Na prvi pogled čini se kao da je od prve polufinalne utakmice između Paris Saint-Germaina i Bayerna prošla čitava vječnost. Vjerojatno zato što onaj pariški triler od 5:4 i dalje snažno odjekuje. I to s punim razlogom. No u stvarnosti će između prve utakmice na Parku prinčeva i uzvrata u Münchenu proći samo osam dana. U tom kratkom razdoblju nije se dogodilo mnogo toga, barem ne na površini. I PSG i Bayern za vikend su u domaćem prvenstvu odigrali neriješeno, i jedni i drugi s izmijenjenim sastavima. Ali upravo u tim sitnim razlikama skriva se važan dio priče pred uzvrat.
Luis Enrique je protiv Lorienta gotovo potpuno odmorio svoju udarnu momčad. Vincent Kompany to nije mogao napraviti u istoj mjeri. U remiju 3:3 protiv Heidenheima morao je već na početku drugog poluvremena u igru poslati svoju najjaču ofenzivnu jezgru, Harryja Kanea, Michaela Olisea, Luisa Díaza i Joshuu Kimmicha, kako bi barem spasio bod nakon zaostatka na odmoru.
Istina, Kompany i inače voli isticati da bi svoje najveće zvijezde vjerojatno uveo i iz poštovanja prema protivniku i vlastitim navijačima, ali činjenica ostaje ista: Bayern nije imao luksuz potpunog odmora kao PSG.
Upravo zato pitanje svježine postaje jedno od ključnih uoči uzvrata. I tu, gledano samo kroz raspoloživost i opterećenje glavnih igrača, prednost ipak djeluje kao da je na pariškoj strani. Dovoljno je pogledati Ousmanea Dembéléa. Aktualni najbolji igrač svijeta i strijelac iz prve utakmice početkom svibnja ima tek devet nastupa od prve minute u francuskom prvenstvu.
Koje stvarne alternative ima Kompany
Za usporedbu, Harry Kane je do te brojke stigao već oko desetog kola Bundeslige, a Michael Olise samo tjedan kasnije. To dovoljno govori o tome koliko je Luis Enrique kroz sezonu imao više prostora za raspodjelu minuta i koliko je PSG lakše čuvao svoje najvažnije igrače.
Još je važnije to što je Enrique i u samoj prvoj utakmici protiv Bayerna mogao posegnuti za kvalitetnim rješenjima s klupe. Uveo je Fabiana Ruiza, koji se tek oporavio i odmah unio ritam u sredinu terena, a zatim i Bradleyja Barcolu, krilnog igrača kojeg bi Bayern vrlo rado vidio u svojim redovima.
Kompany u posljednjim tjednima takvu širinu jednostavno nije imao. Upravo zato se i postavlja pitanje koje ga sada prati: koje mu stvarne alternative uopće preostaju?
Tu ipak dolazi i jedna dobra vijest za Bayern. Protiv Heidenheima se nakon ozljede lista u kadar vratio Tom Bischof. Od njega se za ovakvu utakmicu sigurno ne očekuje glavna uloga, ali Bayern dobro zna da može pomoći i u neobičnim okolnostima.
Bayern bi u produžetcima mogao biti u osjetnoj prednosti
Dovoljno je prisjetiti se njihova međusobnog susreta u studenome, kada je kao privremeno rješenje na lijevoj strani obrane pokazao da može biti koristan i izvan svoje prirodne uloge.
Još važnija je nada da bi za uzvrat mogao biti spreman i Lennart Karl, koji je posljednjih tjedana morao pauzirati zbog puknuća mišića stražnje lože. Ni on vjerojatno neće biti kandidat za početni sastav, ali u utakmici za koju nitko ne zna hoće li trajati 90, 120 ili više minuta, i takav povratak može biti vrijedan.
A upravo tu se otvara i jedna zanimljiva mogućnost koja Bayernu, unatoč svim brigama, ipak daje nadu. Ako nakon 90 minuta bude imao točno gol prednosti, uzvrat će otići u produžetke. I baš bi to, paradoksalno, moglo odgovarati Bayernu.
Prva utakmica u Parizu pokazala je da je Kompanyjeva momčad i duboko u završnici sezone tjelesno iznimno spremna. Dok su pojedini igrači PSG-a u završnici jedva držali ritam i doslovno se vukli prema kraju, Bayern je i dalje napadao i tražio pogodak za 5:5.
To je možda i najveći ohrabrujući znak za uzvrat: čak i ako PSG ima svježije glavne zvijezde, Bayern djeluje kao momčad koja fizički može izdržati vrlo visoki ritam do kraja.
Za što se odlučiti na lijevoj strani?
Uz to, PSG će u uzvratu biti oslabljen neigranjem Achrafa Hakimija, što nije mala stvar. Njegova energija, okomitost i stalna prijetnja po desnoj strani bile su važan dio pariške igre u prvom susretu. Bez njega će Luis Enrique morati tražiti drukčije ravnoteže, a Bayern bi upravo ondje mogao pokušati pronaći prostor koji će mu trebati za veliki preokret.
Jedno od važnijih pitanja za Kompanyja bit će i lijeva strana obrane. Hoće li ondje od prve minute ponovno posegnuti za brzinom Alphonsa Daviesa ili će Kanađanina čuvati za kasniji dio utakmice?
U Parizu je nakon odmora Konrad Laimer uskočio umjesto načetog Daviesa, no sada će izbor biti još osjetljiviji jer izravno utječe na to kako će Bayern braniti dubinu i kako će napadati prostor iza pariške obrane.
Leon Goretzka, koji se za vikend protiv Heidenheima nametnuo s dva pogotka, u prvoj utakmici protiv PSG-a nije imao svoju najbolju večer. Zbog toga je vjerojatnije da će opet biti adut za kasniji dio susreta, kao zamjena za Musialu ili Pavlovića, nego čovjek od prve minute.
U napadu je situacija mnogo jasnija. Ondje će sve ponovno biti na Kaneu, Oliseu i Luisu Díazu. Bayern od njih treba odlučnost, preciznost i onu vrstu mirnoće koja kažnjava svaku malu pogrešku protivnika.
Bez puno konkretnih rješenja, ali ima razloga za optimizam
U obrani je jedina prava brza pričuva za završnicu Min-Jae Kim, koji bi mogao biti važan ako utakmica ode u dodatnih pola sata. Sigurno neće biti Raphaëla Guerreira ni Sergea Gnabryja, a mladi Bara Sapoko Ndiaye nema pravo nastupa u Ligi prvaka.
Sve to zajedno vodi do vrlo jednostavnog zaključka. Kompany nema luksuz velike širine ni beskrajnih rješenja, ali ima nekoliko razloga za optimizam.
Bayern je pokazao da može fizički izdržati ovakve utakmice, PSG dolazi bez jednog važnog igrača, a nekoliko povratnika ipak mu daje barem malo više manevarskog prostora nego prije nekoliko dana. Pitanje je samo hoće li to biti dovoljno.
Jer protiv Pariza više nije dovoljno samo igrati hrabro. Sada se traži i prava mjera između svježine, rizika i preciznosti. A upravo u pronalaženju te mjere leži Kompanyjev najveći posao pred utakmicu sezone.
