Borussia Dortmund propustila je novu priliku da napravi iskorak i to na način koji je posebno zabolio one u žuto-crnom. Umjesto da pobjedom protiv norveškog Bodø/Glimta pobjegne konkurentima i učvrsti se na četvrtom mjestu, Dortmund se poskliznuo i odigrao samo 2:2. Rezultat je razočarao navijače, ali još više pojedine igrače.
Na kraju utakmice Nico Schlotterbeck jednostavno je puknuo. Njemački stoper nije pokušavao ublažiti dojam niti tražiti izgovore. „To nije gorko, nego baš jako loše“, rekao je, jasno pokazavši da ga remi ne boli samo bodovno, nego i ljudski, kao profesionalca.
Tu se nije zaustavio. U vrlo oštrom istupu okrenuo se i prema suigračima koji su ušli s klupe. „Kada uđeš u igru u 60. minuti, onda očekujem 30 minuta punog gasa“, poručio je. Poruka je bila jasna: Schlotterbeck smatra da dio igrača ne ulazi u utakmicu s dovoljno energije, koncentracije i odgovornosti.
Nije trebalo dugo da se prepozna na koga misli. Karim Adeyemi, koji je ušao s klupe, sam je pred kamerama priznao da je odigrao „jednu od najgorih utakmica“ otkako nosi Dortmundov dres. To je rijetko iskreno priznanje, ali ujedno i simptom problema: previše je susreta u kojima pojedinci djeluju odsutno, kao da je sve „još jedna utakmica“, a ne važan korak u borbi za vrh.
Dortmund je imao sve u svojim rukama. Bodø/Glimt je, na papiru, suparnik koji bi trebao biti ispod razine momčadi koja cilja Ligu prvaka. Umjesto rutinske pobjede, gledali smo scenarij koji se već opasno ponavlja: Borussia povede, izgubi ritam, pusti protivnika natrag u utakmicu i na kraju plati cijenu vlastite neozbiljnosti. Norvežani su ovoga puta bili iskusni i mirni dovoljno da to kazne.
Schlotterbeckov ispad ne treba gledati samo kao emotivnu reakciju u afektu. To dolazi iz šireg konteksta onoga što se u Dortmundu već godinama opisuje raznim riječima – od „mentalnog pada“ do „nedostatka karaktera“. U njemačkom se često koristi izraz koji označava razbarušen, ležeran, ponekad i neodgovoran pristup, kao da sve ide malo „na ho-ruk“, bez prave unutarnje discipline. Upravo je ta mješavina talenta i nedostatka stabilnosti ono što Dortmund godinama košta najvećih dometa.
Nije slučajno da je Schlotterbeckov izljev frustracije odmah potaknuo pitanja o njegovoj budućnosti. Kada ključni stoper javno govori tako, to može biti znak da mu strpljenje s ovim okruženjem polako ističe. Već se ranije špekuliralo oko njegova mogućeg odlaska, a ovakve izjave zasigurno neće povećati šanse da dugoročno ostane u klubu.
Zanimljivo je da je utakmicu s tribine, s navijačima na legendarnoj južnoj tribini, pratio Marco Reus, zajedno s nekadašnjim ljubimcem navijača Kevinom Großkreutzom. Reus je poslije susreta govorio za televiziju, ali je, u svom poznatom stilu, izbjegao izravno koristiti riječ „mentalitet“. Umjesto toga govorio je općenito o tome da momčad mora biti stabilnija, da se ne smije raspadati nakon jednog udarca i da mora naučiti zatvoriti utakmice. No svi su znali o čemu je zapravo riječ: o onom vječnom pitanju koliko je ova Borussia u stanju u ključnim trenucima igrati „ozbiljan“ nogomet.
Dok su u Dortmundu prevladavali frustracija i samokritika, iz Leverkusena se čuo posve drugačiji ton – iako je i tamo utakmica završila remijem 2:2. Bayer Leverkusen je na svom terenu podijelio bodove s Newcastle Unitedom, ali je taj rezultat dočekan mnogo mirnije, pa i zadovoljavajuće. „Farmaceuti“ su u zadnje vrijeme na uzlaznoj putanji, igraju dobar nogomet i imaju jasnu sliku što žele. U takvom kontekstu remi protiv snažnog engleskog protivnika može se čitati više kao potvrda stabilnosti nego kao posrtaj.
U Dortmundu je priča suprotna. Svaki remi protiv slabije rangirane momčadi, svaka utakmica u kojoj momčad izgubi koncentraciju i pljusne sama sebe, samo produbljuje dojam da klub ne uspijeva pobjeći iz vlastitog obrasca: puno potencijala, puno buke, malo održive ozbiljnosti.
Nico Schlotterbeck je svojim riječima možda napravio potres u svlačionici, ali je istovremeno naglas rekao ono što mnogi već dugo misle. Borussia Dortmund ne posrće slučajno, nego zato što prečesto igra bez maksimalne unutarnje napetosti.
Hoće li ovaj izljev iskrenosti biti okidač za promjenu ili samo još jedan u nizu propuštenih signala, ovisit će o tome kako će momčad reagirati na terenu. Jedno je jasno: ako i dalje bude „samo 60 minuta punog gasa“, a ostatak na auto-kontroli, Dortmund će i dalje gledati prema vrhu ljestvice, ali više kroz dalekozor nego izravno s njega.
