U izjavi koja je prošloga tjedna odjeknula njemačkom sportskom javnosti, počasni predsjednik Bayerna Uli Hoeneß rekao je kako “našeg festgeldkonta* (poseban štedni račun) više gotovo da i nema” te pozvao na promjenu u ekonomskom promišljanju kluba.
Na prvi pogled, izjava zvuči alarmantno – kao da je najbogatiji njemački klub zapao u financijsku krizu. No, stvarnost je znatno nijansiranija.
Od milijarde eura prihoda do navodne štedne panike
Još u prosincu 2024. članovi Uprave Bayerna sa zadovoljstvom su predstavili najjači financijski rezultat u posljednjih pet godina. Klub je dosegao 908 milijuna eura prihoda, s jasnom ambicijom da probije granicu od jedne milijarde. Ostvaren je i neto profit od 43 milijuna eura, a vlastiti kapital iznosio je 571 milijun eura. Sve je ukazivalo na iznimnu stabilnost.
Zato Hoeneßova izjava o gotovo praznom “festgeldkontu” – višegodišnjoj štednji i simbolu Bayernovog financijskog konzervativizma – zvuči kao iznenadna promjena tona. Međutim, brojke u godišnjem izvještaju to ne potvrđuju. Naime, klupska likvidnost, odnosno obrtna sredstva, iznose 406 milijuna eura.
Simbolično značenje izjave
Dakle, je li Bayern stvarno u problemima? Ne nužno. Uprava, uključujući predsjednika Jana-Christiana Dreesena, ističe da je klub “apsolutno sposoban za djelovanje”, sugerirajući da Hoeneßova izjava više služi kao unutarnje upozorenje nego objektivna opasnost. Dreesen je komentirao:
“Uli ima drugačiju motivaciju – on upozorava da bi visoki rashodi, pogotovo rastuće plaće, mogli ugroziti financijsku solidnost.”
Investicije koje (zasad) ne donose rezultat
Kao razlog Hoeneßove zabrinutosti spominju se konkretni transferi – primjerice João Palhinha (51 milijun €) i Sacha Boey (najmanje 30 milijuna €) koji su ili rijetko igrali ili se nisu uklopili u viziju trenera Vincenta Kompanyja. Takvi primjeri nisu izolirani. Bayern je u posljednje vrijeme više puta investirao velik novac u igrače koji nisu opravdali očekivanja.
Nadalje, struktura plaća izaziva dodatnu zabrinutost. Ukupna masa plaća (oko 416 milijuna €) nije iznimna u europskom kontekstu, no dio igrača s visokim primanjima (primjerice Serge Gnabry s 19 milijuna € godišnje) ima minimalan doprinos na terenu. Takva neravnoteža povećava percepciju rastrošnosti.
Problem nije u praznoj blagajni, već u strateškim odlukama
Ako se Hoeneßova izjava pročita između redova, ona se može protumačiti kao kritika sportskom vodstvu – posebice Maxu Eberlu – zbog nedovoljno promišljenih odluka u planiranju kadra i financijama. Problem, dakle, nije nužno nedostatak novca, već pogrešna raspodjela resursa.
Bayern nije na rubu financijske provalije. Klub i dalje posluje s golemim prihodima, velikom likvidnošću i stabilnim kapitalom. Međutim, Hoeneßovo upozorenje služi kao glas razuma – podsjetnik da ni najbogatiji klubovi ne mogu zauvijek trošiti bez dugoročne strategije.
Njegova izjava stoga nije signal financijske panike, već upozorenje sportskom sektoru da racionalnije pristupi transferima i plaćama. Ako je “festgeldkonto” i dalje simbol Bayernove snage, onda je Hoeneßova poruka jednostavna: ne smijemo ga više uzimati zdravo za gotovo.
*“Festgeldkonto” se odnosi na posebnu vrstu štednog računa s fiksnim oročenjem, nešto slično terminskoj štednji. U kontekstu Bayerna pak, ovaj pojam se koristi za označavanje njihove strogo kontrolirane i bogate rezerve novca koja je klubu omogućila financijsku stabilnost i neovisnost od vanjskih investitora. Bayern je poznat po tome da nikada nije trošio više nego što si je mogao priuštiti, a taj “festgeldkonto” bio je legendaran u njemačkom nogometu – gotovo kao simbol Hoeneßove financijske politike.
