FC Bayern je nakon emotivnog vrtuljka izborio polufinale i time potvrdio da se vratio među najjače europske momčadi. Ali upravo zato, uz sve pohvale, mora se postaviti i jedno ozbiljno pitanje: je li uoči Paris Saint-Germaina vrijeme da Vincent Kompany u ponekom trenutku ipak prilagodi svoj pristup?
Jer ono što Bayernu daje snagu, istodobno mu može postati i najveći rizik.
Nije tako davno bilo kada su iz ostatka Bundeslige ozbiljno stizale poruke prema Münchenu da Bayern, kao već potvrđeni prvak, u završnici sezone slučajno ne naruši poštenje natjecanja tako što bi se opustio i “poklonio” bodove. Već je tada ta logika bila promašena, jer se svatko prije svega treba baviti vlastitim dvorištem. Danas, međutim, takve priče zvuče potpuno besmisleno. Ovaj Bayern više jednostavno ne zna igrati pod ručnom kočnicom.
Momčad Vincenta Kompanyja u posljednje dvije godine uhvatila je takav nogometni zanos da se čak ni u utakmicama smještenima između dvaju velikih europskih okršaja ne postavlja pitanje hoće li Joshua Kimmich i društvo možda malo popustiti.
Vidjelo se to i na gostovanju kod St. Paulija, između dviju utakmica protiv Real Madrida. Čak i Bayernov sastav koji nije najsnažniji mogući igra nogomet s toliko užitka da, kada jednom povede s tri ili četiri gola razlike, ne zna stati.
Povratak radosti i Bayernovog osjećaja veličine
Upravo je tu Kompanyev najveći doprinos. On nije samo složio pobjedničku momčad, nego je Bayernu vratio ono nešto što je klub činilo posebnim: samorazumljivu vjeru u vlastitu snagu, osjećaj da je pobjeda prirodno stanje i, možda najvažnije, užitak u samoj igri. Vratio je ono što se u Münchenu često sažima u klupsku rečenicu “Mia san mia”, odnosno osjećaj da si svoj, velik i siguran u sebe.
Nakon utakmice u Madridu Kompany je to sažeo u rečenici koja najbolje otkriva njegovu filozofiju. Rekao je da je njegova momčad “zaslužila pravo da u ovoj fazi bude ono što jest”. U pozadini te misli krije se puno više od puke trenerske izjave. Kompany vjeruje svojim igračima, vjeruje njihovoj kvaliteti i ne želi im oduzeti slobodu ni u najvećim utakmicama.
Tamo gdje bi neki drugi treneri, s vodstvom 2:0, odmah posegnuli za dodatnim braničem i zatvorili utakmicu obrambenim planom, Kompany je pustio svoje igrače da nastave igrati. To je hrabro, dosljedno i u velikoj mjeri zaslužno za to što Bayern danas opet djeluje kao velika europska momčad.
Veliko “ali” pred Paris
Ipak, baš tu dolazi ono veliko “ali”. Jer koliko god bilo lijepo gledati Bayern koji igra otvoreno, odvažno i bez straha, mora se priznati da je u uzvratu protiv Reala nekoliko puta opasno jurio prema vlastitoj propasti. Na toj razini svaka pogreška, svako loše postavljanje i svaki manjak usklađenosti mogu biti kobni.
A to je posebno važno sada, kada slijedi Paris Saint-Germain. Za razliku od Reala, koji ima izvanredne pojedince, ali nije uvijek djelovao kao potpuno skladna cjelina, Paris se brani znatno kompaktnije i organiziranije. Njegova sredina terena djeluje moćno, povezano i stabilno. Protiv takvog suparnika Bayern ne smije računati na to da će jednostavno opet zabiti “jedan gol više”.
Upravo zato se postavlja legitimno pitanje: treba li Kompany barem povremeno posegnuti za prilagođenijom varijantom igre? Ne zato da izda vlastitu ideju, nego zato da zaštiti momčad u trenucima kada utakmica traži drukčiji odgovor. Ako stalno ideš potpuno otvoreno, s igrom čovjek na čovjeka i s visokim rizikom, tada si ne možeš dopustiti ni najmanju nepažnju. A Bayern ih je protiv Reala ipak imao previše.
Elita je ponovno tu, ali ispit tek dolazi
Treba biti pošten i reći da su greške i povremeni padovi zapravo ugrađeni u Kompanyjev sustav. Oni nisu slučajnost, nego posljedica svjesnog izbora da se igra hrabro i s punim povjerenjem u vlastitu kvalitetu. I tom se treneru mora priznati da je do sada imao dovoljno razloga držati se tog puta. Igrači su mu iznova potvrđivali da vjerovanje u njih nije bilo pogrešno.
Bayern je, barem za sada, ponovno ondje gdje želi biti – u europskoj eliti. To je velika stvar nakon svega što je klub prolazio prethodnih sezona. No nakon svih emocija i slavlja zbog prolaska, sada počinje ono najteže.
Pred Bayernom je ogroman zadatak protiv Paris Saint-Germaina. I upravo će ta utakmica pokazati ne samo koliko je Kompany Bayernu donio, nego i koliko je spreman svoje ideje prilagoditi onda kada to traži sama težina protivnika.
Elitna individualna kvaliteta Real Madrida je savladana i tu je Bayern uspio nadmašiti svojim sustavom i strukturom “Kraljeve” kaosa i improvizacije, ali sada dolazi ispit u vidu momčadi koja ima i elitne individualce, ali koji djeluju u jasnom sustavu i strukturi. Dakle, slijedi još veći ispit.
Bayern se nema čega i neće se plašiti, ali će morati minimizirati greške u tom dvoboju na minimum. Nadajmo se da su sve pogreške ispucali protiv Real Madrida i da to neće odlučivati pitanje finala.
