Pobjeda 2:0 u Manchesteru nije bila samo senzacionalan rezultat, nego utakmica u kojoj je Bayer Leverkusen prvi put jasno pokazao što ovaj sastav može na najvišoj razini. Protiv Cityja, čak i s puno rotacija, doći do trijumfa u gostima znači proći najteži ispit ozbiljnosti i upravo je to Werkself uspio.
Guardiolin plan s deset izmjena u odnosu na vikend i ideja da se najvažniji igrači odmore vrlo brzo se raspao. Već u prvom dijelu bilo je jasno da City ne kontrolira utakmicu onako kako je navikao, a Pepova nervoza na klupi, konstantno dozivanje, gestikulacije, razgovori s pomoćnicima – rekli su dovoljno. Uoči drugog poluvremena morao je na teren poslati i Erlinga Haalanda i ostatak teškaša koje je zapravo želio poštedjeti. Ali bilo je kasno: Bayer je već imao utakmicu u rukama, a na kraju i na semaforu.
Za Leverkusen je to bila „noć za pamćenje“, kako je Kasper Hjulmand sam rekao. I možda prekretnica slična onom čuvenom 5:3 nakon penala u Monaku 2023., koje se danas spominje kao mentalni temelj Alonsove mašinerije. Ovaj put, međutim, riječ je o novoj generaciji i novom treneru.
Kako izgleda Hjulmandov Bayer kada sve klikne
Važno je naglasiti u kakvom je stanju Leverkusen dočekao ovaj susret. Na Etihad je stigao s ozbiljno prorijeđenim kadrom, bez pravih top-alternativa i sa šest U-19 igrača na klupi. Unatoč tome, u dubokom, ali vrlo organiziranom bloku momčad je dugo branila prostor gotovo besprijekorno. Mark Flekken je morao imati svoju večer, i imao ju j, ali sve ispred njega bilo je kompaktno, usko, s jasnim zadacima i stalnom međusobnom podrškom.
Razlika u odnosu na prvu fazu sezone nije samo u volji i trku, nego u jasnijoj strukturi s loptom. Hjulmand je nakon utakmice vrlo jednostavno sažeo svoju filozofiju: bez obzira na suparnika, Bayer mora „uvijek pokazivati svoj način igre“, a u posjedu želja je da „svi igrači budu dostupni za dodavanje, da se pokazuju, ostaju hrabri i mirni na lopti“.
U Manchesteru se to vidjelo u najboljih 50–60 minuta susreta. Bayer je više puta uspješno probijao prvu Cityjevu liniju presinga, nije se samo nasumce oslobađao lopte, nego je tražio „čistu“ izlaznu opciju. Time je stvarao prijeko potrebnu fazu predaha, gurao blok nekoliko metara više i tjerao City da se vraća unatrag.
Tillman, Garcia i Maza
Ključni potez bio je način na koji je Hjulmand posložio vezu. Aleix Garcia je preuzeo ulogu dubokog organizatora igre, igrača koji iz zadnje trećine diktira ritam i odabire strane. Ispred njega dobio je dvojicu pokretnih i tehnički jakih suigrača: Ibrahima Mazu i Malika Tillmana. Tillman se najčešće kretao u zoni desetke, između Cityjevih linija, i koristio trenutke kada bi se jedina prava „šestica“ domaćina, Nico Gonzalez, povukao za nekim drugim igračem. Upravo iz takve situacije pao je i vodeći pogodak.
Akcija za 0:1 bila je školski primjer onoga što Hjulmand želi. Gonzalez je iskočio prema Christianu Kofaneu, otvorila se rupa u sredini, Jarell Quansah je preuzeo odgovornost i odigrao hrabar pas kroz linije na slobodnog Tillmana, koji je u pravom trenutku gurnuo Mazi na desno. Kofane je ponovno uletio u kazneni prostor, lopta se nakon povratne našla kod Alejandra Grimalda, a Španjolac je rutinirano pogodio. Akcija od početka do kraja u „jednom dodiru“, savršeno tempirana i simetrična, pogodak koji mirno može stajati u priručnicima za trenerske škole.
Rolfes je nakon utakmice zadovoljno konstatirao da se momčad „kompaktno branila, ali i s loptom imala mnogo dobrih trenutaka te često probijala prvu liniju Cityja“. Upravo ta kombinacija, dubok, ali aktivan blok i hrabro rješenje s loptom, ono je što Leverkusen sada radi bolje nego u ranoj fazi sezone, kada je protiv PSG-a (2:7) i Bayerna (0:3) izgledao kao momčad koja još traži pravu mjeru između obrane i napada.
Danas je prostor “desetke” puno bolje popunjen; Tillman je sjajno uklopljen u posjed, Garcia iz dubine daje jasnoću, a dolazak Maze dodatno je podigao razinu tehničke kvalitete u središnjici. Uz to, momčad je u Manchesteru pokazala novu razinu mentalne otpornosti: prihvatila je da će City doći do šansi, ali nije se raspala nakon jedne ili dvije opasne situacije, nego se vraćala u blok i čekala svoju priliku.
Vrata play-offa širom otvorena, a uzorak za budućnost jasan
Ova pobjeda dolazi u trenutku kada se Leverkusen već u domaćem prvenstvu stabilizirao i počeo nizati rezultate, ali je u Europi još tražio „statement“ utakmicu protiv nekog od najvećih. Sada ju je dobio i dobio je podsjetnik da njegova igra može funkcionirati i na apsolutnom vrhu.
Vrata play-offa Lige prvaka sada su širom otvorena. Do kraja prve faze slijede ogledi s Newcastleom, u Pireju protiv Olympiakosa te doma protiv Villarreala. Još jedna pobjeda vjerojatno bi bila dovoljna da se osigura nastavak natjecanja, dok je plasman među najboljih osam i izravni ulazak u osminu finala odjednom postao realan scenarij.
Hjulmand je nakon utakmice rekao da će im ovaj uspjeh „dati još više jasnoće i uvjerenja“ te da su ovakve večeri „benzin za razvoj“. Istovremeno je svjestan da momčad i dalje ima puno toga za naučiti; Mazin gubitak lopte prije velike šanse Tijjanija Reijndersa u finišu prvog dijela bio je podsjetnik koliko je uska margina pogreške na ovoj razini.
Slijede i dva bundesligaška testa protiv Borussije Dortmund, prvo u ligi, zatim u DFB-pokalu. Vratar Mark Flekken već je najavio što će biti ključ: „Moramo gledati da unesemo konstantu u naše izvedbe.“ Ako Leverkusen pronađe tu razinu kontinuiteta, lako je zamisliti da će sljedeći frustrirani izraz lica pripadati Niku Kovaču, a ne Pepu Guardioli.
Za sada je najvažnije da je Lever u Manchesteru dobio nešto više od tri boda: dobio je dokaz da nova struktura funkcionira, da može pobijediti i kada izbor igrača izgleda kao skrpan, i da je na putu prema sljedećem velikom iskoraku.
