Pobjeda HSV-a u Frankfurtu nije bila važna samo zbog bodova, nego prije svega zbog osjećaja da je klub konačno razriješio najvažnije sportsko pitanje sezone. HSV-ovci su tim uspjehom osigurali mirniju budućnost i potvrdili da su, unatoč svim problemima, ozljedama i krizama, uspjeli preživjeti svoju prvu bundesligašku sezonu nakon povratka.
No upravo sada, kada je najteži sportski pritisak popustio, pred klupskim vodstvom otvara se novi niz zahtjevnih zadataka.
U Frankfurtu se mnogo toga poklopilo za HSV. Domaći Eintracht bio je uzdrman, nesiguran i očito ranjiv protivnik u pravom trenutku. Ipak, iz hamburške perspektive gotovo ništa u toj pobjedi nije bilo slučajno.
To se odnosi i na važan taktički potez s Albertom Gronbaekom na lijevoj bočnoj poziciji, ali i na način na koji je trener Merlin Polzin nakon pobjede okupio svoj stručni i prateći stožer u zajednički krug. Time je još jednom pokazao ono što mu je posebno važno: ne želi samo govoriti o zajedništvu, nego ga i stvarno živjeti.
Polzin je u teškoj situaciji uspio reagirati taktički pametno i prilagoditi momčad tako da se sportski smjer sezone ipak usmjeri na pravu stranu. No sada dolazi sljedeća faza, a ona bi mogla biti jednako zahtjevna kao i borba za ostanak. Jer jednom kada se izboriš za mir na terenu, moraš ga znati pretvoriti i u dobru strukturu izvan njega.
Kada se pogleda cijela sezona, postaje još jasnije koliko je posao stručnog stožera bio velik. Nakon teškog poraza 0:5 protiv Bayerna u 3. kolu HSV je jedno vrijeme bio u zoni ispadanja.
Kasnije, kada su se ozljede počele gomilati i kada su iz momčadi ispadali ključni igrači, situacija se ponovno opasno zakomplicirala i klub se približio donjem dijelu ljestvice. Ipak, ni tada HSV nije stvarno skliznuo u potpuni ponor. Uvijek je ostajao barem pet bodova udaljen od mjesta koja vode prema katastrofi. Za jednog novog prvoligaša to je već samo po sebi vrlo vrijedan podatak.
Jednako je važno i to što je klub, iako je oko HSV-a nervoza gotovo uvijek stalno stanje, cijelo vrijeme zadržao neobičan unutarnji mir. Polzin je upravo to posebno istaknuo nakon pobjede u Frankfurtu, naglasivši da su ih nosili jedinstvo unutar momčadi, stručnog stožera i vrha kluba, gdje su važnu ulogu imali Claus Costa i Eric Huwer.
Iako je i sam priznao da se u takvim trenucima često izgovara njegovo ime, odmah je dodao da ovo nije njegova priča, nego zajednička. Ipak, teško je pobjeći dojmu da je njegov doprinos bio vrlo velik.
Naravno, neke pojedinačne odluke će se u mirnijoj analizi još morati preispitati. Primjerice, držanje Roberta Glatzela u sjeni ili povjerenje Williamu Mikelbrencisu mogu se naknadno propitivati. No u osnovi se pokazalo da je Polzin bio u pravu kada je odlučio mijenjati momčad koja je izborila ulazak u Bundesligu i kada je pokušao promijeniti i stil igre. Upravo je taj zahvat u momčad i smjer igre najveće dosadašnje djelo mladog stručnog stožera koji čine Polzin, Loic Favé i Richard Krohn.
U tom smislu i priča o Albertu Gronbaeku djeluje gotovo simbolično. Danac je stigao zimi bez pravog natjecateljskog ritma, odmah se ponovno ozlijedio i tijekom travnja teško je hvatao pravi tempo.
A onda je upravo u Frankfurtu zablistao na neuobičajenoj lijevoj bočnoj poziciji i svojom nogometnom inteligencijom postao čovjek odluke. Time nije samo pokazao da bi njegov dolazak za pet milijuna eura mogao biti pun pogodak, nego i da se Polzinova fleksibilnost i taktička razmišljanja uglavnom isplaćuju. No Gronbaek je samo jedna od mnogih otvorenih kadrovskih priča koje sada moraju biti riješene.
U tome će pomoći i činjenica da je klub pronašao novu sportsku članicu uprave. Kathleen Krüger dolazi iz Bayerna, gdje je prerasla ulogu voditeljice momčadi i stekla vrlo dobar ugled u nogometnim krugovima.
Ipak, za nju će ova dužnost biti novo područje, jer se prvi put nalazi na takvoj razini odgovornosti. U klupskoj strukturi njezina će zadaća biti oblikovati strateški sportski smjer, dok Claus Costa ostaje ključni čovjek za samo slaganje kadra, baš kao što je bio i dok je sportski odjel vodio Stefan Kuntz.
A upravo je slaganje kadra pitanje koje će u HSV-u sada biti možda i najvažnije. Costa je ljeti povukao niz vrlo dobrih poteza. Nicolai Remberg, Nicolas Capaldo i Albert Sambi Lokonga pokazali su se kao prava pojačanja i klub ih je dugoročno vezao.
Luka Vušković i Fabio Vieira došli su na posudbu kao igrači razine koja je za HSV, u njegovim sadašnjim okolnostima, zapravo vrlo visoka. Upravo zato ih je gotovo nemoguće zadržati. Kod Fabija Vieire postoji tek minimalna nada.
Zbog tih gotovo sigurnih odlazaka, ali i zbog očite potrebe da se momčad dodatno ojača u napadu i na krilnim pozicijama, HSV sada ulazi u novo veliko preuređenje. A ono bi, prema svemu sudeći, moglo biti čak i veće od onoga koje je provedeno nakon izbora za ulazak u Bundesligu.
Zato se može reći da je Polzin svoj veliki posao za sada odradio, ali da ga sada mora ponoviti u drukčijim okolnostima. Ovaj put neće spašavati sezonu kroz taktičke poteze i zajedništvo u svlačionici, nego će zajedno s klubom morati pomoći da se u sljedećim mjesecima ponovno složi momčad sposobna za stabilan život u Bundesligi.
Frankfurt je bio spas u pravom trenutku. No pravi posao za HSV tek počinje.
