj je klub povjerio ovu zahtjevnu zadaću, naglasivši da je jedna od snaga Uniona uvijek bila u tome da u teškim situacijama svi zajedno skupljaju snagu. Dodala je i da je uvjerena kako s ovom momčadi mogu osvojiti ključne bodove u završnici sezone.
Još tijekom školovanja za profesionalnu licencu jasno je davala do znanja da njezin spol ne bi smio biti glavna tema. Svjesna je, govorila je, da po tome ima određenu posebnost, posebno među 16 polaznika među kojima je bila jedina žena. No isticala je da je odmalena navikla igrati nogomet kao djevojčica među dječacima i kasnije raditi kao trenerica u omladinskom pogonu. Zato joj je jasno da je to izvana zanimljiva tema, ali ne želi da bude jedina i ne želi posebnu ulogu.
S kolegom iz U19 preuzela Union nakon otkaza Nenadu Bjelici
Svojim stručnim doprinosom pomogla je Union Berlinu da u posljednjem kolu sezone 2023./24. izbjegne ispadanje u drugu ligu. U posljednje dvije utakmice nakon smjene Nenada Bjelice preuzela je odgovornost zajedno s Groteom. Potom je za glavnog trenera doveden Bo Svensson, koji je sa sobom doveo i vlastiti stožer, pa se Eta isprva zajedno s Groteom vratila u momčad do 19 godina, a ubrzo je tijekom sezone 2024./25. kao individualna trenerica pomagala i ženskoj ekipi.
Nakon odlaska Grotea, s kojim je već ranije uspješno surađivala još u Werderovoj omladinskoj školi, rođena Dresdenčanka preuzela je u sezoni 2025./26. mjesto trenerice Unionove momčadi do 19 godina. Već u prvom dijelu sezone Njemačke lige mladih postalo je jasno kakvom nogometu vjeruje. Sa svojih 34 godine vodi momčad koja visoko pritišće, a njezin stil općenito je hrabar i napadački. Važnije joj je biti aktivna nego samo reagirati na suparnika. Rezultat toga bio je vrlo uvjerljiv: u 14 utakmica njezina je momčad ostvarila 12 pobjeda i pritom postigla 44 pogotka.
Na treninzima prenosi puno radosti i uživanja u nogometu. Usto je vrlo dobro organizirana, komunikativna i treninge oblikuje raznoliko. Sve ono što je dosad pokazivala u radu s mladima i kao pomoćna trenerica sada može odmah dokazivati i u muškoj seniorskoj momčadi Uniona.
Debitira protiv grogiranog Wolfsburga
Tako Marie-Louise Eta ne ulazi u povijest samo zato što je prva žena na tom mjestu, nego i zato što iza tog trenutka stoji ozbiljan nogometni put. Od Dresdena i Potsdama, preko preranog završetka igračke karijere i svjesnog ulaska u trenerski poziv, do saveza, Werdera i Uniona, njezin uspon nije slučajan.
U subotu će protiv Wolfsburga prvi put samostalno voditi bundesligašku momčad. Povijest će tada zabilježiti novo ime, ali Union i njemački nogomet očito ne dobivaju samo simbol, nego i trenericu koja vrlo dobro zna što želi i kojim putem do toga želi doći.
