Izvor: Kicker, DPA, Transfermarkt
Djetinjstvo pod sirenama i prvi snovi
Mersad Selimbegović vrlo je rano naučio da riječ “bezbrižan” ne vrijedi za svačiji život. Odrastao je u Rogatici, 60-ak kilometara istočno od Sarajeva, gdje mu je otac bio bravar, a majka kuharica. Školske bilježnice i lopta ubrzo su zamijenjeni bijegom: najprije su danima lutali šumama, zatim našli privremeni smještaj u Goraždu, u podrumu kraj stalno granatirane bolnice.
“Isprva to i nije bio rat. Oni su imali oružje, mi bismo imali tek kamenje. To je bio lov. Lov na ljude usred Europe!”, prisjećao se godina koje su mu zauvijek urezale osjećaj za mjeru i zahvalnost.
Na 2. studenoga 1992. obitelj bježi u Konjic, kasnije se, u prosincu 1996., vraća u Sarajevo “i odjednom je sve opet bilo normalno”. U Konjicu je nadoknadio gradivo, u Sarajevu upisao gimnaziju i s 15 godina zaigrao u Željezničaru.
Na treninge je putovao sat vremena tramvajem do igrališta od šljake, tuširao se u hladnoj vodi i, unatoč zadirkivanjima, ostao. S 18 je postao prvak, prvi dokaz da upornost nadjačava okolnosti.
Put u Njemačku i kraj igračke karijere
Presudan “link” prema Njemačkoj bio je susret njegova zastupnika s tadašnjim trenerom vratara Regensburga, Bosancem Branislavom Arsenovićem. Slijedila je desetodnevna proba i ugovor 2006. U dresu Jahna pomogao je povratak u (tada) trećerazrednu Regionalligu te ulazak u novu 3. Ligu 2008.
No u siječnju 2011. teški pad i pukotina u sakroilijakalnom zglobu prekinuli su karijeru braniča; neko je vrijeme prijetila i trajna hromost. Bolovi su nestali, ali trenirati više nije mogao.
Selimbegović nije gubio vrijeme. Postao je asistent u drugoj momčadi kao honorarac, 2013. paralelno započeo školovanje za industrijskog mehaničara i zaposlio se, a slobodno vrijeme trošio je na trenerske licence. 2016. preuzima juniore U-19, potom postaje pomoćnik Achimu Beierlorzeru u povratničkoj sezoni u 2. Bundesligi. Kad je Beierlorzer otišao u Bundesligu, klupski anonimac i “interni know-how” pretvorio se u glavnog trenera (2019.).
Uspon, otpor i padovi
Tri sezone zadržao je SSV Jahn Regensburgu u 2. Bundesligi. U proljeće 2023., usred teške borbe za opstanak, smijenjen je tri kola prije kraja, nakon 17 godina u klubu (šest kao igrač). Problem, međutim, nije bio samo trener; pokazalo se i kroz rad nasljednika Joea Enochsa koji također nije spasio Jahn. Dio navijača tada je tražio otkaz, bolan udarac za “klupsku legendu”.
Krajem iste godine zove Hansa Rostock. Atmosfera sumorna, momčad posrće i klizi prema 16. mjestu u 3. Ligi. Optimizam koji je donio nije se pretočio u bodove, niz od šest poraza zaključio je ispadanje, a ugovor se nije automatski produljio. Sljedeća postaja bila je KAS Eupen u belgijskoj 2. ligi. Ambicija: brzi povratak. Rezultat: 10. mjesto s 30 bodova i rastanak nakon sezone.
Novi dom na zapadu: Alemannia Aachen
Sada je tu Alemannia Aachen, tek dvadesetak kilometara od Eupena, ali mentalno miljama različita situacija. Klub snažnih emocija, s kojim se “mogu identificirati”, kako kaže Selimbegović, u 3. Ligi traži razvoj momčadi i miran ostanak.
Privremeni trener Ilyas Trenz podigao je temperaturu s dvije uzastopne pobjede (2:1 u Wiesbadenu i 2:0 protiv Saarbrückena), a Selimbegović od prvog dana naglašava – red na terenu. Sportski direktor Rachid Azzouzi dodaje: “Akribičan je i ambiciozan. Sve je stekao teškim radom i uz dozu poniznosti.” Upravo to i jest profil koji Aachenu treba.
Već u danas, u gostima kod VfB-a Stuttgart II (13:30), sjedit će prvi put na klupi Aachena. “Odmah sam osjetio da s obje strane slično vidimo nogomet i način rada”, kaže. Iz rečenice probija iskustvo čovjeka koji je preživio previše da bi ga išta lako poljuljalo.
Snaga koja dolazi iznutra
Kroz sve je Mersad nosio specifičan, suhi humor, zaštitni znak onih koji su s prošlošću na ti. “Imam jako pozitivan pogled na život”, zna reći. “Čemu tuga? Na ono što se dogodilo nisam mogao utjecati, za to nisam bio kriv. Kako bi rekao moj ujak: ‘Samo nastavi!’”.
To “samo nastavi” sažima njegov put: od skloništa u Goraždu i tramvaja do šljake na Grbavici, preko Regensburga, Rostocka i Eupena, sve do Tivolija. U Aachenu traži stabilnost i smisao, a klub dobiva trenera čije su upornost, red i rad oblikovani u najtvrđim mogućim okolnostima. Ako je negdje moguće spojiti srce i disciplinu, onda je to u ovom gradu i s ovim čovjekom.
