Hoeneß i Roth u zajedničkom intervjuu: „102. pogodak mora zabiti Kane, on je to zaslužio“
Uoči skorog dostizanja, odnosno rušenja rekorda po broju pogodaka u jednoj sezonu Bundeslige, Bayernov počasni predsjednik Uli Hoeneß i Franz „Bulle“ Roth prisjećaju se svoje povijesne sezone 1971./72. godine.
No u razgovoru važnu ulogu ima i sadašnjost: što Harryja Kanea čini tako posebnim i kako izgleda njegova budućnost? I koji su čimbenici bili presudni kod produljenja ugovora Vincentu Kompanyju?
Razgovor stalno skače iz uspomena na slavna vremena iz igračkih dana u sadašnjost pa opet natrag. Uli Hoeneß i Franz „Bulle“ Roth dodaju si lopte kao nekad u duplim pasovima, jedan pripremi, drugi realizira. Roth je doveo i svog 23-godišnjeg unuka Rufusa, koji također očarano sluša dvojicu legendi FC Bayerna dok govore za Kicker.
Vjerojatno se svi slažemo da će rekord po broju pogodaka uskoro pasti. Kada mislite da će se to dogoditi?
Roth: U bliskoj budućnosti. Neće još dugo trajati.
Hoeneß: Dvije utakmice.
A na koliko će pogodaka momčad završiti sezonu?
Roth: Kažem 119.
Hoeneß: Ja kažem 115.
Na kraju sezone provjerit ćemo tko je bio u pravu. Sljedeće pitanje: tko će zabiti povijesni 102. pogodak?
Hoeneß: Ja sam tada zabio 100.!
Bez brige, doći ćemo i do toga…
Roth: A 101. je sigurno zabio Gerd, zar ne?
Ne, Franz Beckenbauer. Iz slobodnog udarca.
Roth: To ne može biti, to ste krivo istražili! (smijeh)
Gerd Müller u toj utakmici, u pobjedi 5:1 protiv Schalkea na Olimpijskom stadionu, nije zabio pogodak.
Hoeneß: Ozbiljno? Od pet golova Gerd nije dao nijedan?
1:0 Hansen, 2:0 Breitner, pa Willi Hoffmann.
Roth: Willi, točno. Lijevo krilo! Eto vidiš.
Hoeneß: Imamo još sedam utakmica, morate malo računati. Mislim da imamo prosjek od četiri gola po utakmici (točan prosjek je 3,59 gola po utakmici, op. ur.). Završnica će ipak biti nešto teža, recimo sedam puta po tri. To je 21. Onda bismo bili na 118.
Roth: Ali upravo smo rekli da će ih biti 119…
Uz kratku napomenu da su među posljednjih sedam bundesligaških suparnika trenutačno četiri posljednjeplasirane momčadi na tablici.
Roth: To ne znači baš ništa!
Hoeneß: Ne smije se zaboraviti da nas čekaju i teške utakmice u Ligi prvaka. To je problem kada igraš srijedom, a drugi su odmorni. Vidjeli ste da je Augsburg ovdje pobijedio. I to zasluženo! Jer smo jednostavno bili iscrpljeni.
Roth: Ali Uli, ako tako gledaš. Pa znaš i sam kako je prije bilo: najradije smo igrali srijeda, subota, srijeda, subota.
Hoeneß: Mi smo subotom često imali problema. Igrali smo pravo govno od nogometa.
Roth: Nije ugodnije, recimo to tako. Ako ne igraš u srijedu, onda jednostavno moraš trenirati.
Hoeneß: Da, ali tada ti ponekad nedostaje ona zadnja odlučnost. Suparnik je potpuno odmoran i cijeli je tjedan ležao na kauču.
Roth: Ali dobro, trenutačno imamo napad… To je najbolji napad u Europi… ako ne i na cijelom svijetu!
Zato bismo sad ipak htjeli čuti tko će zabiti 102. pogodak… Dakle, još jednom: tko zabija 102. pogodak?
Hoeneß: Zapravo to mora biti Harry Kane, jer je to zaslužio.
Roth: Tako je.
Hoeneß: Tko pruža tako vrhunske partije, mora zabiti i taj rekordni pogodak.
Jeste li 1972. mislili da će rekord po broju golova trajati 54 godine?
Hoeneß: Pa nijedna mu se momčad nije ni približila, zar ne? Koji je bio sljedeći blizu?
100 golova, prije pet godina.
Hoeneß: Tko? Mi, zar ne?
Uvijek samo Bayern München, doista.
Roth: Uvijek se sve vrtjelo samo oko Bayerna.
Hoeneß: Kad je bilo tih 100?
2020., u godini trostruke krune.
Hoeneß: Aha! Moram iskreno reći, kao igrač ti na to uopće nisi toliko nabrijan. Uđeš u utakmicu i želiš pobijediti.
Roth: Tako je.
Hoeneß: Zato što stalno slušam kako Harry sad pod svaku cijenu želi sustići Lewandowskog. Ne vjerujem da Harry Kane ulazi u utakmicu i razmišlja o tome. On želi pobijediti. Ako kao usputni proizvod dođe i rekord… On bi dodao loptu sa strane kad bi suigrač bio bolje postavljen.
Dakle 1973. nije bilo razmišljanja da odmah nadmašite tih 101 pogodak?
Roth: Ma daj. To mora doći iz same igre. Pa nitko ne razmišlja da moramo zabiti više od 101 gola. Rekord postoji da bi se srušio. Mi smo ga imali tako dugo, pa to je divno. Dečki su to zaslužili.
Hoeneß: Statistika danas ionako igra preveliku ulogu. Kad ponekad slušam komentatore: „To je sad 38. pogodak koji je taj igrač zabio “polulijevom” nogom…“
Roth: (smijeh) Je li i to moguće?
Hoeneß: Ili: „Djed lijevog beka je u svojoj prvoj karijeri točio gorivo.“
Znači, rekordi tada nisu bili tema?
Hoeneß: Uopće nisu, ali: ta tadašnja utakmica, ona pobjeda 5:1 protiv Schalkea u 34. kolu sezone 1971./72., bila je nešto posebno jer je to bila prva utakmica na Olimpijskom stadionu. I Schalke je bio u igri, da je pobijedio, postao bi prvak! Dakle, naravno da je utakmica bila u prvom planu. To je bila lijepa anegdota. A sada će biti tako da neće stati na 102 ili 103 pogotka, nego će brojka biti puno viša.
Roth: 119! (smijeh)
Hoeneß: To će trajati jako dugo. Trenutačno se ovdje sve savršeno poklapa.
Roth: San, ta trojica naprijed. Kad ih vidiš.
Hoeneß: Naši ne staju. Rezultat je 5:0, a oni ne prestaju. Žele zabiti i šesti, i sedmi, i osmi gol. A mi nekad…
Roth: Pa „debeli“ je uvijek htio još jedan gol! Ti možda nisi, tebi se više nije dalo tako brzo trčati, ali „debeli“ je bio pohlepan za golovima do kraja. (smijeh)
Hoeneß: Gerd je uvijek bio lud za golovima.
Roth: Kad bi netko sam iz malo težeg kuta pucao prema golu, on bi ga pogledao i rekao: „Pa ti si budala! Dodaj meni!“ (smije se)
Ali Kane nakon utakmice protiv Uniona također nije bio presretan, nakon što je promašio dvije prilike.
Hoeneß: Jer ih on inače sve zabija.
Vas dvojici je uvijek važna i zabavna vrijednost nogometne utakmice. Kad pogledate ovu momčad, srce vam valjda zaigra jer ljudi idu kući zadovoljni.
Hoeneß: Mi smo u industriji zabave. Ni Phil Collins ni Elton John ne prestanu svirati nakon jednog sata. I gledatelj s pravom očekuje da 90 minuta dobije najbolju moguću zabavu. Kad se sjetim da je ovdje protiv Union Berlina bilo 75.000 gledatelja. To prije nikad ne bi bilo moguće.
Roth: Da si tad imao više od 20.000 gledatelja, bilo bi dobro. Bili smo skromni.
Hoeneß: Kad bi padala kiša, znao si da će ih doći manje. Ili zimi, sjediti na otvorenoj suprotnoj tribini, na snijegu i ledu, bez krova, to je bila drama!
Koji je bio recept za uspjeh vaše momčadi 1971./72.? Kako je došlo do 101 gola?
Hoeneß: Za njemačke prilike imali smo vrlo dobru momčad. To je bilo svojevrsno predskazanje velikih uspjeha koje smo zatim imali 1974., 1975. i 1976. Mislim da je 1974. bila fantastična godina za FC Bayern. Njemački prvak, osvojili smo Kup europskih prvaka, a mnogi od nas su zatim postali i svjetski prvaci. Uvijek kažem, kad me pitaju za najveći doživljaj: to je ta prva europska titula u Bruxellesu. Sjećaš se? (gleda prema Rothu)
Roth: Druga utakmica!
Hoeneß: Mi smo bili potpuno mrtvi. Pa nitko živ nije mislio da ćemo trebati ponovljenu utakmicu. Nitko nije imao ni čiste gaće sa sobom! Mislim da hotel za iduću noć uopće nije ni bio rezerviran. Mislim da smo nakon remija u prvoj finalnoj utakmici nazvali i pitali možemo li se uopće još vratiti. I onda smo opet trenirali ondje – kao ljudi koji više ne mogu trčati. Bila je to završnica sezone. Svatko je mislio: kako će to sutra uopće dobro završiti? A onda smo odigrali jednu od najboljih utakmica ikad.
4:0 protiv Atlético Madrida. I onda ste već dan nakon finala morali igrati u Mönchengladbachu.
Roth: Ali već smo bili prvaci.
Hoeneß: Da su tada radili alkotest, nitko ne bi smio na teren. (smijeh)
Roth: Jedini luđak bio je Gerd!
Hoeneß: On je htio biti sam najbolji strijelac. Ali Jupp Heynckes je u toj utakmici zabio dva gola i izjednačio se s njim. Gerd je bio toliko ljut! Izgrdio nas je jer više nismo mogli trčati.
Ostaje li Gerd Müller najbolji napadač svih vremena ili Harry Kane već nagriza taj status?
Hoeneß: To tek treba vidjeti. Harry, naravno, ima nedostatak što s Tottenhamom i s Engleskom nije osvajao naslove. Gerd je zabio jako puno važnih pogodaka, i u reprezentaciji. Sjetite se finala Svjetskog prvenstva 1974.
Roth: Ali to se uopće ne može uspoređivati, Uli. To je druga generacija. Mi smo tada bili dobri, ova današnja momčad je dobra. Postoji samo jedan Gerd Müller, jedan Harry Kane. Jedan Beckenbauer, jedan Uli Hoeneß, jedan Bulle.
Pokušajmo drukčije: je li Kane trenutačno najkompletniji napadač na svijetu?
Hoeneß: Mislim da jest, da.
Roth: Da, on može sve.
Hoeneß i Roth u zajedničkom intervjuu: „102. pogodak mora zabiti Kane, on je to zaslužio“
Hoeneß: Dobro, to je bilo na jednoj panel-raspravi. Voditelj je tada rekao da sam nekad izjavio kako FC Bayern nikad neće kupiti igrača za 100 milijuna eura. I doista nam je bilo teško s time, to je bila psihološka granica koju nikad prije nismo probili.
Roth: Pa mediji su vas i napadali zbog toga, zar ne?
Hoeneß: Harry prije toga u Tottenhamu nije igrao baš tako dobro. Bio je to ipak određeni rizik. Ali posljednjih godina ovdje igra nevjerojatno. Ako gledamo omjer cijene i kvalitete, tih 150 milijuna… Pogledajte Alexandera Isaka iz Liverpoola, on je koštao 150 milijuna eura. Ako on vrijedi 150, onda Harry vrijedi 250 milijuna eura.
Kanea se znalo kao golgetera, ali ne toliko kao razigravača. Ili to vara?
Hoeneß: To je ovdje naučio.
Roth: Prije je bio samo golgeter.
Hoeneß: On je uvijek bio u kaznenom prostoru.
U omladinskim danima, doduše, igrao je i šesticu i desetku.
Roth: Aha, dobro.
Hoeneß: Dobro, vi ste tu stručnjaci. Ali jedno mogu reći: taj trkački element otkrio je pod Vincentom Kompanyjem. On kod svakog prekida dolazi pomoći i u vlastiti šesnaesterac. A ti pasovi! On iz mjesta šalje lopte od 70 metara prema Oliseu, to je ludilo.
Roth: Kao po špagi.
Hoeneß: Harry je…
Roth: … savršen nogometaš.
Hoeneß: I prije svega tako dobar karakter. Takav uzor našim mladim igračima, dečki se u svlačionici ugledaju na njega. Možemo biti samo ponosni što ga imamo među sobom.
Koliko bi danas Gerd Müller vrijedio na tržištu?
Hoeneß: Ne može se uspoređivati, ali 100 milijuna bi sigurno vrijedio.
A ako je Kane savršen nogometaš…
Hoeneß: … rekao bih ovako: on je savršen strijelac. Maradona je bio savršen nogometaš.
A taj savršeni strijelac bi u najboljem slučaju uskoro i produljio ugovor s Bayernom?
Roth: To bi bilo sjajno.
Hoeneß: To bi bio san. Nije aktivirao svoju izlaznu klauzulu, što znači da je u svakom slučaju ovdje pod ugovorom do ljeta 2027. Ono što čujem i osjećam jest da se on i njegova obitelj ovdje osjećaju iznimno ugodno. Ali nikad ne znaš, ako dođe neki Saudijac i stavi golem novac na stol… Ali on se ovdje osjeća tako dobro.
Što mislite, koliko dugo Kane može održavati ovako intenzivan stil igre?
Hoeneß: On je savršen profesionalac koji pazi na svoje tijelo. Uvijek je na rehabilitaciji, kod fizioterapeuta. Može na ovoj razini igrati još najmanje tri do četiri godine.
Vratimo se opet malo u prošlost. Vas dvojica ste tada, iza Müllera s 40 golova, bili najbolji strijelci s 13 i 12 pogodaka.
Roth: Stvarno? Tako sam visoko? Ti samo 13? (gleda Hoeneßa) Razočaran sam! (smijeh)
Hoeneß: Zato što sam na gol-crti uvijek dodavao Gerdu!
Koliko se tih golova još sjećate?
Roth: Nijednog.
Ali 100. pogodak protiv Schalkea, gospodine Hoeneß.
Hoeneß: Toga se sjećam, mislim da je bio odbijanac.
Roth: Nemoj biti tako skroman. Sigurno si opet prošao kroz sve kao tenk.
Hoeneß: S Gerdom… To je bilo sjajno.
A što je s nezaboravnim utakmicama, primjerice onih 11:1 protiv Dortmunda? Još na Grünwalder stadionu.
Hoeneß: Tada sam igrao protiv Wernera Loranta, njega sam lijepo spremio u džep!
U Bayernovoj nezaboravnoj utakmici protiv Dortmunda: dva gola Uli, Gerd Müller četiri. I vi dva, gospodine Roth.
Roth: Bože moj, pa ja sam bio pravi golgeter! Bio sam vezni igrač, defenzivni, halo! Morao sam isključivati razigravače. To mi je bio posao.
Hoeneß: To je bila jedna od najluđih utakmica.
Liga je tada bila izjednačenija. Daje li to vašem rekordu od 101 gola još veću težinu?
Hoeneß: Tu pravite misaonu pogrešku. Ova sezona nije normalno stanje. Pogledajte posljednje tri godine, ništa nije bilo tako suvereno. Sada igramo gotovo savršen nogomet, sve se poklapa. Gotovo se bojim da to sljedećih godina neće moći tako ostati. Koliko smo samo bili kritizirani zbog naše transferne politike! Ali ostali smo tvrdoglavi, malo smo i riskirali s malim kadrom. Mislim da je baš to bila tajna. Ako Vincentu uspije i dalje uvoditi te mlade i gladne igrače, Bayern München ima veliku budućnost.
Pitanje je bilo usmjereno na to je li 1972. bilo teže postići 100 golova u jednoj sezoni.
Roth: Razlika u odnosu na danas golema je kad je riječ o opremi. Lopte, tereni, kopačke koje danas izgledaju kao druga koža. Svi smo tada nosili Copa Mundial.
Hoeneß: Imali smo samo jedan pravi trening-teren, zimi ispred gola nije bilo trave. Nismo imali grijanje travnjaka, moglo se dogoditi da amateri ujutro čiste teren kako bi profesionalci mogli trenirati. Svoje probleme s leđima vjerojatno sam dobio zato što smo još i u vrijeme dok sam bio menadžer ujutro lopatali snijeg.
Roth: To ti je ipak koristilo. (smijeh)
Hoeneß: Danas imamo tri terena na kojima bi se mogao igrati golf. Kad bi Franz pogledao dolje na njih, uvijek bi rekao: Uli, što misliš kako bismo mi igrali da smo imali ovakve terene?
Roth: Istina. Nikad neću zaboraviti kad smo još igrali na Grünwalder stadionu i kad je na jednoj kup-utakmici protiv Hessen Kassela došao traktor iz gradskih službi, a straga je imao gredu kojom je ravnao zaleđeni i zasniježeni teren. Danas se u takvim uvjetima utakmica ne bi ni počela.
Gospodine Hoeneß, maloprije ste već spomenuli Olimpijski stadion. Koliki je bio njegov udio u usponu FC Bayerna u neprikosnoveni broj jedan u Njemačkoj?
Hoeneß: Oba nova stadiona, i Olimpijski stadion u svoje vrijeme, a posebno Allianz Arena, označili su prekretnicu za Bayern München. Na Olimpijskom stadionu odjednom smo imali mjesta za 74.000 gledatelja umjesto za 33.000 na Grünwalderu. Tada su prihodi od ulaznica bili važan čimbenik. Kad sam 1979. počeo kao menadžer, s prometom od 20 do 30 milijuna maraka, 85 posto prihoda dolazilo je od ulaznica. Danas, uz gotovo milijardu eura prihoda, to je 18 posto.
Kada vam je postalo jasno da Olimpijski stadion nije budućnost FC Bayerna?
Hoeneß: Naši navijači uvijek su govorili da žele vlastiti nogometni stadion.
Roth: Bio je to ipak atletski stadion.
Hoeneß: Nepokrivena suprotna tribina zimi je bila neizdrživa, iz današnje perspektive potpuno neprihvatljivi uvjeti. Ovdje moram još jednom spomenuti Franza Beckenbauera. Danas još ne bismo imali Allianz Arenu da on nije doveo Svjetsko prvenstvo 2006. u Njemačku. Za to mu moramo biti vječno zahvalni. Godinu ili dvije prije dodjele domaćinstva Svjetskog prvenstva bio sam u gradskom građevinskom uredu i pokušavao saznati gdje postoje zemljišta za napraviti vlastiti stadion. Objašnjavali su mi za naših četiri ili pet ideja zašto to nije moguće. Kad je Franz doveo Svjetsko prvenstvo, odjednom je sve postalo moguće. Građevinska dozvola stigla je u roku od šest mjeseci.
Godine 1971. Bayern je do naslova vodio tada 37-godišnji Udo Lattek, a Vincent Kompany je također mlad i uskoro puni 40. Može li ih se ikako usporediti?
Roth: Ja mogu govoriti samo o Udi, koji nas je znao dobro motivirati. Bio je očinski trener, puno smo s njim postigli, s njim se moglo raspravljati, u tom je smislu bio vrlo otvoren.
Hoeneß: Udo je bio dobar trener za nas. Imali smo sedam ili osam stvarno dobrih igrača, a ostatak se popunjavao. Danas imate puno izjednačeniji kadar, i to je prednost. Vincent je sam igrao nogomet na apsolutno najvišoj razini. Udo je to također mislio za sebe, iako je po današnjim mjerilima igrao drugu ligu, bio je drvosječa. (smijeh)
Roth: Na sastancima smo uvijek govorili da je udarao po željezničkim tračnicama. (smijeh) Vincent je bio igrač svjetske klase.
Hoeneß: Kad smo prije Vincentova imenovanja nazvali Pepa Guardiolu i pitali ga što misli o njemu, rekao je da ga možemo uzeti zatvorenih očiju.
Je li se u razgovorima puno govorilo i o Kompanyju kao čovjeku, karakteru? Ta njegova dimenzija sve više dolazi do izražaja.
Hoeneß: To je bilo tako od početka. Isprva smo bili skeptični, bio je tek broj četiri ili pet s kojim smo razgovarali. Mislim na Juliana Nagelsmanna, Ralfa Rangnicka, najprije Thomasa Tuchela, a i Olivera Glasnera, koji bi došao da ga je Crystal Palace pustio.
Roth: Kako ste uopće došli na Vincenta?
Hoeneß: To je bila ideja Maxa Eberla. Prvi razgovor održan je u Käferu (cafe-restoran u Minhenu), s Herbertom Hainerom, Maxom, Christophom Freundom, Vincentom i njegovim ocem, nekadašnjim gradonačelnikom u Belgiji. Nakon pola sata sam gurnuo Maxa i pokazao palac gore, znao sam: to je taj! Onda sam Maxu rekao neka za svaki slučaj ponese rublje za noćenje, jer bez ugovora ne smije natrag s pregovora.
Može li Kompany postati dugoročno rješenje, vidi li možda i sam tako svoju budućnost?
Hoeneß: Kad se inače događa da nakon jedne dobre godine nekome odmah produžiš ugovor? Sada mu traje do 2029., to bi bilo pet godina, što je u današnjem nogometu vječnost. To je bio nevjerojatan izraz povjerenja.
Je li to bilo samo nagrada i uvjerenje ili ste imali u pozadini i misao da će Manchester City možda uskoro tražiti novog trenera?
Hoeneß: Prije svega to je bilo uvjerenje, a ovo drugo mala popratna misao. Htjeli smo jasno pokazati da smo potpuno uvjereni u njegov rad i da je trener koji ovdje može dugo oduševljavati ljude.
Roth: Mora se reći i da on ovdje ima najbolje moguće uvjete.
Hoeneß: Dobro, postoje klubovi koji mame novcem i više ne znaju razliku između bruto i neto iznosa. Zbog milijun više, vrhunske zvijezde i vrhunski treneri ne odlaze nužno, ali zbog pet ili deset milijuna više – već da. I još nešto: u nekim drugim zemljama nema ili gotovo nema poreza, a u Njemačkoj sve moraš pomnožiti s dva.
Vratimo se opet rekordu po broju pogodaka: od kanadske hokejaške legende Waynea Gretzkyja dolazi izreka da se rekordi postavljaju kako bi jednog dana bili srušeni. Možete li se pomiriti s time da će vaš nakon 54 godine biti nadmašen?
Roth: To je prava izreka, točno moje mišljenje!
Hoeneß: Ali postoje prirodne granice. Uzmite atletiku: svjetski rekord Usaina Bolta na 100 metara je 9,58 sekundi, ali 9,3 nitko nikad neće trčati.
Roth: Ma i to će se jednog dana dogoditi.
Hoeneß: Ne, moraju postojati prirodne granice mišića i tetiva, same tjelesnosti.
Roth: Kod letača na skijama nekad su tvrdili da nitko ne može letjeti preko 200 metara, da tijelo to ne može podnijeti. Sad je svjetski rekord 254,5 metara. Ipak, negdje čovjek doseže svoje granice.
Ali ovoj sadašnjoj momčadi ipak želite više od 101 gola?
Hoeneß: Naravno! I ne treba uvijek samo gunđati. Igrači smiju dobro zarađivati, samo to ne smije dovesti do toga da klub mora dizati kredite. Ono što zarađuju mora se i odigrati. To je moj stav kao starog Švabe.
Prijeti li FC Bayernu opasnost da mora dizati kredite?
Hoeneß: Ne!
Roth: Ne dok je Uli tu.
Hoeneß: Mi to ne želimo, ali za FC Bayern to ne bi bio ni velik problem. Procjenjujem vrijednost FC Bayerna na oko četiri milijarde eura, i s tim si kreditno sposoban koliko hoćeš.
Neovisno o novcu: koja je za vas najbolja Bayernova momčad svih vremena?
Roth: Mi smo bili senzacionalno dobri, ova sadašnja je senzacionalno dobra. U povijesti FC Bayerna bilo je više razdoblja u kojima je sve bilo posloženo: ljudski i sportski. Ja to nikada ne bih uspoređivao.
Hoeneß: Ni ja. Time bi se svakoj generaciji učinila nepravda. Svako vrijeme moraš vrednovati u kontekstu suparnika, sreće ili nesreće pri ždrijebu…
Roth: … ili u samoj utakmici.
Hoeneß: Momčadi koje su osvajale Ligu prvaka bile su posebne. Godine 2001. zato što smo 1999. tako dramatično izgubili. To je bilo snažno. Godine 2012. i 2013. ta se priča ponovila. I momčad koja je 2020. u doba korone osvojila Ligu prvaka bila je izvanredna. Samo se sjetite onih 8:2 protiv Barcelone u četvrtfinalu, o tome sanjaju i danas.
Jesu li naslovi i dalje važniji od zabave?
Hoeneß: Naslovi su najvažniji, važniji od svega. Ljudi žele zabavu, ali našim bi navijačima, primjerice, bilo golemo zadovoljstvo kad bi napokon opet mogli ići na finale njemačkog kupa u Berlin. To ima nevjerojatnu privlačnu snagu.
Roth: Navijači žive za takve stvari.
U Ligi prvaka put do finala vodio bi u Budimpeštu. Kolike šanse dajete FC Bayernu u četvrtfinalu protiv Real Madrida?
Hoeneß: Pedeset-pedeset. Kod Reala se posebno ističe to što su najbolji upravo kad je najvažnije, u najvećim utakmicama.
Roth: Upravo tako! U ligi, da oprostite, često igraju sranje, ali kad je najvažnije, onda su tu. Ipak ćemo mi proći dalje, ja šanse vidim 60:40 za nas. Ovaj put ćemo ih izbaciti, dosta su nas već nervirali. Bayern je favorit, Arsenal jako cijenim, Barcelona je opet dobra, kao i PSG.
Hoeneß: Arsenal možemo sresti najranije u finalu. Mala prednost tada bi mogla biti to što su Englezi zbog pretrpanog rasporeda možda malo umorni. Općenito, mislim da dugo nije bilo ovako sjajnog četvrtfinala, tu su same vrhunske momčadi.
