U Bayernu ove sezone gotovo je nemoguće govoriti o samo jednom junaku. Harry Kane zabija kao po navici, Michael Olise djeluje gotovo nestvarno mirno i sigurno, Jamal Musiala ponovno donosi čaroliju, a Aleksandar Pavlović sve više sazrijeva u igrača za najveće pozornice. Upravo zato se možda i premalo govori o Luisu Díazu, čovjeku koji je u Münchenu postao ono što je klub i tražio: igrač koji pravi razliku kada je najpotrebnije.
Pavlović je nedavno, govoreći pred kamerama, upotrijebio englesku riječ “amazing”, odnosno “nevjerojatno”, opisujući svoj pogodak protiv Real Madrida u četvrtfinalu. I teško mu je proturječiti.
No ako se traži igrač čija je sezona možda još tiše, ali jednako snažno obilježila Bayern, onda je to upravo Díaz. Dok se reflektori često prirodno okreću prema Kaneu, Oliseu ili Musiali, Kolumbijac iz utakmice u utakmicu radi ogroman posao i pritom izgleda kao da mu sve dolazi potpuno prirodno.
Bayern je ove sezone stigao jako daleko prije svega zato što ponovno uživa u nogometu. Naslov prvaka bio je praktički osiguran bez ozbiljne drame, finale kupa je već izboreno, a ni nakon ludog poraza 5:4 u Parizu ništa još nije izgubljeno u Ligi prvaka.
Aleksandar Pavlović nakon takvih utakmica govori da se Bayern uvijek može vratiti, a primjeri iz Mainza, Freiburga i dvoboja protiv Reala to potvrđuju.
Istina je da je obrana u posljednjih pet utakmica primila čak 13 pogodaka, ali jednako je točno i da je Bayern u četiri od tih pet susreta zabio barem jedan više. Upravo zato i uoči uzvrata protiv PSG-a postoji uvjerenje da je sve moguće. A u tom osjećaju nade veliku ulogu ima upravo napad.
O Diazu se premalo govori
Joshua Kimmich je nakon prve utakmice u Parizu rekao da, ako Bayern zabije četiri gola u gostima protiv takvog suparnika, onda napad očito nije napravio mnogo toga loše. I doista, teško je ne vjerovati toj navali kada se pogleda kako igraju Kane, Olise i Díaz.
Kane je postao prvi Englez koji je zabio u šest uzastopnih utakmica Lige prvaka i odavno je pouzdani vođa ove momčadi.
Olise klizi po terenu s takvom sigurnošću da i najbolji protivnički bočni braniči ponekad uz njega izgledaju kao statisti. A Luis Díaz igra tako dobro da bi bilo gotovo nepravedno stalno govoriti samo o ostalim zvijezdama.
Pavlović je još prije nekoliko tjedana govorio da je ono što Díaz radi jednostavno ludnica i da je pravi užitak igrati s njim. U svlačionici ga vole upravo zbog toga što stalno održava tu razinu i što djeluje kao čovjek koji svakom akcijom vuče momčad naprijed.
U Münchenu su u njemu dobili upravo ono što su tražili: igrača za velike utakmice, čovjeka koji ne nestaje kada je najteže, koji redovito isporučuje i redovito je dostupan.
Takav profil igračа Bayern je tražio prije gotovo godinu dana. Tada je bilo jasno da Leroy Sané neće dobiti novi ugovor, što se na kraju, unatoč određenom povratku forme, doista i dogodilo.
Riskantno ulaganje?
Kingsley Coman imao je svoje blistave trenutke, ali ne dovoljno često i ne dovoljno postojano. Bayern je zato tražio još jednog igrača Oliseova tipa, nogometaša koji može biti konstantan, opasan i pouzdan. Pogled je pao na Liverpool, gdje je Díaz bio otvoren za promjenu, između ostaloga i zato što je želio nešto bolji ugovor.
Tijekom Svjetskog klupskog prvenstva održan je i važan videopoziv. Díaz je razgovarao s Vincentom Kompanyjem, a uz trenera su sjedili i sportski direktor Max Eberl te Christoph Freund. U Bayernu se tada postavljalo i logično pitanje: je li Kolumbijac, koji se približavao 29. godini, možda već prestar za takvo ulaganje?
Ali u Liverpoolu su dobro znali što puštaju. Ondje se moglo čuti i vrlo jednostavno objašnjenje njegove vrijednosti: zbog takvih igrača ljudi dolaze na stadion i žele gledati nogomet.
Upravo je to Bayern i želio. Trebao mu je pouzdan, izdržljiv, snažan igrač visokog ritma, netko tko može iznijeti ogroman broj minuta. Klub je već tada znao da želi jače uključivati igrače iz vlastitog omladinskog pogona i istodobno donekle smanjiti kadar. To je značilo da mora imati 14 ili 15 istinski vrhunskih nogometaša na koje se može osloniti.
Brojkama je daleko nadmašio i očekivanja i prethodnike
U tom planu Díaz je bio savršeno rješenje. Comana, ali i Serge Gnabryja, uza sav nogometni dar, prečesto su pratili problemi s ozljedama, nekad manji, nekad veći. Díaz je, nasuprot tomu, donio stalnost.
Danas su i posljednje sumnje oko tog dolaska nestale. Kolumbijac je golemo pojačanje za Bayern, a u odnosu na Sanéa i Comana predstavlja veliko unapređenje upravo zbog kontinuiteta. Njegovi prethodnici imali su svoje bljeskove, ali nisu mogli iz sezone u sezonu donositi ovakvu sigurnost.
Sané i Coman su prošlu sezonu završili s po jednim pogotkom u Ligi prvaka. Díaz je već u Parizu zabio u četvrtoj uzastopnoj utakmici toga natjecanja, a u dvije prethodne dodao je i po jedno završno dodavanje za pogodak suigrača.
Brojke same po sebi već zvuče vrhunski. Díaz je ove sezone došao do 25 pogodaka i 22 asistencije. Uz to je upisao i 14 takozvanih predasistencija, dakle dodavanja koja prethode završnom dodavanju za pogodak, što također govori koliko često sudjeluje u stvaranju opasnih napada.
Njegova realizacija prilika iznosi 43,2 posto, što su sve bolji pokazatelji nego oni koje su prethodno imali Sané i Coman.
Ali ono što Díaza čini posebnim nije moguće do kraja opisati samo brojkama. On i u 89. minuti trči punom snagom uz crtu, vraća se za momčad, osvaja lopte i ponovno kreće prema naprijed. Dok Olise to radi gotovo elegantno, kao da mu sve dolazi bez napora, kod Kolumbijca je sve sirovije, žešće i izravnije.
Ali nimalo manje vrhunski. I jednako privlačno za gledanje. Upravo onako kako su u Liverpoolu i rekli: zbog takvih igrača ljudi dolaze na stadion.
Donosi kvalitetne odluke i neumoran je
U Parizu je Díaz bio možda i najupečatljiviji među mnogim vrlo upečatljivim igračima. Mats Hummels je nakon utakmice rekao da je to bila najbolja utakmica koju je ikada vidio od njega.
Posebno ga je oduševila situacija kod pogotka za 5:4, kada je Díaz u duelu doslovno slomio Marquinhosa i potom odigrao odlučujući potez. Hummels je rekao da Luisa Díaza nikada prije nije vidio na toj razini i da je to bilo doista fantastično.
Danas gotovo svaka Bayernovа napadačka akcija u kojoj je Díaz uključen ima smisao i težinu. Na početku sezone još su mu se, s pravom, zamjerale propuštene velike prilike. Sada se o tome jedva više i govori.
Mnogo je važnije pitanje kako on tako redovito uopće dolazi u situacije iz kojih može zabiti ili odlučiti napad. Kimmich u tome vidi njegovu brutalnu kvalitetu donošenja odluka.
Kaže da Díaz i u napadu i u obrani odlično procjenjuje trenutak, da je nevjerojatno važan, da osvaja jako mnogo lopti, prenosi ih duboko na protivničku polovicu, uspijeva promijeniti stranu igre i pritom i sam ostaje ozbiljna prijetnja za pogodak.
Možda je ipak najljepši detalj za Bayernovog trenera to što Díaz ne djeluje kao igrač koji sve ostavlja samo za utakmicu. Kompany kaže da je on i ponedjeljkom na treningu potpuno isti. Bez obzira na to je li odigrao 60 ili 95 minuta, u ponedjeljak je opet svjež, opet pun energije i opet spreman.
Čovjek odluke?
Upravo je to, po treneru, jako pomoglo Bayernu tijekom sezone u kojoj su glavni igrači morali nositi ogroman teret. U klubu kažu da Díaz jednostavno voli to što radi, da želi samo radost i užitak u nogometu. Kompany ga zato naziva pravim strojem.
A takav će stroj Bayernu opet trebati u srijedu. Díaz je već bio čovjek odluke protiv Real Madrida, kada je zabio ključni pogodak za 3:3. Bio je taj koji je stavio točku na i u polufinalu kupa protiv Leverkusena. Bio je i čovjek koji je Bayern ostavio živim u Parizu.
Sada ga čeka još jedna takva večer. A ako ponovno odluči utakmicu, onda će i ona Pavlovićeva riječ s početka, “nevjerojatno”, zvučati možda i preskromno.
