Albert Riera dolazi u Frankfurt kao čovjek koji ne ulazi u svlačionicu tiho, nego kao onaj koji odmah podiže temperaturu u cijelom klubu. Eintracht je nakon odlaska Dina Toppmöllera ponovno posegnuo za rješenjem koje nosi ideju novog početka, ali i ozbiljan rizik: trener koji je gladan uspjeha, uvjerljiv i pun energije, ali ujedno i nagao, nepredvidiv i sklon sukobima.
Ako potez uspije, Frankfurt bi mogao dobiti snažan poticaj i povratak identiteta. Ako ne uspije, posljedice neće stati samo na treneru.
Riera je u Sloveniji napravio rezultate koji se ne mogu prešutjeti. S Olimpijom iz Ljubljane osvojio je dvostruku krunu, s Celjem Kup, a prošle sezone uveo je Celje u četvrtfinale Konferencijske lige, što je bio povijesni uspjeh jer nijedan slovenski klub dotad nije stigao tako daleko u nekom natjecanju Europske nogometne organizacije.
Mnogi slovenski navijači htjeli su ga vidjeti i na čelu reprezentacije, ponuda je navodno postojala, no Riera je izabrao veću pozornicu. Njemačka Bundesliga za njega nije samo iskorak nego i povratak u ligu velikih, kakvu je već upoznao kao igrač u klubovima poput Liverpoola.
U nogometnom smislu, to je izbor koji se čini logičnim za Eintracht. Riera zagovara napadački nogomet, nadmoć u igri i visok intenzitet, upravo ono što uprava i navijači žele ponovno vidjeti nakon razdoblja u kojem je momčad djelovala kao da se gubi između planova i stvarnosti.
Riera ima ono što se često traži, a rijetko nalazi: sposobnost da se pojavi, govori samouvjereno, “misli veliko” i zarazi druge vlastitom vjerom. Takav trener zna podići energiju skupine, uvjeriti igrače da mogu više i stvoriti dojam kako se sve može preokrenuti brzo.
Problem je što takva energija ima i tamnu stranu. Riera nije poznat samo po idejama, nego i po tome da mu kritika teško sjeda. U prijašnjim sredinama znao je ulaziti u otvorene sukobe, i s trenerima suparničkih momčadi i s novinarima, a ni unutar klubova nije uvijek prolazio bez teških napetosti.
On je tip osobe koja može biti motor promjene, ali i dodatni izvor kaosa. U tom smislu, Riera u Frankfurt ne dolazi kao “mirno rješenje”, nego kao usijani vulkan koji može zagrijati cijeli projekt ili ga, ako stvari krenu nizbrdo, pogurati prema pucanju.
A zadatak koji ga čeka nije nimalo blag. Preuzima momčad koja se u završnici prethodnog razdoblja raspadala na pojedince, s igračima koji su daleko od najbolje forme i s klubom koji je već potrošio mnogo kredita strpljenja.
Prva provjera stiže odmah: gostovanje kod Uniona u Berlinu na stadionu Alte Försterei, gdje se “preživljavanje” često traži više snagom i karakterom nego ljepotom igre. To je prava vatra za početak i zato se govori o vatrenom krštenju.
Riera pritom nema luksuz vremena. Minimalni cilj je sedmo mjesto kako bi se zadržala nada za Europu. U Frankfurtu se sve mjeri međunarodnim natjecanjima, ne samo zbog prestiža nego i zbog novca.
Godina bez Europe pojačala bi gospodarski pritisak, jer su troškovi osoblja visoki, a klub se već naviknuo na prihode i status koji donose europske utakmice. U takvom okviru, svaki poraz postaje veći, a svaka kriza brže raste.
Zato ova priča nije samo o treneru. Ona je i o Markusu Kröscheu. Ugled sportskog direktora već je načet: prigovara mu se sastavljanje momčadi, a dodatno i to što je potraga za novim trenerom trajala predugo. Pod privremenim vodstvom Dennisa Schmitta Eintracht je ispustio priliku za doigravanje Lige prvaka i izgubio važnu domaću utakmicu protiv Hoffenheima.
U klupskim strukturama već se osjeća nervoza, a to je javno priznao i Axel Hellmann na skupštini članova, govoreći da je momčad na nekim pozicijama bila pogrešno procijenjena i da neke kadrovske odluke jednostavno nisu uspjele. To je bila prilično otvorena kritika, koja se, neizravno, prelijeva na Kröschea.
Dodatnu težinu donosi i dojam iz nogometnih krugova da Riera možda nije bio prvi izbor. Poznato je da se razgovaralo i s drugim trenerima. Ako Riera ne uspije, neće se govoriti samo o pogrešnoj procjeni trenera, nego i o pogrešnom smjeru cijelog sportskog upravljanja.
Budući da Riera, kao i Toppmöller prije njega, nema iskustvo glavnog trenera u nekoj od najjačih liga, rizik je dvostruk: ne ulaže se samo u ideju, nego i u nadu da će se trener snaći na razini gdje se pogreške kažnjavaju brže i glasnije.
Ukratko, Frankfurt je dobio trenera koji može brzo okrenuti priču, ali i trenera koji, ako rezultati izostanu, može postati pojačivač vatre umjesto onoga koji je gasi.
U klubu koji već živi pod pritiskom, mir će doći samo kroz pobjede. Riera ima energiju i uvjerenje da ih donese odmah. Pitanje je samo hoće li ta energija biti lijek ili iskra u prostoriji punoj plina.
