Njemačka je pobjedom 2:1 protiv Obale Bjelokosti osigurala prvo mjesto u skupini E već prije posljednjeg susreta protiv Ekvadora. Sama činjenica da je prolazak dalje riješen tako rano važna je poruka, ali još je važniji način na koji je momčad Juliana Nagelsmanna došla do pobjede.
Za razliku od uvodnih 7:1 protiv Curaçaa, ovo nije bila utakmica u kojoj je Njemačka protivnika pregazila napadačkim naletom. Ovo je bila utakmica otpora, teških trenutaka, preokreta i unutarnje snage. Baš zato bi mogla imati veću vrijednost za nastavak turnira nego lagana pobjeda na početku.
Undav nije govorio o sebi, nego o momčadi
Deniz Undav nakon utakmice je u prostoriji za novinare donio nagradu za igrača utakmice. Nakon dva pogotka, uključujući i pobjednički, imao je puno razloga govoriti o sebi. No nije to napravio. Umjesto toga, naglasio je ono što se često čuje kao uobičajena nogometna rečenica, ali u ovom trenutku zvuči vjerodostojno: najvažnije je da je momčad pobijedila.
Upravo to trenutačno razlikuje ovu Njemačku. Igrači ne govore samo o zajedništvu, nego ga pokazuju. Protiv Obale Bjelokosti nisu svi nositelji iz početne postave blistali, kao protiv Curaçaa kada su Kai Havertz i Jamal Musiala zabijali, a Florian Wirtz pripremao pogotke. Ovaj put morali su presuditi igrači s klupe. I to je važna poruka.
Undav je nakon ulaska pokazao da može odlučiti utakmicu i protiv ozbiljnijeg protivnika. Sam je započeo akciju kod izjednačenja promjenom strane, a zatim je pobjednički pogodak zabio nakon sjajnog dodavanja Felixa Nmeche. Time je još jednom potvrdio da za ovu reprezentaciju nije samo koristan pričuvni igrač, nego jedan od ključnih čimbenika turnira.
Širina kadra više nije samo izbornikova fraza
Nagelsmann već tjednima govori o širini svoje momčadi i važnosti svakog igrača. Protiv Obale Bjelokosti to više nije zvučalo kao lijepa poruka za javnost, nego kao stvarna vrijednost na terenu. U trenutku kada je Njemačka bila u problemu, izbornik je reagirao hrabrom trostrukom zamjenom i time promijenio tijek utakmice.
Nije to bio kozmetički zahvat. Njemačka je izgubila kontrolu, Obala Bjelokosti prijetila je sve opasnije, a sredina terena više nije držala potrebnu ravnotežu. Ulaskom Undava stigla je završnica i energija, a ulazak Nadiema Amirija umjesto slabog Aleksandra Pavlovića promijenio je raspored i ritam igre.
Nagelsmann je tako pokazao dvije važne stvari. Prvo, da vidi kada početni plan više ne funkcionira. Drugo, da ima hrabrosti promijeniti ga usred utakmice koja je postala vrlo neugodna. Upravo takve odluke na velikim turnirima često razdvajaju dobre momčadi od onih koje mogu otići daleko.
Emocionalne pobjede mogu biti važnije od laganih
Nakon pobjedničkog pogotka i završnog zvižduka vidjelo se koliko je ova pobjeda značila momčadi. Slavlje u kutu terena, zajednička gomila igrača i opuštena počasna šetnja nakon utakmice pokazali su da se unutar reprezentacije stvara prava povezanost.
Nagelsmann je upravo to istaknuo kao nešto što je želio vidjeti. Svaki igrač treba osjetiti da je važan dio momčadi, a takve slike na terenu to najbolje potvrđuju. Nije slučajno rekao da emocionalne pobjede ponekad mogu biti važnije od mirnih i uvjerljivih trijumfa.
Njemačka je takve trenutke već poznavala. Godine 2006. pogodak Olivera Neuvillea protiv Poljske u sudačkoj nadoknadi drugog susreta skupine probudio je cijelu zemlju. Godine 2014. teška pobjeda 2:1 protiv Alžira nakon produžetaka stvorila je osjećaj da momčad može preživjeti i najopasnije večeri. Još je rano za velike usporedbe, ali pobjeda protiv Obale Bjelokosti ima nešto od tog turnirskog naboja.
Ekipa se zbližila brže nego što se očekivalo
Nagelsmann tijekom kvalifikacija nije imao jednostavan posao. Dugotrajne ozljede važnih igrača poput Musiale i Havertza otežale su stvaranje jasne jezgre momčadi. Pripreme u Herzogenaurachu počele su krajem svibnja, a činilo se da će izborniku trebati više vremena da od tolikih različitih dijelova složi čvrstu skupinu.
No turnir je ubrzao proces. Već sada se vidi da se momčad zbližava. Jamie Leweling smatra da su utakmice koje se dobiju mentalitetom važne tijekom prvenstva, jer stvaraju zajedničko iskustvo koje nosi dalje. Manuel Neuer također je naglasio da se u završnici protiv Obale Bjelokosti osjetila vjera u pobjedu.
Njemačka je kod 1:1 već bila sigurna za prolazak dalje. Mogla je čuvati bod i mirno privesti utakmicu kraju. Ali nije. Išla je po pobjedu. Neuer je upravo u tome vidio znak prave promjene: momčad želi pobijediti uvijek, ne samo onda kada je sve jednostavno.
Problema je bilo, i Nagelsmann ih ne smije zanemariti
Ipak, pobjeda ne smije sakriti ono što nije funkcioniralo. Njemačka je u povratku prema vlastitom golu imala upravo one probleme na koje se upozoravalo prije utakmice. I koji traju već godinama, ako smijemo primijetiti. Brza krila Obale Bjelokosti bila su velika opasnost, a posebno Yan Diomande.
Leipzigov krilni igrač pripremio je vodeći pogodak preko njemačke desne strane. Joshua Kimmich u prvom je dijelu imao neobične pogreške u postavljanju, a neke situacije ostale su nekažnjene samo zato što Diomande nije najbolje tehnički završio akcije. Nagelsmann je tijekom priprema posebno radio na zatvaranju bokova, ali utakmica je pokazala da tu još ima puno prostora za napredak.
Još jedna tema je Nico Schlotterbeck. Dortmundov branič već se nakon desetak minuta ozlijedio u području lijevog gležnja. Morao je na tretman, zatim ponovno u stanci za piće, a Antonio Rüdiger već se pripremao za ulazak. Ipak, Schlotterbeck je ostao na terenu do poluvremena.
Nije bio izravno kriv za pogodak, ali nije djelovao uobičajeno odlučno i slobodno. Nakon njegova izlaska Rüdiger je unio stabilnost, no moguć dulji izostanak Schlotterbecka bio bi problem. On je jedini ljevak među središnjim braničima, pa bi njegov izostanak promijenio ravnotežu zadnje linije. Rüdiger je ušao desno, a Jonathan Tah morao se pomaknuti na lijevu stranu središnje obrane.
Pavlović kao otvoreno pitanje u sredini terena
Najviše brige Nagelsmannu ipak može zadavati sredina terena. Aleksandar Pavlović ima veliku kvalitetu s loptom, ali protiv Obale Bjelokosti pokazao je slabosti u dvobojima i obrambenoj odlučnosti. Njegova nedovoljna čvrstina otvarala je rupe u središtu igre.
Ti su se problemi nazirali i protiv Curaçaa, ali tada protivnik nije imao dovoljno snage i kvalitete da ih iskoristi. Obala Bjelokosti bila je puno ozbiljniji ispit. Nagelsmannova reakcija s Amirijem pokazala je da izbornik ne želi zatvarati oči pred problemom.
To ne znači da je Pavlović izgubio povjerenje, ali znači da Njemačka u utakmicama protiv jačih protivnika mora pronaći jasniji način kako zaštititi sredinu. Ako se tamo otvore praznine, ni najbolja napadačka širina neće biti dovoljna.
Velika razlika u odnosu na Rusiju i Katar
Najvažniji dojam nakon dvije utakmice ipak je pozitivan. Njemačka ne izgleda kao momčad iz 2018. i 2022. Tada je djelovala nesigurno, često usporeno, kao sastav koji se boji posljedica pogreške. Sada izgleda kao momčad koja vjeruje u vlastiti put.
Antonio Rüdiger dobro zna što se događalo na prethodna dva svjetska prvenstva. Bio je dio tih razočaranja i zato njegova izjava ima težinu. Nijemci, kaže, dobro pamte što se tada dogodilo. Upravo zato im ovakav početak donosi mnogo povjerenja.
To povjerenje sada dolazi iz rezultata, ali i iz načina. Njemačka je uvjerljivo pobijedila slabijeg protivnika, zatim preokrenula protiv snažnijeg. Dobila je potvrdu početne postave, ali i klupe. Vidjela je probleme, ali i rješenja. I što je najvažnije, dobila je dojam da se unutar momčadi razvija uvjerenje koje joj je na prethodnim turnirima nedostajalo.
Prvo mjesto donosi jasniji put, ali i moguće velike izazove
Njemačka je sada sigurna kao prva u skupini E. U posljednjem kolu protiv Ekvadora više ne mora strepiti za vrh. To joj donosi mir i jasniju pripremu za nastavak turnira.
U šesnaestini finala u Bostonu čeka je jedna od trećeplasiranih reprezentacija. Ako prođe, već u sljedećem krugu mogla bi naletjeti na aktualnog svjetskog doprvaka Francusku. Rüdiger je to sažeo jednostavno: na Svjetskom prvenstvu prije ili kasnije moraš igrati protiv najboljih.
Pitanje je samo hoće li proces njemačkog zbližavanja i rasta biti dovoljno brz za takve protivnike. Zasad se razvija brže nego što se očekivalo. Pobjeda protiv Obale Bjelokosti nije bila savršena, ali je bila turnirski vrijedna. A takve pobjede često znače više od uvjerljivih rezultata protiv slabijih suparnika.
Njemačka je od kolebanja s prošlih prvenstava došla do momčadi koja djeluje uvjereno. Još nije savršena, ni blizu. Ali prvi put nakon dugo vremena na Svjetskom prvenstvu izgleda kao sastav koji ne čeka da mu se nešto dogodi, nego želi sam oblikovati svoju sudbinu.
