L. K.
Bayer Leverkusen, donedavni prvak Njemačke i dvostruki osvajač iz 2024., doživio je bolno prizemljenje na startu nove bundesligaške sezone. Nova era pod trenerom Erikom ten Hagom započela je šokantnim domaćim porazom 1:2 od Hoffenheima – i još važnije, prezentacijom koja je navijače u BayAreni ispunila razočaranjem.
Umjesto obećanog „totalnog nogometa“ – fluidnog, ofenzivnog nogometa – publika je gledala potpuni raspad.
Popis nedostataka bez kraja
Leverkusen je izgubio gotovo sve što ga je činilo prepoznatljivim. Nije bilo planirane igre iz zadnje linije, kombinatorike u sredini, niti pritiska u završnici. Umjesto dinamičnog, organiziranog nogometa vidjeli smo statičan nastup, samo jednu pravu priliku iz igre i niz promašaja u presingu i gegenpressingu. Novi vratar Mark Flekken nije okolišao: „Ovo je lista nedostataka koja se ne može pravdati samo promjenama u kadru.“
Odlazak nositelja igre i praznine koje je nemoguće ignorirati
Razlog pada nije teško pronaći. Bayer je ostao bez četiri ključna stupa momčadi: Florian Wirtz (Liverpool), Granit Xhaka (Sunderland), Jonathan Tah i Jeremie Frimpong, a čini se da će i Piero Hincapié napustiti klub.
Njihovi nasljednici zasad nisu ni približno na istoj razini:
Na desnoj strani umjesto Frimponga mora igrati Arthur, igrač koji već dvije godine muku muči s ozljedama i ne može uhvatiti kontinuitet.
U kreativnom dijelu momčadi umjesto Wirtza našli su se Nathan Tella i 19-godišnji Ibrahim Maza – talentirani, ali sirovi i bez iskustva u Bundesligi.
Na „šestici“ su Robert Andrich i Aleix Garcia, donedavno pričuvni igrači, daleko od klase Xhake i ozlijeđenog Palaciosa.
Rezultat? Supstanca se doslovno urušila.
Novi transferi u pripremi
U klubu su svjesni da je situacija alarmantna. Zato su u završnici prijelaznog roka pokrenute tri akvizicije:
Jonathan Clauss (32, Nice) za desni bok,
Eliesse Ben Seghir (20, Monaco) za lijevu stranu u ofenzivnom dijelu momčadi,
Ezequiel Fernandez (23, Al-Qadisiya, Argentinac) za defenzivnog veznog.
K tome se očekuje povratak Exequiela Palaciosa i 35-milijunskog pojačanja Malika Tillmana. Ako se sve posloži, šest pozicija iza napadača Patrika Schicka moglo bi uskoro izgledati puno konkurentnije.
Krivnja nije samo u kadru
Ipak, reducirati Hoffenheimov poraz na izostanak kvalitete bilo bi pogrešno. Ten Hag nosi dio odgovornosti jer momčad nije imala funkcionalan presing, a to se može zahtijevati i od prosječnih igrača. Flekken je upozorio: „Ne smijemo se predugo skrivati iza isprike da je ovo nova, izmiješana momčad.“ Podsjetio je da je i Hoffenheim krenuo s čak sedam novih igrača i pobijedio.
Obrana kao otvorena vrata
Posebno alarmira defenziva. Na papiru, trojac Hincapié – Tapsoba – Quansah vrijedi desetke milijuna eura, ali na terenu su djelovali nesigurno i pasivno. Kod oba primljena gola obrana je ostavila previše prostora, dozvolivši Hoffenheimu da prelagano dolazi u završnicu. Kapetan Andrich bio je brutalan: „To nema veze s novim igračima. To ima veze s tim hoćeš li dobiti duel ili ne. Ako ne, svejedno je kakav nogomet igraš – bit će opasno.“
„Raspad sustava“ – proces ili izgovor?
Ten Hag je nakon poraza ostao miran: „Trebat će vremena, to je normalno.“ U pravu je, ali samo djelomično. Proces restrukturiranja nakon Xabija Alonsa je neminovan. No defenzivna pasivnost, manjak presinga i potpun gubitak identiteta ne mogu se svesti samo na manjak kvalitete.
Leverkusen se nalazi na rubu klasične krize identiteta. Ten Hag mora uvjeriti navijače i svlačionicu da je sposoban izgraditi novi sustav i način igre, a ne samo gasiti požare. Usporedo, sportsko vodstvo mora pronaći pojačanja koja će barem djelomično nadomjestiti odlazak Wirtza, Xhake i Frimponga.
Ono što zabrinjava jest da je Leverkusen već na startu djelovao kao momčad bez jasnog plana. Za klub koji se prošle godine borio na svim frontama i donedavno osvajao trofeje, takav pad izgleda brutalno.
Ako se novi igrači brzo uklope i ako Ten Hag implementira svoj sustav, Werkself može stati na noge. Ali ako se nastavi ovaj pad bez jasnog „totalnog nogometa“, Leverkusen bi mogao potrošiti cijelu sezonu samo na vlastite unutarnje borbe, umjesto na borbu za vrh Bundeslige.
