Bayern se ponovno zaustavio korak prije finala Lige prvaka. Nakon velikih uzbuđenja, spektakularnih utakmica i nogometa koji je tijekom sezone često oduševljavao, münchenski klub ipak neće igrati za najvrjedniji europski pehar.
San o trostrukoj kruni je završen, a poraz od Paris Saint-Germaina u polufinalu pokazao je da i Vincent Kompany, koliko god njegova prva velika Bayernova sezona bila dojmljiva, još ima prostora za razvoj.
Šteta za Bayern, jer atmosfera na Allianz Areni bila je dostojna takvog polufinala. Stadion je gorio, navijači su vjerovali, a momčad je do posljednjih trenutaka tražila pogodak koji bi je ostavio u igri.
PSG je preveliki zalogaj – za sada
Harry Kane je na kraju i zabio, ali prekasno. Još jednom, kao i svake sezone nakon osvajanja šestog naslova europskog prvaka 2020. godine, Bayern je ostao bez finala Lige prvaka. Bliže je bio samo 2024. godine, ali ni ovaj put nije uspio preskočiti posljednju prepreku prije završne utakmice.
Nakon velikog četvrtfinalnog izbacivanja Real Madrida činilo se da Bayern ima snagu i vjeru za novi europski pohod. Ipak, branitelj naslova PSG pokazao se prevelikim zalogajem. Parižani su imali brzinu, individualnu kvalitetu i dovoljno odlučnosti da kazne ono što je ove sezone Bayernov najveći problem: obrambenu ranjivost – preveliku izloženost.
Kompanyjev nogomet bez sumnje je atraktivan. Bayern pod njim igra hrabro, napadački i često vrlo uzbudljivo. To je nogomet koji privlači gledatelje, puni stadione i vraća osjećaj da momčad ponovno uživa u igri.
U 6 nokaut utakmica čak 12 primljenih golova – previše za trofej Lige prvaka?!
No u uzvratu protiv PSG-a nešto je nedostajalo. Bayern je djelovao previše nemirno, ponekad rastrzano, bez dovoljno snage u završnici napada. I premda je Kane pogodio u sudačkoj nadoknadi, ukupni dojam je jasan: za osvajanje Lige prvaka nije dovoljno igrati samo lijepo i napadački. Potrebna je i obrambena stabilnost.
Brojke to potvrđuju vrlo jasno. Bayern nikada ranije u jednoj sezoni Lige prvaka nije primio 20 pogodaka. U šest utakmica na ispadanje, protiv Atalante, Real Madrida i PSG-a, primio je čak 12 golova.
Posebno upečatljivo zvuči podatak da je u polufinalu protiv PSG-a primio šest pogodaka, točno onoliko koliko je Arsenal, drugi finalist, primio u cijeloj sezoni Lige prvaka. Takva razlika nije slučajna. Ona pokazuje gdje Bayern mora rasti ako ponovno želi doći do samog europskog vrha.
Unatoč ispadanju, ne bi bilo pošteno ovu sezonu promatrati kao neuspješnu. Bayern je igrao dojmljivo, osvojio njemačko prvenstvo i došao do završnice njemačkog kupa.
Kompany je pun pogodak i na dobrom je putu – sada ima mir za iskorak u narednim godinama
No upravo zato pobjeda u finalu kupa protiv Stuttgarta sada postaje važna. Ako sezona završi samo s naslovom prvaka Njemačke, ostat će gorak okus. Ako završi dvostrukom krunom, odnosno prvenstvom i kupom, uz polufinale Lige prvaka, tada se Kompanyjevoj prvoj velikoj sezoni mirno može dati vrlo visoka ocjena.
Belgijski trener već sada je veliko pojačanje za Bayern. Njegov dolazak pokazao se kao jedan od najboljih poteza kluba posljednjih godina, bez obzira na to što se u trenutku imenovanja govorilo da nije bio prvi izbor.
Danas to više nikoga ne bi trebalo zanimati. Na kraju se računa ono što je napravio, a napravio je puno. Vratio je momčadi samopouzdanje, napadačku glad, radost igre i osjećaj zajedništva. U javnosti djeluje smireno, ljudski i uvjerljivo, a igrači ga očito slijede.
Ali veliki treneri rijetko ostaju tvrdoglavo isti. Oni se razvijaju. Upravo je to sada najvažniji Kompanyjev zadatak. Ne mora se odreći svoje ideje, ne mora od Bayerna napraviti opreznu momčad koja se povlači i čeka. Ali mora pronaći bolju ravnotežu.
Mora svojoj momčadi dati više sigurnosti u obrani, više jasnih rješenja u trenucima kada protivnik probije pritisak i više kontrole kada utakmica prijeti izmaknuti iz ruku.
Harry Kane neće moći još dugo igrati ovako zahtjevne role
Ako to uspije, osvajanje Lige prvaka u idućim godinama neće biti nedostižan san. Kadar ima dobru dobnu strukturu, a pojačanja poput Michaela Olisea, Luisa Díaza, Jonathana Taha i Toma Bischofa pokazala su se kao puni pogoci.
Bayern ima temelj, ima kvalitetu i ima trenera koji je već dokazao da zna oblikovati momčad. Sada treba dodati ono što razlikuje spektakularnu momčad od europskog prvaka: mir, zrelost i obrambenu pouzdanost u najvećim utakmicama.
Otvoreno je i pitanje koliko dugo će trajati sadašnji prozor za osvajanje Lige prvaka s Harryjem Kaneom kao središnjom figurom. Kane ima 32 godine i neće biti mlađi, ali i dalje igra kao napadač i razigravač u jednom. Dok je on ovakav, Bayern ima realnu šansu za najveće trofeje.
Uz prave rezultate, lakše se opravdavaju i vrlo visoke plaće u svlačionici, premda klub dugoročno mora paziti na gospodarsku razumnost.
Bayern nema državne fondove ni neograničeni novac iz pozadine. Zato i dalje mora spajati financijsku odgovornost s potrebom da sportski ostane na najvećoj razini.
Bayern i Freiburg su donekle spasili ugled ostatka Bundeslige
Smanjenje troškova ne može se dogoditi preko noći, nego samo srednjoročno i dugoročno. To je velik izazov, ali i jedini održiv put za klub koji želi ostati među najboljima bez gubitka vlastitog identiteta.
Ispadanje Bayerna u polufinalu donekle spašava ukupni dojam njemačkih klubova u Ligi prvaka, jer su Bavarci ove sezone praktički sami držali razinu međunarodnog vrha.
Borussia Dortmund, Bayer Leverkusen i Eintracht Frankfurt ispali su prerano. Zato bi njemačkom nogometu sada dobro došao još jedan veliki europski znak. Freiburg u Europskoj ligi ima priliku izboriti finale i preokrenuti poraz 1:2 iz prve utakmice protiv Sporting Brage.
Bilo bi lijepo da jedan bundesligaš ipak završi sezonu u europskom finalu. To ne bi smjela biti rijetkost, nego nešto čemu njemački nogomet redovito teži.
A iznenadni uspjeh poput onoga koji je Eintracht Frankfurt ostvario prije četiri godine imao bi posebnu čar. Bayern je svoju europsku priču završio prije finala.
Sada ostaje nada da će barem netko drugi iz Bundeslige produžiti njemačko europsko proljeće.
