FC Bayern München po 35. put je prvak Njemačke, i to potpuno zasluženo. Ova titula nije osvojena pukom rutinom ni gol razlikom u odnosu na ostatak lige, nego nogometom koji je rušio rekorde i oduševljavao. Zato ova momčad nije samo sportski prvak, nego i nešto više od toga.
Prije točno 25 godina Bayern je do naslova stigao dramatično, gotovo na silu, pogotkom Patrika Anderssona iz slobodnog udarca u posljednjim sekundama. Tada je naslov osvojen sa skromna 63 boda, a Schalkeu, koji je ostao kratkih rukava, pripao je tek utješni naziv “prvak srca”.
Danas je slika njemačkog nogometa sasvim drukčija. Razlika između vodećih klubova i ostatka lige postala je mnogo veća, a prvenstva s više od 80 bodova postala su pravilo, a ne iznimka. Bayern je u tih 25 godina osvojio čak 18 naslova i time dodatno učvrstio svoju nadmoć u njemačkom nogometu.
Ali ni u tim godinama dominacije Bayern nije uvijek pružao ovako mnogo užitka vlastitim navijačima, a ni neutralnim gledateljima. Jasno je da ne uživa svatko u tolikoj premoći jedne momčadi i da ona nije najbolji saveznik neizvjesnosti prvenstva.
Ipak, ono što se ovoj momčadi Vincenta Kompanyja gotovo sa svih strana priznaje jest poštovanje. Jer Bayern ne pobjeđuje samo često, nego pobjeđuje na način koji ostavlja dojam.
Glad koja ne prestaje
Ova generacija Bayerna podsjeća na neka od najvećih izdanja kluba u novijoj povijesti. U mnogočemu priziva uspomene na Heynckesov Bayern iz sezone 2012./13., koji je osvojio trostruku krunu, kao i na Flickovu momčad iz 2020., koja je osvojila čak šest trofeja, iako tada zbog pandemije nije bilo publike na tribinama. I Guardiolina momčad između 2013. i 2016. igrala je nogomet koji je često djelovao gotovo savršeno.
Gdje će se u toj povijesnoj usporedbi jednog dana smjestiti Kompanyjev Bayern iz sezone 2025./26., još je prerano reći. To će uvelike ovisiti o tome koliko će daleko otići u Ligi prvaka i njemačkom kupu, odnosno hoće li ovoj tituli dodati još trofeja.
U tom smislu trenutak nije idealan, jer je baš sada momčad pogodio val ozljeda. Serge Gnabry otpao je potpuno, dok će Lennart Karl i Tom Bischof još neko vrijeme morati pauzirati.
Bez obzira na to, jedno je već sada sigurno: ovaj Bayern već je ispisao povijest po broju pogodaka. Srušio je legendarni rekord od 101 gola iz sezone 1971./72. i time postavio novu mjeru napadačke moći. Ako do kraja sezone ostvari još četiri pobjede, mogao bi izjednačiti i rekord od 91 boda iz 2013. godine.
Jedino što ova momčad više ne može ostvariti jest sezona bez poraza, jer joj je taj san srušio Augsburg pobjedom 2:1, nakon što je to posljednje uspjelo samo Bayeru iz Leverkusena u sezoni 2023./24.
Nogomet koji puni stadione
Golovi su srž nogometa. Zbog njih ljudi dolaze na stadion, zbog njih se vraćaju i zbog njih zavole neku momčad čak i kada joj ne pripadaju navijački. Upravo zato je Bayern ove sezone ostavio tako snažan trag. Momčad gotovo uvijek igra napadački, hrabro i s idejom da se ne zaustavlja čim dođe do prednosti. To je nogomet koji zabavlja.
U tome veliku ulogu ima i trener. Vincent Kompany nije samo oblikovao igru ove momčadi i u nju utisnuo svoj rukopis, nego je i izvan terena postao lice koje izaziva simpatije. Njegov javni nastup djeluje prirodno, smireno i privlačno, ne samo u Njemačkoj nego i šire.
Kada se tomu pridodaju rekordi, glad za pobjedama i stalna želja za novim golovima, dobije se slika momčadi koja nije samo najbolja u natjecateljskom smislu, nego i momčadi koja osvaja ljude.
Zato je ovaj Bayern više od običnog prvaka. On je potpuno zasluženi prvak Njemačke, ali i momčad koja je, u vremenu kada dominacija često izaziva dosadu, uspjela osvojiti i nešto mnogo rjeđe – simpatiju i priznanje gotovo svih koji prate nogomet.
U tom smislu, Bayern ove sezone nije samo prvak na tablici. On je i prvak koji je osvojio srca.
