Borussia Dortmund je u subotu u jednom trenutku osjetila kako bi izgledalo ponovno ući u utrku za naslov. Nico Schlotterbeck je pogodio za 1:0 i u „živoj“ tablici smanjio razliku na pet bodova. Stadion je oživio, momčad se napunila energijom, a san je nakratko postao stvaran.
Kod Werdera iz Bremena situacija se opasno zaoštrava. Poraz 1:2 u izravnom dvoboju za opstanak kod St. Paulija gurnuo je zeleno-bijele na mjesto koje vodi u ispadanje. I ono što najviše boli nije samo tablica, nego osjećaj potpunog nestajanja samopouzdanja – kapetan Marco Friedl to je rekao bez okolišanja. A kad si 13 utakmica zaredom bez pobjede, teško je uopće objasniti odakle bi se to samopouzdanje moglo stvoriti.
Danas je zlata vrijedno do najsitnijeg detalja pripremiti prekide, a posebno udarce iz kuta. Upravo tu, međutim, nastaje i sve veća napetost: sve više je blokada i gurkanja u gužvi pred vratima, što se ne sviđa vratarima i sve više opterećuje suce.
Pregovori o produljenju ugovora Dayota Upamecana s Bayernom traju toliko dugo da su u međuvremenu postali priča sama za sebe. Gotovo godinu dana klub i francuski stoper natežu se oko novog ugovora, a sada se, prema namjeri uključenih, napokon nazire rasplet i potpis. No put do toga bio je pun taktiziranja, zastoja i poteza koji otvaraju neugodna pitanja – ne samo o novcu, nego i o tome kakav bi Upamecano trebao biti kao budući nositelj svlačionice.
Albert Riera dolazi u Frankfurt kao čovjek koji ne ulazi u svlačionicu tiho, nego kao onaj koji odmah podiže temperaturu u cijelom klubu. Eintracht je nakon odlaska Dina Toppmöllera ponovno posegnuo za rješenjem koje nosi ideju novog početka, ali i ozbiljan rizik: trener koji je gladan uspjeha, uvjerljiv i pun energije, ali ujedno i nagao, nepredvidiv i sklon sukobima.
Novi način igranja Lige prvaka donio je ono što je mnogima bilo najvažnije: spektakl. Završni dan natjecanja ponovno je bio prava nogometna poslastica, s dramom na gotovo svim stadionima, s nevjerojatnim obratima i čak 61 pogotkom. Takav rasplet u drugoj sezoni nakon reforme značajno je ublažio kritike i dio skeptika pretvorio u navijače novog sustava. No, koliko god zabava bila neupitna, ona sama po sebi nije dokaz da je ukupna razina natjecanja porasla.
Poraz Borussije Dortmund kod Tottenhama, rezultatski “samo” 0:2, u stvarnosti je bio puno bolniji. Ne zato što su Spursi izuzetno kvalitetna ekipa, nego upravo suprotno: Dortmund je izgubio od momčadi koja je i sama u krizi, načeta ozljedama i s mladim igračima na klupi.
Postoje transferi koje se mjeri brojem golova, minuta i kilometara u visokom pritisku. A postoje i oni drugi, puno rjeđi, koji se mjere time koliko brzo navijačima vrate boju u lice i ono davno zaboravljeno uvjerenje da njihov klub još uvijek nešto znači. Schalke 04 je ovih dana u toj drugoj priči. Ne zato što je momčad prva na ljestvici, niti zato što je odjednom sve postalo mirno i uredno, nego zato što se u zraku pojavilo jedno ime koje pali maštu: Edin Džeko.
Michael Olise u Bundesligi igra kao da mu je sve već unaprijed nacrtano u glavi: gdje je prostor, kad treba ubrzati, kad dodati, a kad završiti. Bayernovi navijači zbog toga sve češće sanjaju velike stvari, a pitanje koje se prirodno nameće glasi: ima li Francuz ono nešto da jednog dana postane najbolji nogometaš svijeta?
Kad je Dino Toppmöller u ljeto 2023. sjeo na klupu Eintrachta, priča je zvučala kao da je napisana za navijače koji još uvijek vjeruju u nogometnu romantiku. Njegov otac Klaus nekad je vodio Frankfurt, Dino je kao dječak gledao idole poput Jay-Jaya Okoche, Anthonyja Yeboaha i Uwea Beina, a kao igrač je 2002./03. bio dio povratka u prvu ligu i u Oberhausenu zabio dva pogotka koji su ušli u klupsku predaju.
