Autor: Philipp Lahm, Kicker
Prijevod i prilagodba: njemackinogomet.de
Finale dostojno Svjetskog prvenstva, utakmica za treće mjesto koju gotovo nitko ne želi igrati i mogućnost proširenja turnira na čak 64 reprezentacije teme su posljednje kolumne Philippa Lahma sa Svjetskog prvenstva.
Španjolska ima ono što Njemačkoj trenutačno nedostaje
Finale između Španjolske i Argentine bit će dostojno najveće nogometne pozornice.
Iznenadilo me koliko je uvjerljivo Španjolska pobijedila Francusku u polufinalu. Posebno me impresionira strukturiranost njihove igre, jasna organizacija i način na koji sužavaju prostor suparniku.
Španjolci su u sredini terena bili znatno bolji od Francuza. Imaju jasan identitet i preciznu zamisao kako žele igrati u oba smjera, i kada imaju loptu i kada je izgube.
Svaki njihov igrač zna kako se treba ponašati na terenu. To se ne odnosi samo na reprezentaciju nego i na cijelu španjolsku ligu. Upravo je u tome njihova najveća prednost.
Njemačkoj reprezentaciji također je ponovno potreban takav identitet.
Mi nismo Španjolci, Francuzi ni Argentinci. Ne moramo kopirati španjolski nogomet i njihovu igru u posjedu lopte jer imamo vlastite kvalitete.
Dobra obrambena organizacija, čvrsta igra i zatim odlučan napad oduvijek su bili zaštitni znak njemačke reprezentacije. Tome se moramo vratiti.
Igrači trebaju imati jasne zadatke, a momčad prepoznatljivu formaciju kako bi se kroz treninge i utakmice mogli stvarati automatizmi.
U određenom trenutku moraju se donositi i teške odluke. Kada netko tijekom duljeg razdoblja ne pruža potrebnu razinu igre, mora ga se zamijeniti.
Postanemo li ponovno jasniji i odlučniji u tim stvarima, možemo izaći iz krize koja traje već vrlo dugo.
Olise nije imao prostora kao u Bundesligi
Ispadanje Francuske bilo je veliko razočaranje i za Bayernovu zvijezdu Michaela Olisea.
U polufinalu protiv Španjolske moglo se vidjeti da na ovoj razini nema toliko prostora koliko ga Olise često dobiva u Bundesligi, gdje obrane nisu uvijek tako zgusnute i dobro organizirane.
Njegova sezona u Bayernu i nastupi na Svjetskom prvenstvu bili su izvanredni. Ipak, protiv tako organiziranog suparnika trebao je češće tražiti situacije jedan na jedan na bočnim pozicijama.
Olise je još mlad. Tek ćemo vidjeti može li u godinama koje dolaze ostaviti snažan trag i u najvećim, odlučujućim utakmicama.
Francuska će se svakako nastaviti boriti za velike naslove. Način na koji je Didier Deschamps godinama vodio tu reprezentaciju zaslužuje veliko poštovanje.
Messi i s 39 godina pronalazi nove načine za odlučivanje utakmica
Argentina je drugo polufinale dobila zato što, poput Španjolske, također ima vrlo jasan identitet.
Njihova igra počiva na snažnim duelima, čvrstini i borbenosti. Što je utakmica protiv Engleske dulje trajala, Argentinci su ulagali sve više energije, uključujući i napadački dio igre.
A u napadu imaju Lionela Messija.
Na desnoj strani dobio je više prostora, što su njegovi suigrači brzo prepoznali i neprestano ga tražili dodavanjima.
Messi je najbolji nogometaš kojega sam imao priliku gledati i protiv kojega sam igrao.
S 39 godina još je jednom prilagodio svoju igru. Svjestan je da više ne može tijekom svih 90 minuta neprestano ubrzavati igru i stvarati razliku. Danas bira trenutke u kojima će biti presudan.
Sada prijeti čak i kao izvođač ubačaja, i to desnom nogom.
Kada ga suparnik prekršajem zaustavi, jednostavno ustane i nastavi igrati, što ga razlikuje od nekih drugih argentinskih igrača. I to je jedna od njegovih velikih osobina.
Scaloni je sačuvao argentinski mentalitet
Jednako je dojmljiv posao koji radi Lionel Scaloni.
Njegova momčad igra prepoznatljivo argentinski, a to se posebno vidi u načinu na koji se brani. Takav pristup dolazi od izbornika i zbog toga mu treba odati veliko priznanje.
Argentina je uspjela zadržati strast i glad za uspjehom iako na turnir dolazi kao aktualni svjetski prvak.
Engleska je nakon vodstva postala previše pasivna
Bilo je iznenađujuće koliko se Engleska nakon postignutog pogotka povukla u obranu.
Igrači više nisu imali vremena ni prostora predahnuti jer je Argentina neprestano napadala. Takav pristup na kraju je kažnjen.
Kada je riječ o Thomasu Tuchelu, ja sam pobornik zamjena u kojima jedan igrač ulazi umjesto drugoga na istoj ili sličnoj poziciji. Nisam sklon potpunom mijenjanju sustava tijekom utakmice.
Smatram da je Tuchel vrlo rano počeo uvoditi obrambene igrače samo kako bi zaštitio vlastita vrata.
Engleska se na kraju branila s gotovo šest ili sedam igrača u posljednjoj liniji. Prije tih promjena nije imala previše problema.
Međutim, i igrači su postali nevjerojatno pasivni. Nestalo je samopouzdanja i uvjerenja koje su pokazivali u prethodnim utakmicama.
Kada se braniš, moraš napraviti korak prema naprijed i suparniku pokazati da si još uvijek prisutan i spreman na borbu.
Engleskoj je upravo to nedostajalo.
Blizina trofeja ne znači da će on jednom sigurno doći
Nakon izgubljenih finala Europskog prvenstva 2021. i 2024. godine te sadašnjeg ispadanja u polufinalu Svjetskog prvenstva, Englezi se nalaze u sličnoj situaciji kao Njemačka između 2006. i 2010. godine.
Ipak, ne postoji jamstvo da ćeš jednoga dana osvojiti naslov samo zato što si mu nekoliko puta bio blizu.
Njemačka je 2014. godine uspjela jer smo snažno vjerovali u sebe. Međutim, to Engleskoj ne jamči uspjeh na domaćem Europskom prvenstvu 2028. godine.
Joachim Löw dugo je bio njemački izbornik i kontinuirano je razvijao momčad. Engleskoj je također potreban takav razvoj.
Thomas Tuchel dosad je obavio dobar posao. Bez obzira na to, Engleska je propustila veliku priliku jer su joj i plasman u finale i naslov svjetskog prvaka bili nadohvat ruke.
Igrači ne žele utakmicu za treće mjesto, ali pobjeda ipak nešto znači
Kao igrač zapravo nemaš veliku želju nastupati u utakmici za treće mjesto.
Kada smo 2006. godine stigli u Stuttgart, dočekali su nas deseci tisuća navijača. Njihova podrška dala nam je novu motivaciju.
Iskreno, prije toga je nisam imao.
Ipak, kada na kraju osvojiš treće mjesto, dobiješ brončanu medalju i turnir završiš pobjedom, kući se vraćaš s mnogo boljim osjećajem.
Finale će odlučiti detalji
U finalu očekujem da će Španjolska pokušati kontrolirati utakmicu.
Argentina će početi organizirano i obrambeno čvrsto te će se oslanjati na agresivnost u duelima.
Nijedna momčad neće odustati od svojeg stila. Odlučujući će biti pojedini trenutci.
Jedan kazneni udarac ili jedna kratka nepažnja mogu potpuno promijeniti utakmicu, kao što se dogodilo Francuskoj u polufinalu.
Veselim se finalu jer očekujem kvalitetnu utakmicu.
Vjerujem da će Španjolska, ohrabrena predstavom iz polufinala, osvojiti naslov. Ipak, na neki način držim palčeve i Argentini.
Ne bih imao ništa protiv produžetaka, ali ne očekujem toliko pogodaka koliko smo ih vidjeli u finalu 2022. godine.
Svjetsko prvenstvo sa 64 reprezentacije nije nezamislivo
Svjetsko prvenstvo s 48 reprezentacija pokazalo je da manje nogometne zemlje mogu biti konkurentne i donijeti turniru dodatnu zanimljivost.
Smetalo mi je, međutim, što je dalje prošlo toliko trećeplasiranih reprezentacija. Od njih 12 čak ih je osam izborilo nokaut-fazu.
Danima nije bilo jasno tko će protiv koga igrati, a neke reprezentacije tek su nakon dugog čekanja saznale da ipak ispadaju.
Zbog toga bi se sustav natjecanja morao ponovno promijeniti kako bi iz svake skupine prolazile samo dvije najbolje momčadi.
Jedna je mogućnost povratak na 32 reprezentacije. Druga je, koliko god zvučala neobično, proširenje na 64 sudionika.
Upravo bih zbog jednostavnijeg i jasnijeg sustava natjecanja mogao zamisliti još jedno povećanje broja reprezentacija na Svjetskom prvenstvu.
