Razlike među njemačkim predstavnicima u Ligi prvaka ponovno su velike. Iza Bayerna i Borussije Dortmund nižu se momčadi koje prerano dolaze do vlastitih granica, pa se i ova sezona opasno pretvara u reprizu: dvojac s vrha drži zastavu, ostali stoje u redu za osminu finala i ništa više.

Stara priča: Bayern i BVB vuku, ostali zapinju
Eintracht Frankfurt je protiv Liverpoola 35 minuta izgledao kao netko tko može iznenaditi. Zatim su favoriti hladno ubrzali i pokazali da su, čak i usred vlastite krize, kvalitativno jasna klasa iznad. Drugi poraz Frankfurta bio je očekivan i savršeno se uklapa u širu sliku: u Ligi prvaka „uobičajeni sumnjivci“ opet nose njemački koeficijent.
Bayern München i Borussia Dortmund nakon trećeg kola stoje među osam najboljih po dojmu i bodovima. To je kontinuitet koji traje godinama, dok je iza njih, s povremenim iskoracima, uglavnom prosjek. Od polufinala RB Leipziga u posebnoj „korona-sezoni“ 2019./20., nijedan drugi njemački klub nije probio duopol Bayerna i BVB-a u duboku proljetnu fazu natjecanja.
Leverkusen bez međunarodne zrelosti
Najveći alarm oglasio se u Leverkusenu. Izgubiti od aktualnog prvaka Europe PSG-a nije samo po sebi problem, pogotovo u novom ligaškom formatu koji podnosi pokoji kiks. Ali primiti sedam komada kod kuće i raspasti se u nizu loših odluka znak je da nedostaje ono što u Europi najviše košta: zrelost. Dodatnu težinu dojmu dao je i nepromišljen crveni karton Roberta Andricha, potez koji je simbolično stao na čelo Leverkusenove „blackout“ liste te večeri. Takvi trenuci ne pričaju samo o kvaliteti, nego o nosivosti projekta pod najvećim pritiskom.
Dortmundova lekcija iz otpornosti
Dortmund je u Kopenhagenu bio daleko od savršenog nogometa, ali je iznova izvukao ono što je godinama nedostajalo, pobjedu unatoč mogućnostima protivnika. Treći trijumf u tri kola, treći put s četiri postignuta gola, govori da je momčad napravila iskorak u načinu na koji podnosi otpor i krizu trenutka. Tamo gdje je BVB nekad tonuo na prvu lošu seriju duela, sada preživljava i vraća udarac. To je razlika između atraktivne momčadi i one koja u Europi, barem u grupnoj fazi, djeluje ozbiljno.
Bayern maršira, pravi test tek stiže
Bayern prolazi kroz utakmice s lakoćom koja više ne iznenađuje. Uvjerljiv trijumf nad Bruggeom bio je očekivan korak na putu kojim Kompanyjeva momčad zasad korača bez saplitanja. Zanimljivije će postati u sljedećem kolu, kada stiže PSG. Taj dvoboj trebao bi potvrditi ono što se naslućuje: njemačka frakcija u ovoj sezoni ima različite ambicije i standarde. I dok bi Leverkusen i Eintracht još mogli oscilirati, Bayern se sigurno neće prepustiti istoj stihiji.
Zašto se obrazac ponavlja
Posljednjih godina klubovi poput Leverkusena, Frankfurta, Leipziga ili čak Mönchengladbacha znali su dohvatiti osminu finala. No u trenucima kada se natjecanje lomi, pobjedu odnose iskustvo i hladna glava, a tu Bayern i Dortmund i dalje imaju jasnu prednost, u ritmu igranja velikih utakmica, u širini kadra, u reakciji na stres. Za one iza njih, problem nije talent, nego kumulativ detalja: kako preživjeti loših deset minuta, kako s desetoricom ne izgubiti strukturu, kako bez panike odraditi „ružno“ europsko poluvrijeme.
Dvije brzine istog prvenstva
Ako se nešto dramatično ne promijeni, Ligu prvaka u njemačkoj perspektivi opet ćemo čitati kroz dva retka: Bayern i Dortmund kao jamci proljeća, ostali kao prolaznici s dobrom nadom i limitima koji se brže vide protiv elite. To nije presuda, nego dijagnoza trenutka. No da se priča promijeni, netko treći mora iskočiti u kontinuitet narednih godina i skupiti iskustvo koje će garantirati kvalitetnije izvedbe protiv najjačih. Do tada, „two-team show“ ostaje na repertoaru.