Izvor: 11 Freunde magazin / DPA
Joshua Kimmich je nakon posljednjeg sučevog zvižduka stajao pred gostujućim sektorom, stisnutih šaka i krvavocrvenog lica, urlajući iz sveg grla prema navijačima Bayerna. Na njemu se moglo pročitati gotovo sve: olakšanje, iscrpljenost, bijes, ponos. „Jedna jedina borba“, uspio je izustiti nekoliko minuta kasnije, još uvijek bez daha.
Bayern je u Berlinu pobijedio Union 3:2 i prvi put nakon 2020. izborio četvrtfinale DFB-Pokala. Za klub koji je zadnjih godina u ovom natjecanju doživljavao neugodna, pa i sramotna ispadanja, to je važan iskorak. No način na koji je do toga došao više će zabrinuti nego ohrabriti Vincenta Kompanyja.
Union sam sebe srušio – Bayern samo prihvatio poklon
Da se utakmica uopće okrene na stranu Bayerna, najzaslužniji su domaćini. Union Berlin je dvaput praktički sam sebi zabio gol. Prvo je Ilyas Ansah u 12. minuti nespretno reagirao i skrenuo loptu tamo gdje je nikako nije smio, a onda je Diogo Leite u 45. minuti kompletirao kolekciju nesreće. Dva puta, dva teška individualna kiksa.
I upravo ta dva momenta čine rezultat varljivim. Na papiru, Bayern je slavio 3:2, probio se dalje i nastavio put prema finalu u Berlinu – kao da je sve normalno. Na terenu, slika je bila znatno drukčija. Bayern je u cijeloj utakmici skupio xG od svega 0,7, dok je Union uputio gotovo tri puta više udaraca prema golu.
Bayern nijednog trenutka nije uspio zaista kontrolirati utakmicu. Gosti su djelovali neuobičajeno krhko, lako izbacivi iz ravnoteže i često u zaostatku za ritmom utakmice. Bilo je dovoljno nekoliko pogrešnih dodavanja ili loše procjene u duelu pa da se Union sjuri prema njihovom kaznenom prostoru.
Kimmich je nakon susreta pokušao opisati ono što se događalo na travnjaku: „oranje i guranje”, rovovska bitka bez imalo elegancije. To je možda i najpošteniji sažetak večeri.
Baumgart razočaran, ali s jasnom spoznajom
Unionov trener Steffen Baumgart na kraju je bio ogorčen. „Biti blizu, to nije dovoljno“, kratko je konstatirao. Njegova momčad je, međutim, pokazala nešto što mnogi u Njemačkoj već sada uzimaju kao referencu: da se ovaj Bayern može poljuljati ako ga se napadne njegovim vlastitim oružjem.
Baumgartova ideja bila je jasna, ne povući se i čekati udarac, nego ići Bayernu u prsa. Intenzitet se ne može pobijediti pasivnošću, nego još većom odlučnošću. Union je zaigrao čovjek na čovjeka po cijelom terenu, prihvatio duge lopte, duele, trku i kaos. U toj zoni Bayern, koliko god individualno bio moćan, više nije nedodirljiv.
Kompanyjev Bayern živi od visokog ritma, presinga i stalnog pritiska. Kad netko uspije uzvratiti istom mjerom, pojave se pukotine: linije se razvuku, bekovi ostavljaju previše prostora iza leđa, vezni igrači češće griješe pod pritiskom, a obrana ne izgleda više kao stroj. Union je tu lekciju demonstrirao u praksi – nedostajalo im je samo malo više hladnokrvnosti u završnici da je i naplate.
Pouke za Stuttgart i za ostatak Bundeslige
Vrlo je vjerojatno da su u Stuttgartu ovu utakmicu gledali s posebnom pažnjom. VfB je ranije istog dana u osmini finala DFB-Pokala slavio 2:0 u Bochumu i tako se i sam priključio društvu onih koji sanjaju put u Berlin. A već u subotu ih u Bundesligi čeka Bayern.
Stuttgart ove sezone igra vlastitu verziju intenzivnog, okomitog nogometa, s agresivnim presingom i hrabrim izlaskom visoko prema protivničkom golu. Nakon onoga što je Union pokazao, jasno je da bi i VfB mogao pokušati istim receptom: napasti Bayernovu zadnju liniju, ne dopustiti im mirnu izgradnju napada i gurati utakmicu u smjeru otvorene razmjene udaraca.
Naravno, malo je momčadi koje uz takav rizik mogu preživjeti 90 minuta protiv bavarskog giganta. Ali Union je dokazao da Kompanyjeva mašina nije savršeno podmazana i da joj se može zadati ozbiljne probleme ako joj se ne pokaže strah.
Bayern ide dalje, ali s upozorenjem
Za Bayern je najvažnije da je nakon višegodišnjih razočaranja napokon ponovno u četvrtfinalu Kupa. Put prema olimpijskom stadionu u Berlinu ostaje otvoren, a klub je napravio korak koji se od njega u ovom natjecanju oduvijek očekuje.
No istovremeno, način na koji je do te pobjede došao ostavit će dovoljno materijala za brigu. Kompany će u narednim tjednima morati pronaći način da njegov Bayern ne izgleda tako ranjivo kad protivnik prihvati kaos i podigne utakmicu na razinu fizičkog rata.
Jer ako je vjerovati onome što se vidjelo na Alten Försterei, danas postoji barem jedna momčad u Njemačkoj koja može pobijediti Bayern, a to više nije samo Union Berlin, nego svaka ekipa koja je spremna otrpjeti bol i uzvratiti istom količinom vatre.
