Njemačka je prvu prepreku na Svjetskom prvenstvu preskočila uvjerljivo. Pobjeda 7:1 protiv Curaçaa donijela je mir, samopouzdanje i snažan početni dojam. No već druga utakmica donosi mnogo ozbiljniji ispit. Obala Bjelokosti nije Curaçao, nego reprezentacija koja ima brzinu, snagu i dovoljno pojedinačne kvalitete da kazni svaki prazan prostor.
Ipak, njemačka reprezentacija u Toronto ne dolazi kao momčad koja se mora bojati. Dolazi kao favorit. Na ljestvici svjetskih reprezentacija Njemačka je deseta, Obala Bjelokosti trideseta. To samo po sebi ne pobjeđuje utakmice, ali jasno pokazuje da nema potrebe za alarmom. Oprez da, panika nikako.
Brzina Obale Bjelokosti traži bolju zaštitu
Najveća prijetnja za Njemačku bit će brzi krilni igrači Obale Bjelokosti, osobito Yan Diomande, jedno od najzanimljivijih imena iz Leipziga. Njegova brzina i sposobnost da napadne prostor iza obrane sigurno će biti jedna od glavnih tema u pripremi Juliana Nagelsmanna.
Zato Njemačka mora popraviti ono što se vidjelo protiv Curaçaa. U Houstonu je u pojedinim trenucima ostajalo previše prostora između obrane i veznog reda. Protiv slabijeg suparnika takve se rupe mogu preživjeti. Protiv momčadi koja ima snažne i brze igrače na krilima, to može postati ozbiljan problem.
Posebno će važno biti da Nathaniel Brown i Joshua Kimmich ne ostanu prečesto sami u izravnim dvobojima na širokom prostoru. Njemačka mora bolje zatvarati sredinu, bolje reagirati nakon izgubljene lopte i brže sprječavati protivničke prijelaze prema napadu.
Nmecha i Pavlović imaju ključan zadatak
U tom dijelu igre velika odgovornost pada na Felixa Nmechu i Aleksandra Pavlovića. Nmecha je protiv Curaçaa bio važan kotač u izgradnji igre, ali protiv Obale Bjelokosti morat će još odlučnije raditi i bez lopte. Njegov posao neće biti samo pomoći napadu, nego i zatvoriti prostor čim Njemačka izgubi posjed.
Isto vrijedi za Pavlovića. Njemačka sredina mora biti čvršća, kompaktnija i agresivnija u pritisku nakon izgubljene lopte. Ako tu ne bude dovoljno reda, Obala Bjelokosti će pokušati izravno napasti njemačke bokove i prostor iza braniča.
Nagelsmann će sigurno upozoriti i na lakomislenost u zadnjoj liniji. Jonathan Tah protiv Curaçaa si je, vjerojatno zbog osjećaja sigurne nadmoći, dopustio pogreške koje u težoj utakmici ne smiju postati navika. Njemačka obrana protiv Obale Bjelokosti mora igrati s više ozbiljnosti od prve minute.
Njemačka ima dovoljno razloga gledati i prema naprijed
Ipak, utakmica ne smije biti samo priča o opasnosti Obale Bjelokosti. Njemačka ima dovoljno vlastitih oružja da i suparničkom izborniku Emerseu Faéu zada mnogo glavobolja.
Napadačka slika protiv Curaçaa bila je vrlo dobra. Jamal Musiala, nakon teške bundesligaške sezone, pokazao je znakove uspona. Na poziciji desetke ušao je u utakmicu vrlo živo, tražio loptu, napadao prostor, a u slabijoj fazi Njemačke istaknuo se i borbenim osvajanjima lopte. U drugom poluvremenu stigao je i do prvog pogotka na turniru.
Florian Wirtz nije zabio, ali je upisao asistenciju i ponovno djelovao razigrano. Bio je stalno uključen u igru, tražio međuprostore i pokazao zašto je jedan od igrača oko kojih Njemačka može graditi napadački identitet. Kai Havertz kao središnji napadač odmah je krenuo s dva pogotka, dok je Deniz Undav s klupe dodao pogodak i dvije asistencije.
To su brojke i dojmovi koji ne traže velike promjene.
Sané nije briljirao, ali nije bio problem
Upravo zato rasprava o Leroyu Sanéu ne bi smjela preuzeti glavnu ulogu uoči druge utakmice. On je bio jedini iz početnog napadačkog dijela koji protiv Curaçaa nije izravno sudjelovao u pogotku. To je u Njemačkoj odmah ponovno otvorilo poznatu raspravu o njegovu mjestu u momčadi.
No gledati samo učinak u pogocima i dodavanjima bilo bi prejednostavno. Sané nije imao sretnu utakmicu, ali nije bio ni potpuni promašaj. Još važnije, ukupna napadačka ravnoteža Njemačke funkcionirala je. Nakon pobjede 7:1 bilo bi nelogično već u drugoj utakmici razbijati raspored koji je momčadi donio toliko prilika i pogodaka.
Nogomet nije samo pitanje jednog igrača, nego odnosa u momčadi. Ako nešto funkcionira, ne treba ga popravljati samo zato što jedan dio javnosti traži promjenu.
Undav je oružje s klupe, ne nužno razlog za rušenje sustava
Deniz Undav ponovno je pokazao koliko može biti koristan kao igrač s klupe. Njemu ne treba dugo zagrijavanje kroz utakmicu. Uđe, odmah uhvati ritam, donese energiju, završnicu i konkretnost. To je velika vrijednost na turniru.
Naravno, može se reći da bi takav igrač mogao biti važan i od prve minute. No problem je u pozicijama. Undav je najprirodniji kao desetka ili središnji napadač. A upravo ondje Njemačka već ima Musialu i Havertza, igrače koji imaju potencijal za svjetsku klasu i koji su turnir otvorili vrlo dobro.
Mijenjati njih nakon takvog početka bilo bi vrlo riskantno. Ni ideja da Undav uđe umjesto Sanéa nije tako jednostavna. Undav nije desno krilo. Ako bi on igrao, netko od Havertza ili Musiale morao bi se pomaknuti desno, čime bi se razbila struktura koja je protiv Curaçaa dobro funkcionirala kroz sredinu. To bi bio pogrešan signal nakon uvjerljive pobjede.
Favorit, ali s jasnim zadatkom
Njemačka protiv Obale Bjelokosti mora pokazati zrelost. Ne smije se zanijeti pobjedom 7:1, ali ne smije ni igrati kao momčad koja se odjednom boji vlastitih slabosti. Rješenje je u ravnoteži.
Nagelsmannova momčad mora zatvoriti prostore koji su se otvarali u prvoj utakmici, bolje zaštititi bokove i biti ozbiljnija u trenucima nakon izgubljene lopte. Istodobno, ne smije izgubiti napadačku hrabrost koja ju je učinila opasnom.
Obala Bjelokosti bit će ozbiljniji protivnik, ali Njemačka ima dovoljno kvalitete da joj nametne vlastite probleme. Zato uoči Toronta ključna poruka ne bi trebala biti panika oko Sanéa, nego povjerenje u ono što je dobro funkcioniralo – uz jasnu svijest da ovaj put obrambene rupe neće ostati nekažnjene.
