Bio je to naslov koji je uzdrmao cijelu nogometnu Njemačku: Sebastian Deisler navodno je za svoj pristanak i prijelaz u Bayern primio 20 milijuna njemačkih maraka.
Vijest koja je u listopadu 2001. procurila u javnost izazvala je opće zgražavanje, lavinu moralnih i pravnih dilema te, pokazat će se, točnu slutnju da će mladić kojem su pripisivali da može promijeniti tijek njemačkog nogometa proći kroz pakao očekivanja.
Talij na čijim se leđima zamišljala nova generacija – Spasitelj
Put do te točke nije bio kratkotrajan hir. Bayern je Deislera želio još 1999., no tada je Dieter Hoeneß (Hertha) nadigrao brata Ulija i privolio Daislera na preseljenje u Berlin. Do dolaska u Herthu Deisler je iza sebe imao 17 bundesligaških nastupa za Borussiju Mönchengladbach i važila je ocjena da je riječ o jednom od najvećih njemačkih talenata.
U veljači 2000., svega nekoliko tjedana nakon 20. rođendana, debitirao je za A-reprezentaciju, rijetkost za tadašnje prilike. U „grbavom“ razdoblju njemačkog nogometa, Deisler je mnogima simbolizirao novi val.
Dva ljeta kasnije, dok mu je bilo tek 21, Bayern je ponovno krenuo po njega, i ovaj put je transfer dogovoren.
„Uplata stoljeća“: ček na 20 milijuna i odjek u javnosti
Prema tadašnjim navodima, münchenska banka Hauck & Aufhäuser izdala je ček na 20 milijuna maraka koji je 17. srpnja 2001. Deisler položio u Deutsche Bank u Konstanzu. Kad je nekoliko mjeseci poslije Sport Bild razotkrio transakciju, uslijedio je opći potres.
Bilo je i glasova koji su relativizirali visinu iznosa (npr. Giovane Élber je smatrao da, ako Bayern tako procjenjuje vrijednost, neka plati), no dominantan ton bio je drugačiji: Udo Lattek, već u trenerskoj mirovini, proročki je upozorio da će „faktor zavisti“ biti golem, da će Deisler „gadno nastradati“ čim odigra lošije i da će „proći kroz pakao“. Te su se riječi, na žalost, doslovno obistinile.
S druge strane, Ede Geyer (Cottbus) je u razgovoru za BZ udarao u moralno-zdravstveni bubanj: ako su te tvrdnje o tolikom novcu točne, kako se 21-godišnjak treba ponašati kad može imati sve? Njegova je poanta bila jednostavna: nepodnošljiv pritisak može mladog igrača odgurati od igre prije nego što karijera zapravo krene.
Legalno, ali je li legitimno?
Rasprava iz jeseni 2001. nije se vrtjela samo oko morala, nego i oko pravne ispravnosti poteza. Jedan od pravnih zastupnika Lige, dr. Thomas Summerer, objašnjavao je da je predujam/handgeld legalan: tretira se kao „mamac“ kojim se igrača ugovorno veže, ne kao povreda ugovora prema novim FIFA pravilima.
No otvoreno je ostala dvojba je li uplata bila u skladu s DFL-ovim statutima i smije li se uopće obaviti tako rano. U Pravilniku za licenciranje stajalo je: „Prijevremeno sklapanje ugovora s novim klubom može se, pri isteku ugovora, obaviti tek kad je ugovor istekao ili unutar sljedećih šest mjeseci prije isteka.“
A Deislerov ugovor s Herthom tada nije istjecao. Druga ključna nedoumica glasila je: je li u ljeto 2001., kad je primio novac, Deisler već potpisao radni ugovor s Bayernom? Ako jest, radilo bi se o „prijevremenom sklapanju“.
Te su pravne i moralne nijanse tjednima zabavljale Njemačku.
Uli Hoeneß, dvadeset godina kasnije: „Čisto kao Tegernsee“
S dugogodišnjim odmakom, 2021. godine, Uli Hoeneß je u podcastu 11Leben poručio da je „Deislerov ugovor čist kao voda na Tegernseeu (jezero u Bavarskoj op. prev.)“. Bilo kako bilo, Bayern i Hertha su se dogovorili oko odštete od 18 milijuna maraka, pa je u ljeto 2002. transfer formalno dovršen, uz salve očekivanja i vijenac lovorika unaprijed.
Što se dogodilo poslije: ozljede, depresija i tiha kapitulacija
Realnost je, međutim, bila okrutna. U prvoj sezoni u Münchenu Deisler je skupio samo osam bundesligaških nastupa, u drugoj jedva jedanaest. Ozljede, ponajprije koljena, vraćale su ga nazad iz mjeseca u mjesec. Kad se tomu pridodala i depresija, siječnja 2007., četiri i pol godine nakon dolaska u Bayern, donio je odluku o završetku karijere.
Bilanca je zato skromnija od onoga što je talent obećavao: 36 nastupa za Njemačku, 135 bundesligaških utakmica i 21 nastup u Ligi prvaka. Svi koji su ga gledali kao klinca znali su, međutim, da je to moglo i trebalo biti puno više.
Nasljeđe jednog (pre)ranog mita
Deislerov slučaj ostao je paradigmatski: spoj gigantskih očekivanja, rane idolizacije, financijskih magnituda koje remete mir i krhke fizičke/mentalne stvarnosti jednog mladog čovjeka. U rubrici „Danas prije…“ njegova priča ne stoji samo kao sportska fusnota, nego i kao opomena: talent nije isto što i karijera, a „čist“ posao na papiru ne jamči sretan epilog na travnjaku.
Onoga dana kad je otkriveno da je 20 milijuna maraka sjelo kao predujam, mnogi su, svjesno ili nesvjesno, zapisali proroštvo. Nažalost, pokazalo se točnim. I zato se Deisler i danas pamti po onome što je bio, ali jednako i po onome što je mogao postati.
