Max Eberl ima iza sebe stresno ljeto s transferima. Kako sportski direktor Bayerna, odnosno šef svih sportskih pitanja prve momčadi, planira svoj kadar? Kako pritom podnosi stalne „pucnjeve od strane“ Ulija Hoeneßa? I kako su točno tekli pregovori oko Nicka Woltemadea, Floriana Wirtza i Nicolasa Jacksona?
Donosimo vam veliki intervju koji je Max Eberl dao za 11 Freunde magazin.
Gospodine Eberl, 2024. ste za 11FREUNDE rekli da pri šetnjama sa psom uvijek gasite mobilni. Jeste li to uspjeli dosljedno provoditi?
Ne u sto, ali u devedeset posto slučajeva. Taj sat sa psom u šumi mi treba da razmislim. Dovoljna bi bila i vibracija WhatsApp poruke da me izbaci iz tog mira. Uostalom, najčešće zovu baš oni koji imaju veze s temom o kojoj upravo pokušavam stvoriti sliku.
Bilo je dovoljno gradilišta otkako ste u ožujku 2024. došli u FC Bayern. Nakon vašeg preuzimanja dužnosti najprije se potraga za trenerom pokazala kompliciranom. Ovog ljeta propalo je dosta top-transfera.
Vaš dojam ima veze s time da je u opticaju bilo mnogo imena koja kod nas nikad nisu bila tema. Uopće, primjećujem da se transfer-pitanja danas u javnosti obrađuju vrlo uzbuđeno. Tko zna driblati ili puno zabija, nekima automatski vrijedi kao kandidat za Bayern. Manje vidljivi faktori, poput trkačkih vrijednosti ili povijesti ozljeda, u izvještavanju gotovo nikad ne dolaze do izražaja.
Drugim riječima: sve je prošlo super?
Naravno da je bila intenzivna faza jer smo u sezonu ušli s trojicom ozlijeđenih stožernih igrača, a Kingsley Coman je sasvim na kraju izrazio želju da prijeđe u Saudijsku Arabiju. Ali mi kao klub imali smo jasan plan kako se ciljano pojačati i taj smo plan proveli. Još prije Klupskog SP-a bez odštete smo doveli Toma Bischoffa i Jonathana Taha. Luis Díaz nam se pridružio sredinom srpnja. Zbog toga me ta zbrka koju potencirate nikad nije doticala.
Što konkretno znači „kao klub“?
Christoph Freund i ja poznajemo tržište, u tijesnoj koordinaciji s Vincentom Kompanyjem i skauting-odjelom raspravljamo koji bi igrač mogao doći u obzir. Istražujemo koliko bi koštao i želi li u FC Bayern. Ako nekoga želimo dovesti, usklađujemo personalije s Janom Dreesenom i potom mogući transfer predstavljamo nadzornom odboru Herberta Hainera, gdje posebice s Karl-Heinzom Rummeniggeom i Ulijem Hoeneßom sjedi i sportska kompetencija.
Kako je vaš plan izgledao konkretno prije ljetnog prijelaznog roka?
Od kraja ljetnog prijelaznog roka 2024. razmišljali smo kako bismo bili spremni na sve mogućnosti. Kao što znate, uz planiranje kadra, jedna je od mojih zadaća bila smanjiti razinu plaća. Zato smo najprije fokus stavili na interne transfere, dakle produljenja ugovora i igrače iz omladinskog pogona, a tek u drugom koraku na vanjske, dakle na igrače koje želimo dovesti.
Tko su vam bili „must-have“ igrači?
Jamal (Musiala, op. a.) i Phonzy (Alphonso Davies), uz to i Jo Kimmich kao budući kapetan. Ta su trojica važni oslonci za sportsku budućnost FC Bayerna. Zadržati ih bila je elementarna klupska odluka za koju smo bili spremni i potrošiti novac. Kod Leroja (Sanéa) bili smo otvoreni. Razgovarali smo kako bismo znali kakve su mu sportske zamisli, monetarne ili u pogledu životnog puta, da bismo bili pripremljeni. Jer: problem nije to da neki igrač ode, nego da nemaš zamjenu.
Od kada je bilo jasno da Sané neće ostati u FC Bayernu?
Leroy nam je krajem svibnja priopćio da ne želi ostati. I zato sam se s Klupskog SP-a vratio kako bih s nadzornim odborom razgovarao tko bi ga mogao zamijeniti. Luisa Díaza i još neke već smo intenzivno skautirali i u razgovorima smo se složili da ga želimo dovesti.
Koje su postojale alternative za njega?
Neću otkrivati imena, ali bavili smo se mnogim igračima. Neki su se pojavili u medijima, drugi nisu. Presudno je bilo da novi igrač odgovara nama i zbog toga smo promatrali i parametre poput trkačkih vrijednosti i povijesti ozljeda. Uz njegovu nogometnu klasu, i ti su aspekti doveli do toga da smo se fokusirali na Luisa Díaza.
Ne donosi samo puno golova i asistencija, nego ima i trkačke učinke od jedanaest do trinaest kilometara po utakmici, upravo to smo željeli za našu igru. Zato smo se kao klub odlučili dovesti ga. Kod takvih odluka uvijek je riječ o vjerojatnostima. Jamstva nema. Trenutačno se, međutim, vidi da, primjerice, i Harry Kane u kombinaciji s Luisom još bolje funkcionira.
Ako Christoph Freund i vi odrađujete pripremu kod transfera prije nego ih predstavite nadzornom odboru na odobrenje, kako se onda objašnjava to da je Uli Hoeneß naveliko pregovarao s ocem Floriana Wirtza o njegovu prelasku u FCB?
Kod Floriana Wirtza svi su se odmah složili da ga želimo dovesti u FC Bayern. U takvom je slučaju jasno da svatko u klubu ulaže svoj utjecaj i daje sve od sebe kako bi uvjerio igrača koji bi u sljedećih deset godina, nadamo se zajedno s Jamalom Musialom, trebao osigurati da Njemačka opet osvaja naslove.
Je li interno postojala maksimalna svota koju ste bili spremni platiti za taj paket?
Naravno da smo evaluirali dokle možemo ići. Znali smo da možemo pokriti njegovu plaću, ali nam nije bilo do kraja jasno što će Bayer Leverkusen tražiti kad pita FC Bayern i kad se, kako se i očekivalo, uključi još jedan top-klub. Zato smo se dogovorili da će za transfer Wirtza biti odobren izvanredni trošak, jer on taj ogroman iznos opravdava.
Za Nicka Woltemadea FC Bayern nije bio spreman ići do te granice boli.
Svaka se investicija mora dugoročno isplatiti. Za Nicka Woltemadea postavili smo gornju granicu odštete i dosegnuli je u našoj ponudi VfB Stuttgartu. I taj je aspekt dio transfera i može biti razlog za propast posla. Nick je svejedno sjajan igrač i super dečko, ali ipak drugačiji tip igrača od Floriana Wirtza. Na kraju smo željeli zadržati svoju budžetsku strategiju.
Kako je tekla geneza u slučaju Thomasa Müllera?
Kod Thomasa smo s obzirom na sportski razvoj u proljeće na koncu odlučili da želimo napraviti nešto drugo.
Thomas Müller bi i za male novce produžio u FC Bayernu.
Iskreno, s Thomasom uopće nismo razgovarali o novcu, radilo se puno više o ideji kadra. Svatko bi ga kao tipa rado zadržao u FC Bayernu, spada među najveće igrače koji su ikada nosili dres ovog kluba. Stoga mu ne bi bilo pravedno dodijeliti bilo kakvu ulogu. To smo mu u ožujku otvoreno komunicirali. Teška odluka, težak razgovor, ali razišli smo se u dobrim odnosima i on je čak za kraj svog vremena kod nas igrao i Klupsko SP.
Kritičari zamjeraju da je kadar premalen. Najkasnije na proljeće bi Bayernu u Ligi prvaka moglo ponestati zraka.
S tom raspravom ne mogu ništa. U sezonu smo ušli s 22 igrača; kad se vrate ozlijeđeni Alphonso Davies, Jamal Musiala i Hiroki Ito, imat ćemo s 25 igrača još uvijek malo manji kadar, ali vrlo kompetitivan. Kod skautinga smo veliku pozornost posvetili i povijesti ozljeda novih igrača. Što pomaže velik kadar ako jedan njegov dio stalno provodi vrijeme na rehabilitaciji? Osim toga, htjeli smo stvoriti prostor za igrače iz omladinskog pogona. Jer klupska je premisa da želimo biti uspješni, a istodobno integrirati mlade igrače.
S Mathysom Telom, Adamom Aznouom i Paulom Wannerom ipak ste ovog ljeta pustili trojicu perspektivnih talenata.
FC Bayern svake godine mora imati cilj biti prvak i daleko dogurati u Ligi prvaka. Vincent želi promovirati talente, ali moramo napraviti izbor. Ne ide to da u svim linijama imamo top-igrače plus četvoricu-petoricu klinaca. Jer je onda vrlo vjerojatno da u tijesnim i važnim utakmicama uglavnom igraju iskusni profesionalci.
Zato smo se svjesno fokusirali na Lennarta Karla, Wisdom Mikea, obojica 17, i 16-godišnjeg Cassiana Kialu kao omladince priključene prvom sastavu, jer po našem mišljenju imaju najveći razvojni potencijal. Mathys Tel već je dulje bio u Bayernu, proboj kod nas ipak nikad nije do kraja ostvario. Sada smo mogli ostvariti visok transferni prihod i zato smo tako odlučili.
FC Bayern je ranije, pouzdano do 1. srpnja, na startu sezone, predstavljao barem jedan spektakularan top-transfer. Zašto su ta vremena prošla?
Neki top-igrači se danas odlučuju znatno kasnije što žele, ostati u klubu ili ga napustiti, jer se za njih bori puno više klubova na međunarodnoj sceni. U tom kontekstu bilo nam je važno da budemo sportski uspješni i istodobno opet nakupimo sala, odnosno napunimo račun pričuve.
Zašto vam onda Hoeneß javno daje savjet: „Max mora gledati da u lipnju, srpnju riješi transfere za iduću sezonu, dok veliki klubovi još nisu aktivni“?
Rado bih to zgotovio ranije, ali tržište je vrlo dinamično. Nakon Taha i Bischoffa te transfera Díaza sredinom srpnja zapravo smo završili s planiranjem kadra. Tek kad su se Kingsleyju kod Al-Nassra otvorila vrata, morali smo opet postati aktivni. Jer tada nije bila samo zadaća dovesti novog igrača, nego je i važan član momčadi odlazio.
Kažete da „kauzalni lanac“ kod posudbi priča „kuriozne priče“. Odnosilo se to na dane nakon Comanovog odlaska?
Od sredine kolovoza gotovo svugdje počinju sezone. Koji klub tada uopće posuđuje top-igrače? I tko se pritom uklapa u naš platni okvir?
Nadali ste se da ćete 35 milijuna odštete za Comana moći reinvestirati.
Christoph, Vincent i ja imali smo ideju za igrača kojeg bismo mogli kupiti ako Coman ode. Onda je, međutim, odlučeno da više ne kupujemo, nego samo posuđujemo. No to nije bila bitka između nadzornog odbora i sportskog sektora. Bila je to sasvim stvarna odluka koju smo na koncu prihvatili.
Koliko vam je stresna bila posudba Nicolasa Jacksona?
U subotu, dva dana prije kraja prijelaznog roka, Nicolas je već bio na putu za München. S Christophom sam prije večernje utakmice u Augsburgu sjedio na ručku. Na televiziji je išla utakmica Chelsea – Fulham. U 14. minuti sam krajičkom oka vidio da se Liam Delap teško ozlijedio i morao izaći.
U trenu mi je bilo jasno: odmah će se javiti Chelsea i reći da stopiraju posudbu. I tako je bilo. Christoph i ja smo odmah nakon utakmice u Augsburgu počeli zvati i tražiti alternative. Srećom, Nicolas Jackson nije ostavljao ni najmanju dvojbu da želi kod nas, tako da je Chelsea preko svoje mreže tražio zamjenu.
U nedjelju navečer, dan prije kraja prijelaznog roka, u 23 sata smo Christoph i ja sjedili u uredu na Säbener Straße i još uvijek nismo imali „go“. Bilo je jasno: ako sada želimo dovesti nekog drugog, sutra ga ujutro moramo dovesti na liječnički. Onda smo se pogledali i rekli: riješit ćemo to s Chelseajem. Bio je to zajednički napor.
Ima li Uli Hoeneß pravo kad kaže da je FC Bayern u Ligi prvaka ono što je TSG Hoffenheim u Bundesligi?
Kao što rekoh, trenutačno pokušavamo, uz sportski uspjeh, i nakupiti sala. Ali na Klupskom SP-u izgubili smo utakmicu protiv pobjednika Lige prvaka PSG-a „za dlaku“, a nedavno smo u Ligi prvaka pobijedili svjetskog klupskog prvaka Chelsea. Osjećam dobru energiju u skupini i, kad se u ključnom dijelu sezone vrate Hiroki, Jamal i Phonzy, rado ću biti autsajder i vidjeti što će se dogoditi u Ligi prvaka.
Godine 2024. Bayern se s engleskim klubovima borio za Michaela Olisea i uspio. Ove godine ste kod Wirtza i Woltemadea izvukli deblji kraj. Gubite li polako korak na međunarodnoj razini?
Ne! To što se igrač odluči za neki klub može imati mnogo razloga: bolja ponuda, više mjesta u kadru, poklapaju li se zamisli igrača i kluba? U raspravi mi premalo dolazi do izražaja da smo s Michaelom Oliseom doveli profesionalca iz Crystal Palacea koji kod nas ima ugovor do 2029., bez otkupne klauzule, i na dobrom je putu da postane jedan od najboljih igrača na svijetu.
Nick Woltemade nam je više puta potvrdio da obavezno želi u FC Bayern, ali VfB Stuttgart nije bio spreman pristati na našu ponudu. A to je pravo svakog kluba koji s nekim profesionalcem ima važeći ugovor.
Ranije je svaki upečatljivi njemački igrač prije ili kasnije završavao u Bayernu.
Moj kolega iz uprave u Gladbachu, Stephan Schippers, uvijek je govorio: „Nogomet nije ‘Poželi si’, nego ‘Tako je!’“ Vremena su se promijenila. Za igrače te kategorije više ne konkuriramo samo s BVB-om, nego sa PSG-om, Chelseajem, Man Cityjem, Realom ili Barcelonom. Bayern je i dalje iznimno atraktivan klub, ali moramo živjeti s time da će, primjerice, Nick Woltemade, koji zapravo želi k nama, na kraju otići u Premier ligu jer su ondje ogromne financijske mogućnosti.
Ili zato što, kako kaže Karl-Heinz Rummenigge, postoje „idioti“ koji plaćaju onoliko koliko za njega traži VfB Stuttgart.
Nepobitno je da je Premier liga odmakla svim ostalim ligama. Što se novca od TV prava tiče, nikad ih više nećemo stići. Jurnjava za njima je kao Don Quijoteova borba s vjetrenjačama. Uz vlasničke strukture i TV-prihode, Britanci imaju prednost multi-club ownershipa.
U Francuskoj, Španjolskoj i Italiji klubovi su, osim nekolicine top-klubova, znatno lošije postavljeni nego u Bundesligi. To znači da se engleski klubovi sve više „upuštaju“ u te lige. A mi kao Bundesliga stojimo izolirano, jer Englezi imaju pristup posvuda. Već sada doživljavate da, kad nađete zanimljivog igrača u Strasbourgu ili Toulouseu, on već pripada nekom premierligašu i teško mu je prići.
Koje vam mogućnosti onda preostaju kao sportskom direktoru Bayerna?
Prije svega, u Bundesligi moramo biti još bolji s našim centrom za razvoj kako bismo razvili još više Woltemadea, Wirtzeva i Musiala. Na tržištu moramo biti budniji i ići nekonvencionalnim putevima pri dovođenju igrača.
Ako se ostvari skicirani scenarij, igrači koji u FCB-u izrastu ubuduće će odlaziti u Englesku. Kao što je ranije u Bundesligi put top-igrača najčešće vodio preko Münchena.
FC Bayern, možda još jedan, dva bundesligaša, moći će uvijek zadržati top-igrače. Za sve ostale to bi moglo biti teže.
Gospodine Eberl, za 11FREUNDE ste 2024. rekli da imate sklonost svima udovoljiti. Tijekom posljednjih mjeseci često ste djelovali borbeno ili živčano.
Na što konkretno mislite?
Jednom ste TV-reporteru odbrusili da ne „gleda“ tako. Kritiku Michaela Ballacka ocrnili ste kao „totalnu glupost“.
Svoju momčad i ono što radimo uvijek sam štitio kad sam kritiku smatrao neopravdanom. Ako se obrušim na vaše kolege, to nije ništa osobno, nego iz emocije branim klub i naš put, jer znam da smo svoje odluke donijeli iz dobrih razloga.
Za TV-stručnjaka Didija Hamanna rekli ste: „Didi je kao tinitus. Pojavi se svaka tri dana.“
Didija poznajem otkad smo s 15 godina u FC Bayernu prolazili tvrdu školu Hermanna Gerlanda. On nas stalno pokušava staviti na stup srama, pa onda mora i podnositi kad mu se vrati.
Kako konzumirate medije?
Naš me medijski odjel drži u toku o najvažnijim stvarima. Inače me kroz ljeto i transfere vrlo pozitivno nosilo to da sam se potpuno koncentrirao na posao i sve ostalo isključio.
Kad je napokon završilo živcirajuće prijelazno razdoblje, Uli Hoeneß je u „Doppelpassu“ objasnio što ubuduće možete bolje raditi. Jeste li gledali emisiju?
Ne, nisam.
Član nadzornog odbora od 73 godine svome 52-godišnjem sportskom direktoru javno objašnjava kako bi trebao raditi svoj posao. Ne pukne li vam pritom potajice film?
Uli me prati već 35 godina. Doživio sam kako je taj klub svojom punom energijom gurao naprijed. U vrijeme Gladbacha često sam ga zvao kako bih tražio savjet. Sve što je rekao u „Doppelpassu“, rekao mi je i u osobnom razgovoru. Prihvaćam njegove savjete, ali naravno da imam i vlastite zamisli.
Kad kaže da morate shvatiti kako se u „milijardskoj firmi“ poput FC Bayerna „stvari dijele na više ramena“ ili da ne biste trebali biti toliko „osjetljivi“ u sukobima, nisu li to samo savjeti, nego vas se i javno proziva?
Uli će uvijek ostati Uli. Kao što rekoh, i u našim internim raspravama to je došlo na stol i o tome razgovaramo s potrebnom jasnoćom.
Na tiskovnoj konferenciji ste kasnije rječito objašnjavali zašto možete živjeti s pojmom „osjetljiv“.
U prvom sam trenutku pomislio prkosno: nisam osjetljiv. Onda mi je sinulo: naravno da reagiram senzibilno kad sam o nečemu uvjeren, ipak za to gorim. Kad bih svoj posao radio samo onako kako mi drugi kažu, ne bih radio ono što je, po mom viđenju, najbolje za klub. Imam svoje ideje i želim pokazati što je moja uvjerenost.
Godine 2024. za 11FREUNDE rekli ste da imate unutarnji sustav ranog upozoravanja koji vas u međuvremenu štiti od toga da radno prelazite svoje granice. Je li se to u posljednje vrijeme često oglašavalo?
Uopće ne, jer svoj sustav više ne opterećujem nepotrebnim balastom. Na kraju se ocjenjujem samo po jednom: što se događa na terenu? A mislim da smo ovog ljeta donijeli dobre odluke za FC Bayern.
FC Bayern poznajete od mladosti. Što vas je u prvih 19 mjeseci na mjestu sportskog direktora još iznenadilo?
Upravo sam bio na sesiji pitanja i odgovora na tečaju za nogometne menadžere DFB-a i DFL-a. Jedan je polaznik pitao kako se pripremiti za FC Bayern. Odgovorio sam: „Naučite teoriju. Bavite se psihologijom, strategijama pregovaranja i komunikacijom. Prepoznajte svoje snage i slabosti. Bolje se na FC Bayern ne možete pripremiti.“ Jer ovaj je klub tako velik, tako dinamičan i emotivan. Moraš pokušati ostati svoj i biti svjestan što želiš postići.
