FC Bayern je u neobično ranom trenutku sezone prijevremeno produžio ugovor s Vincentom Kompanyjem do 2029.
Potez je logična nagrada za sjajan ulazak u novu sezonu, ali i oklada na kontinuitet na klupi koja je od Guardiolina odlaska 2016. sprovela više trenera nego što sugeriraju trofejne vitrine: Carlo Ancelotti, Jupp Heynckes, Niko Kovač, Hansi Flick, Julian Nagelsmann, Thomas Tuchel – nitko se, iz različitih razloga, nije zadržao dugo. Može li Kompany prekinuti taj ritam? Iskustvo nalaže da pričekamo.
Ljeto 2024. zateklo je Bayern bez trofeja po prvi put nakon 12 godina i s nizom odbijenica u potrazi za Tuchelovim nasljednikom. Na kraju su, i uz Guardiolinu preporuku, posegnuli za relativno neiskusnim Kompanyjem, koji je s Burnleyjem ekspresno prošao put od promocije do ispadanja iz Premier lige. Nije bio „nužno rješenje“, ali nije bio ni prvi izbor.
Ipak, Belgijanac je vrlo brzo stišao buku, homogenizirao svlačionicu i uzeo mirnu titulu: 82 boda i +13 u odnosu na pratnju. Nacionalni vrh je vraćen; u Münchenu to je minimum.
Lekcije iz prve europske sezone
Kompanyjev Bayern je pritom učio na teži način. U Ligi prvaka stigli su udarci: 1:4 u Barceloni, 0:3 u Rotterdamu, a zatim i nepotrebno ispadanje u četvrtfinalu protiv Intera, dodatno otežano kasnom i upitnom zamjenom (Boey) u prvoj utakmici.
Na Klupskom SP-u promašena rotacija protiv Benfice skupo je koštala kasnije, PSG je dočekao umoran Bayern u četvrtfinalnom „težem“ dijelu ždrijeba.
Usprkos kratkom ljetu, nova sezona krenula je idealno: 11 službenih pobjeda zaredom, igra aktivna, atraktivna, stadion ponovno bruji. U svlačionici ga većina igrača cijeni, među navijačima i medijima prolazi smireno i empatično, bez suvišnih frontova na pressicama. Ukratko: kontekst kakav Bayern dugo nije imao.
Zašto produženje baš sada?
Ako su domaće zadaće odrađene, tajming je sporedan. Produženje klubu daje štit u slučaju neuspjeha (jasno definiran odnos i ovlasti), a u slučaju da Kompany postane vruća roba na europskom tržištu, Bayern je već stavio zasun na vrata.
Nije zanemarivo ni to da je Kompany stigao u Bayern kao trener koji nije iz samog europskog vrha i prema tome nije ni dobio odmah vrtoglave cifre u ugovoru. Nakon opravdanih rezultata i zaključka da je zaista podigao Bayern i da je većina stvari na vrhunskom nivou na kakvom nije godinama bila, njegov menadžer i savjetnici su pokucali na vrata vodstva Bayerna i opravdano zatražili povećanje godišnje plaće.
U sportskom smislu poruka je dvostruka: vjerujemo ti, ali i očekujemo da isporučiš. Neće sve ići „kao po špagi“. Kriza će se kad-tad pojaviti, uvijek se pojavi. Tada uprava mora ostati mirna i opravdati dana obećanja o strpljenju, a Kompany mora nalaziti rješenja, vidljivo napredovati i u kontinuitetu isporučivati.
Minimum Bundesliga, ali i već dugo očekivani trofej u DFB pokalu
U Bayernu to konkretno znači: Bundesliga kao standard, poželjno i DFB-Pokal (prvi put nakon 2020.), te europske večeri koje nose i rezultat i dojam. Trofej Lige prvaka se ne može planirati, ali ostaje krov svih ambicija, pri svakoj eliminaciji važni su način i trenutak.
Novi ugovor nije samo nagrada za odličan start, nego strategijska odluka: Bayern želi stabilnost i vjeruje da je Kompany trener s kojim se ona može izgraditi. No kontinuitet nije potpis na papiru, nego svakodnevna praksa. Ako obje strane žive taj predujam povjerenja, mirno, dosljedno, bez nervoznih trzaja, Kompany bi mogao biti najdugovječniji trener Bayerna nakon Hitzfelda.
Ako ne, popis imena nakon 2016. dobit će još jedan redak.
