Pripremio: L. K. / Izvor: Kicker, DPA, Transfermarkt, Sport 1, BR
Jednog dana u ožujku 2023. novinari Kickera su bili na sastanku s Ludwigom Köglom u gostionici Fischerrosl na Starnbergerskom jezeru. Tijekom razgovora, bivši igrač Bayerna (1984. – 1990.) i danas menadžer igrača izjavljuje uvjereno: „Nekog poput Thomasa, oni neće imati sljedećih 50 godina.“
Thomas se preziva Müller, „oni“ su FC Bayern, a Kögl je Müllerov savjetnik. Možda će netko pomisliti da to mora reći, no ako je i pristran, Kögl svoju tvrdnju argumentira uvjerljivo i ispravno: Thomas Müller, rođen 13. rujna 1989. u Weilheimu u Gornjoj Bavarskoj, pravi je Bavarac – od glave do pete.
Debi i proboj u Bundesligi
Već kao dječak, 2000. godine, prelazi u FC Bayern. Igrač iz vlastitog pogona par excellence, koji 15. kolovoza 2008. debitira u Bundesligi pod trenerom Jürgenom Klinsmannom, a 2009. pod Louisom van Gaalom doživljava pravi proboj na scenu. Nakon 25 godina u crvenom dresu, u pobjedi 2:0 protiv Borussije Mönchengladbach odigrao je svoju 750. službenu utakmicu za seniore njemačkog rekordnog prvaka.
Igrač koji godinama utjelovljuje svjetsku klasu i koji se uvijek iznova dokazivao u brutalnoj konkurenciji. I koji je, kao nogometaš i kao osoba, savršen ambasador FC Bayerna – u Njemačkoj i diljem svijeta. Četiri aduta kao četiri asa u kartaškoj igri: Bavarac, domaći igrač, ključni član momčadi i ambasador. Zajedno, to su osobine koje su od Müllera još tijekom karijere učinile legendu – i koje će ubuduće teško biti pronaći u jednom čovjeku. Kögl je u pravu.
Glasno uzvikivanje imena “Müller” i impresivna koreografija
Oproštaj na Allianz Areni bio je emocionalan: u 17:51 izlazi posljednji put na travnjak, predvodi igrače na zagrijavanje. U 18:17 stadionski spiker Stephan Lehmann čita početni sastav, a kao i posljednjih tjedana i mjeseci, na njegov poziv „S brojem 25: Thomas…“ uslijedio je gromoglasan „…Müller!“ s tribina – jači nego za ikog drugog igrača. Ubrzo potom, južna tribina podiže koreografiju u njegovu čast, a uprava i predsjedništvo kluba ga nagrađuju – među ostalim i donacijom za njegovu zakladu. „Idemo igrati“, čuje se njegov glas preko televizijskih mikrofona. Tipično za Müllera.
Od prve minute trči, centrira, probija s loptom kroz sredinu. Ima ideje, poput dodavanja u 41. minuti za Kanea koje je bilo malo predugačko ili glavom proslijeđenog pasa Goretzki koji ne pogađa. Dvije minute kasnije Müller je blizu pogotka, ali ga vratar Omlin zaustavlja. „Ajde Müller, zabij gol!“, pjevaju navijači. No, ni u 68. minuti ne uspijeva – lopta odlazi iznad gola.
Špalir za oproštaj
U 84. minuti sve je spremno: stadion ustaje, Müller se rukuje s Kaneom, Neuer dolazi s gola i grli dugogodišnjeg suigrača i prijatelja. Müller prolazi kroz špalir igrača i trenerskog osoblja, a kasnije, prilikom dodjele trofeja, on prvi podiže pehar – svoj 13.
Od FC Bayerna će se službeno oprostiti nakon klupskog SP-a u SAD-u, daleko od domovine. Iza sebe ostavlja veliku karijeru koja ga po statusu i popularnosti svrstava uz bok legendama poput Beckenbauera i Gerd Müllera. Kad je Bayern 27. veljače slavio 125. rođendan, časopis Kicker ga je uvrstio u najbolju momčad svih vremena. Zašto? Jer je sportski ostvario sve i jer je kao osoba oduševio ljude. Naziv nedavno objavljenog dokumentarca na Primeu glasi: „Neponovljiv“. Mogao se zvati i „Jedan od nas.“ Jer sigurno je: s Müllerom odlazi posljednji takve vrste, a tako blizak navijačima i običnom puku.
Uvijek autentičan
Naravno, Müller je uvijek bio dovoljno profesionalan da razumije i prihvati mehanizme ovog posla: show i izgradnju osobnog brenda. Ali, za razliku od mnogih drugih, ostao je autentičan i nije glumio skromnost. Kod Müllera je uvijek na prvom mjestu bio nogomet, a ne sve oko njega. Sportaš u punom smislu. Pep Guardiola, njegov trener od 2013. do 2016., navodi u dokumentarcu savršen primjer: „Kad današnji igrači zabiju gol, trče do navijača i pokazuju koliko su dobri. Skakuću pred njima. Thomas grli suigrače. To volim!“ Doista neuobičajeno u eri koreografiranih proslava golova…
Tko god vikendom prati nogometne utakmice mlađih uzrasta, poželi da slavlje nakon gola kod tih klinaca više sliči Müllerovu načinu, nego onome Cristiana Ronalda. Svoju gotovo dječačku radost pri postizanju gola Müller je sačuvao svih ovih godina – bilo da je to izjednačujući pogodak protiv Intera u četvrtfinalu Lige prvaka ili 4:0 u običnoj bundesligaškoj utakmici. Uz radost, tu je i unutarnja glad. Müller nikad nije bio zasićen utakmicama, golovima, trofejima. Inače se ne bi mogao održati 16 godina u tako surovom klubu. „Cijeli sam život bio gladan uspjeha. Pobjeđivanje u utakmicama i osvajanje naslova jednostavno je sjajan osjećaj“, rekao je 2021. u intervjuu za Kicker i zaključio: „Da bih to ponovno i ponovno doživio, spreman sam svaki dan naporno raditi.“
Maier vidi Müllera kao dostojnog nasljednika
Müller je radnik koji se nikad ne štedi na terenu, bez obzira koliko udaljen i bezizgledan bio neki pokušaj. „Utakmice su jednostavno zabavne, zbog njih se volim ‘polomiti’“, rekao je prošlog ljeta u razgovoru s legendarnim vratarom Seppom Maierom, neposredno prije nego što ga je prestigao kao igrač s najviše nastupa za Bayern. A tko drugi, ako ne on? „Uvijek sam govorio: ako me netko treba prestići, neka to bude Bavarac“, kaže Maier. Müller je dostojan nasljednik.
Njegov svakodnevni trud osigurao mu je da se uvijek iznova nametne, unatoč moćnoj konkurenciji i usprkos ponekoj slabijoj sezoni. U njegovim godinama u Bayernu promijenilo se mnogo „desetki“: Mario Götze, James Rodriguez, Philippe Coutinho… No nitko nije dugoročno istisnuo Müllera. Tek sada, u poznim godinama, morao je priznati da je Jamal Musiala mlađi i trenutačno bolji. Müller je to prihvatio jer je realan.
Jedinstven i teško opisiv
Mnogi od navedenih (a i drugi) imaju više talenta od Müllera. No on je živi dokaz da je talent samo temelj. Müller spaja rad, visoku nogometnu inteligenciju i strast prema igri. Uz to, njegovo je tijelo iznimno otporno – gotovo nikad nije bio ozlijeđen. Sve to čini ga unikatnim, teško uhvatljivim za protivnike i analitičare. Müller nije čarobnjak kao Messi, nije klasični golgeter kao Kane, ni strateg kao Kroos. A ipak, svojom neobičnom i pametnom igrom stekao je poštovanje u cijelom svijetu – i kod suigrača i navijača. Još jednom citiramo Guardiolu: „Thomas ima poseban način na koji vidi i čita igru…“
“Raumdeuter” – tumač prostora
U konačnici, sve se svodi na predviđanje. Vještinu koju on gotovo savršeno posjeduje. Kolokvijalno: ima nos za situaciju. Zato je i zabio mnogo golova: 150 u Bundesligi, 57 u Ligi prvaka, 36 u DFB-Pokalu. Ali jednako je rado i asistirao, započinjao akcije: predzadnjim dodavanjem, utrčavanjem, odvlačenjem obrambenih igrača. „Thomas me kao napadačkog partnera oduševljavao na mnogo načina“, pohvalio ga je Robert Lewandowski. „On je savršen multitasker. Gotovo cijelu utakmicu priča, daje komande. Ali ga to nikad nije spriječilo da sam pronađe savršen slobodan prostor. To sam vidio samo kod njega.“
Pravi timski igrač koji vodi svoje suigrače na terenu i riječima, savjetima. Tijekom utakmica bez publike za vrijeme pandemije to se posebno dobro čulo. Nitko u momčadi nije pričao više niti glasnije. Nadimak „Radio Müller“, koji mu je nadjenuo Hermann Gerland, itekako mu pristaje. Van terena pričljiv, na terenu – koristan. „Preuzimanje veće odgovornosti razvijalo se postepeno“, rekao je u intervjuu za Kicker 2021. godine i dodao: „Dio toga je i pokazati primjerom da, unatoč talentu u momčadi, uspjeh ovisi o angažmanu svakog pojedinca. To je moja snaga – da povučem i motiviram druge. A kad bi se za mene reklo da sam ‘organizer’ s dometom dva metra i najmanjom kilometražom, izgubio bih vjerodostojnost. Tada bi bilo gotovo.“ Müller je tu ulogu živio – uzor suigračima u pravom smislu riječi.
Samopouzdanje bez umišljenosti
Müller, s brojem 25 na dresu Bayerna, oduvijek je bio prepun samopouzdanja. Mnoge nogometaše zna obeshrabriti velika pozornica, važna utakmica – pojavi se nervoza. Kod Müllera je suprotno: tada procvjeta, zna se nositi s pritiskom. Natjecateljski tip kojemu je uvijek bilo svejedno hoće li zabiti škaricama – poput one protiv Darmstadta u veljači 2016. – ili jednostavno ugurati loptu preko crte. I jednako se raduje kada zabije suigrač.
Od krilne pozicije prema sredini
Kod van Gaala je igrao često na desnom krilu, iako je oduvijek više volio igrati kroz sredinu. Guardiola ga je koristio i kao lažnu devetku, a u drugom dijelu karijere igrao je gotovo isključivo kao desetka ili povučeni napadač. „Moje sposobnosti su u prednjem dijelu terena, mogu biti opasan u različitim situacijama. To ovisi manje o poziciji, a više o mojoj dnevnoj formi“, rekao je 2014. na pitanje o omiljenoj poziciji – nekoliko mjeseci prije nego što je postao svjetski prvak s Njemačkom.
Mogli su se i razići
Ne treba zaboraviti da je bilo i trenutaka kada su se putevi Müllera i Bayerna mogli lako razići. Godine 2008. Hoffenheim ga zove dok pod Klinsmannom čeka priliku. Van Gaal ga 2015. želi dovesti u Manchester United, Englezi nude ogroman novac za transfer i obećavaju ogromnu plaću – Bayern odbija. Kad ga Niko Kovač vidi samo kao rezervu, njegov ostanak spašava otkaz trenera. Kovačeva rečenica „Kad zatreba, dobit će minute“ bila je ponižavajuća za Müllera koji je imao ogroman utjecaj u momčadi. Možda bi Müller odbacio riječ „moć“, ali bilo je jasno: s njim se trener ne bi trebao zamjeriti.
Müller je bio važan i izvan terena
Tijekom godina postao je važan sugovornik – za suigrače, upravu i trenere. Njegovo se mišljenje cijenilo jer je razborit čovjek. „Thomas je značajan igrač za Bayern i za mene. Važan sugovornik koji trenerima može pokazati ogledalo – što se i očekuje od vođa momčadi“, rekao je Julian Nagelsmann u siječnju 2023. Müller je znao „pokazati ogledalo“ i novinarima, osobito kad bi postavljali neprimjerena pitanja. Nije bio čovjek za prazne priče i time je pozitivno odudarao od većine u nogometnom svijetu.
Nedostajat će – to je sigurno
Bit će nam ubrzo svima jasno koliko će nedostajati. Možda manje tijekom samih utakmica – godine se ne mogu zanijekati, a broj minuta i učinak su mu pali. Sve češće se čula rečenica Thomasa Tuchela: „Ovo nije utakmica za Thomasa Müllera!“, koja je s vremenom zamijenila nekadašnju van Gaalovu „Müller uvijek igra!“.
Drugo „Finale dahoam“ (finale kod kuće) mu je izmaklo. Godine 2012. protiv Chelseaja, nakon kasnog pogotka za 1:0, nije nedostajalo puno – i finale bi zauvijek bilo povezano s njegovim imenom. Ali taj put povijest mu nije bila naklonjena – inače gotovo uvijek jest. Te proslave naziva „najintenzivnijim trenutkom karijere“, ne brojne trenutke kada je osvajao titule. Müller je uvijek živio za trenutak na terenu. To će mu nedostajati u Bayernu, a i svima koji vole klub.
Što dalje?
Hoće li se jednog dana vratiti u nekoj drugoj ulozi? Pitanje je jednako otvoreno kao i ono gdje će nastaviti karijeru ili je završiti. FC Bayern ga, naravno, želi zadržati nakon kraja karijere – sve drugo bilo bi glupo. Vrata su mu otvorena kao jednom od najvećih. Jer to Müller jest. Iako nikad nije bio proglašen njemačkim nogometašem godine, niti bio najbolji strijelac u dresu Bayerna (jest na SP-u 2010. za reprezentaciju), niti je osvajao pojedinačne međunarodne nagrade. Možda bi trebalo osmisliti nagradu za najnesebičnijeg igrača i nazvati je po njemu. To bi bila prava stvar! Jedno je sigurno: s Müllerom doista odlazi posljednji takve vrste u FC Bayernu – NEPONOVLJIVI!
