Izvor: 11 Freunde magazin
Ponekad se dugo ne događa ništa, a onda u nekoliko minuta – sve. Borussia Dortmund doživjela je upravo takav scenarij u Torinu. Nakon posve blijedog prvog dijela, u nastavku je momčad eksplodirala, nizala akcije i stigla do vodstva 4:2 sve do 92. minute. Rijetko je protiv talijanske momčadi bilo tako lako zabijati. A onda je uslijedio kolaps i završnih 4:4, remi koji se svim Dortmunđanima doimao kao poraz.
Ono što zbunjuje nije samo rasplet, nego način na koji je do njega došlo. Zašto ova momčad ne zna prljavo privesti utakmicu kraju uz korner – zastavicu, već i u sudačkoj nadoknadi pokušava kratkim pasovima izlaziti iz vlastitog kaznenog prostora? Zašto ne pronalazi ravnotežu između destruktivnog i suicidalno ofenzivnog, nego uvijek zapne na jednoj od krajnosti? Kad se sve zbroji, dojam je da BVB i dalje prečesto reagira naivno, kao da igra juniorski turnir u dvorani, a ne Ligu prvaka.
Razlozi su, paradoksalno, i očiti i neshvatljivi. Očiti, jer se sve svodi na upravljanje rizikom u zadnjim minutama: skratiti igru, izbijati pod pritiskom, uspostaviti kompaktniji blok i prekinuti ritam suparnika. Neshvatljivi, jer te principe Dortmund ne uspijeva pretvoriti u naviku.
Kad utakmica uđe u crvenu zonu, igrači se umjesto kalkulirane ciničnosti prebacuju u mod kojim su stigli do 4:2 – otvoreno, ambiciozno i nepromišljeno. Trenerske upute i hijerarhija na terenu tu moraju biti kristalno jasne: nema „izgradnje“ ispred vlastitog šesnaesterca, nema rizika s leđima prema golu, nema dodatnog dodira ako ga se može izbjeći.
Vratar Gregor Kobel pokušao je sažeti taj iracionalni vrtlog riječima koje su zapravo program minimalnog preživljavanja: momčad mora biti hladnija i prisebnija, „samo ispucati naprijed“ i igrati zreliji nogomet kad sat iscuri.
Dortmund je u Torinu pokazao niz vrlina: reakciju nakon slabe prve dionice, nalet energije, kombinatoriku i hrabrost u završnici. Ali bez upravljanja rezultatom i bez hladne glave u ključnim trenucima sve to brzo ishlapi. Zato ovaj remi peče. Ne zato što protivnik nije bio dobar, nego zato što je BVB sam sebi iščupao pobjedu iz ruku.
Ako ovaj sastav želi ozbiljno kročiti kroz sezonu, mora konačno internalizirati najjednostavniju lekciju elitnog nogometa: u 92. minuti ne tražiš ljepotu, nego sigurnost. I nema ničeg „nezrelog“ u tome da ponekad napraviš ružnu, ali ispravnu stvar.
