Izvor: Kicker
Intervju s Matthiasom Sammerom – o reprezentaciji, Bayernu, Borussiji, Kovaču i problemima njemačkog nogometa.
Osvojio je Bundesligu, Ligu prvaka i Europsko prvenstvo, radio za DFB, Bayern i BVB. Matthias Sammer iznosi jasne poruke, govori o nedostacima u svijesti, fizičkoj spremi, duelu – i o pretjeranom uljepšavanju stvarnosti. Temeljita kritika.
Matthias Sammer dolazi sportski i ležerno, u trenirci. Donosi nekoliko programatskih poruka o nogometu, koje u 2 sata i 20 minuta iznosi za okruglim stolom u kutu vrta jedne pivnice u Straßlachu kraj Münchena. Maksimalno koncentriran, maksimalno angažiran. Pun strasti. U jednom trenutku 57-godišnjak kaže: „Kipi u meni.“
Gospodine Sammer, Bayern i Dortmund ispali su u četvrtfinalu Klupskog SP-a, kao i u četvrtfinalu Lige prvaka 2024./25., dok je Frankfurt ispao u četvrtfinalu Europske lige. Njemačka reprezentacija je također ispala u četvrtfinalu domaćeg Eura 2024. Zar njemački nogomet više nije za polufinale?
Načelno je taj učinak u redu. Ali trebali bismo u njemačkom nogometu, na temelju naših ambicija, svejedno sveobuhvatno, objektivno i kritički analizirati i preispitati – zašto nije išlo dalje?
Koji su, po vama, razlozi?
Njemački nogomet je izgubio svoj temeljni identitet, a time i ključnu snagu. Promjene i inovacije svakako su bile potrebne – poput važnog prelaska sa sustava čovjek-na-čovjeka na zonsku obranu. Nogomet baziran na posjedu lopte i taktička fleksibilnost pod utjecajem stranih trenera također su bili važni elementi.
Mislite na Pepa Guardiolu?
Da, ali i mlađi treneri poput Juliana Nagelsmanna donijeli su važne impulse. U percepciji i argumentaciji, promjenama i inovacijama pridavana je veća važnost nego tradicionalnim snagama njemačkog nogometa. Te snage su pogrešno označene kao „grubi nogomet“, „nogomet prošlosti“ ili „old school“. Nismo uspjeli pronaći ravnotežu između inovacije i tradicije, kako bismo sačuvali svoj identitet.
Namjerno provokativno postavljam pitanje – kad gledam današnji njemački nogomet: Gdje je danas, zapravo, njemački nogomet?
Ne mogu to raspoznati. Ako govorimo o europskom i svjetskom vrhu, može postojati samo jedan cilj: osvajati naslove. A to ne činimo.
Njemački nogomet trenutačno je daleko od toga.
Uzmimo Klupsko SP: Bayern je u četvrtfinalu protiv PSG-a već u prvom poluvremenu ostao bez dva ključna igrača zbog ozljeda – Jamala Musiale i Josipa Stanišića. Uz to, PSG je trenutačno mjerilo. Dortmund je dosegao vrhunac sezone s 4. mjestom u Bundesligi, a njihov nastup u SAD-u bio je – u redu.
No, u našim ocjenama moramo biti diferencirani i kritički-konstruktivni – ne smijemo uljepšavati rezultate samo da ne bismo izazvali nemir. U uljepšavanju smo još uvijek jači nego u kritičkoj analizi.
Znači li to da se u javnoj percepciji često precjenjuje razina njemačkog nogometa?
Nažalost – da. Ono što sam već više puta naglasio: njemački nogomet mora ponovno naučiti da prosjek nije svjetska klasa. To se odnosi i na mnoge pojedince. Previše se vrednuje sam nastup u reprezentaciji ili Ligi prvaka. Pogotovo kod mladih igrača. Neki se već s 18 godina osjećaju kao svjetske zvijezde, iako su tek nekoliko puta nastupili za prvi sastav.
Što to govori o mentalitetu?
Mentalitet se formira na temelju predodžbi o vlastitim postignućima. A kad imate pogrešnu sliku o vlastitoj vrijednosti, to može rezultirati pogrešnim ponašanjem. Mentalitet uključuje i prihvaćanje teških istina. Ako vam netko tko ima više iskustva kaže da još niste dovoljno dobri – to nije napad, to je pomoć.
A što je s duhom zajedništva?
Točno, mentalitet uključuje i duh momčadi. I ne, ne mislim na druženja uz roštilj ili večere. Duh momčadi znači: jesmo li spremni trčati jedan za drugoga? Jesmo li spremni pomoći suigraču? Žrtvovati se za momčad? U Njemačkoj često kažemo: “Imamo super atmosferu.” Super, ali atmosfera je stvar trenutka. Duh momčadi se razvija kroz izazove, kroz patnju.
U kojoj mjeri je fizička razina današnjih njemačkih igrača još uvijek konkurentna?
Ne želim generalizirati, ali kad gledam neke od fizičkih parametara – posebno u duelima – pitam se: “Je li to stvarno gornji europski ili svjetski nivo?”
Mislim da smo i tu izgubili korak. Pogledajte koliko su fizički dominantni igrači iz Premier lige ili iz reprezentacija poput Francuske ili Portugala. Mi tu moramo ponovno uhvatiti priključak – kroz bolji rad u omladinskim kategorijama, ali i veću zahtjevnost u seniorskom nogometu.
U svjetlu svega toga – kako ocjenjujete učinak Juliana Nagelsmanna na Euru i u Ligi nacija?
Julian je izbornik s ogromnim potencijalom. Taktički izuzetno sposoban, vrlo analitičan. No ni njemu nije lako, jer i on radi s generacijom koja je već oblikovana. U završnici Lige nacija i na Euru vidjeli smo dobre trenutke, ali i slabosti – osobito kad je riječ o odlučivanju u ključnim trenucima. Moramo biti realni: u polufinalu nas nije bilo.
Je li izbornik Julian Nagelsmann previše fokusiran na taktiku, a premalo orijentiran na emociju i vođenje ljudi?
To bi bila prejednostavna procjena. Svaki trener ima svoj stil. No jedno je sigurno: vođenje momčadi – leadership – postaje sve važnije. I to ne samo u smislu taktike, već i komunikacije, empatije i emocionalne inteligencije. Trener mora znati kada treba podignuti ton, kada smiriti situaciju, kada zaštititi svoje igrače, a kada ih izazvati.
Biste li vi, osobno, voljeli ponovno raditi s mladim igračima?
Da, jer volim raditi s ljudima, razvijati ih, i na osobnoj i na sportskoj razini. Kod mladih imate priliku usmjeriti ih, utjecati. Kod starijih je često već prekasno. Zato je rad u omladinskim kategorijama ključan za opstanak njemačkog nogometa na vrhunskoj razini.
Borussia Dortmund vas je imenovala savjetnikom uprave. Kakav je vaš dojam o sezoni BVB-a?
Dortmund je napravio korak naprijed. Imaju dobru strukturu, snažan kadar i iskusne ljude. No, da bi se išlo korak dalje – u borbu za trofeje – treba biti još precizniji, još odlučniji. Klub ima potencijal, ali se mora stabilizirati i biti dosljedan u vođenju kadra i filozofije igre.
Je li Borussia izgubila identitet kroz stalne promjene trenera i igrača?
Djelomično – da. Identitet se ne gradi samo transferima, nego jasnoćom u tome za što klub stoji. BVB mora ponovno biti klub koji ne samo da razvija talente, nego i zrači samopouzdanjem, snagom, strašću. Tu je jako važno da uprava i sportsko vodstvo budu 100 % usklađeni.
Kako gledate na situaciju Nike Kovača? U Wolfsburgu je otpušten, u Bayernu prije toga također. Što je problem?
Niko Kovač je izuzetno vrijedan trener i čovjek. Ali u današnjem nogometu se od trenera očekuje više od samog znanja. Moraš se znati prilagoditi strukturi kluba, igračima, zahtjevima medija. U Wolfsburgu mu to nije uspjelo – ne isključivo njegovom krivnjom. No vjerujem da će se vratiti jači.
Bi li Kovač bio opcija za reprezentaciju?
Naravno. Ima iskustvo, vodio je reprezentacije i klubove, osvojio je trofeje. Pitanje je samo – kad bi bio pravi trenutak? I postoji li prava kemija? U svakom slučaju, ne smijemo ga prerano otpisati.
Matthias Sammer o Hummelsu: Je li njegov izostanak iz reprezentacije bio pogreška?
Mats Hummels je imao izvanrednu sezonu u Borussiji Dortmund. Njegovo iskustvo, vođenje momčadi i razumijevanje igre su ogromna vrijednost. Uvijek sam bio za to da u reprezentaciji imate kombinaciju mladosti i iskustva – jer jedno bez drugog ne donosi stabilnost. Ako govorimo i samo o formi – teško je opravdati njegovo izostavljanje.
Je li Jamal Musiala već vođa ove reprezentacije?
Jamal ima iznimne kvalitete. Fantastičan je u igri jedan na jedan, sposoban probiti obrane i odlučiti utakmicu. No vodstvo zahtijeva više od talenta – zahtijeva komunikaciju, prisutnost, utjecaj na druge. On je još mlad. To je proces. Važno je da ga ne opteretimo prevelikim očekivanjima. On je dragocjen – ali ne smije biti sam.
Je li DFB napravio dovoljno da podupre razvoj reprezentacije?
U DFB-u ima jako mnogo vrijednih i stručnih ljudi. No, cijela struktura mora biti jasnija. Odlučivanje mora biti brže, strategije konkretnije. Često se gubi vrijeme na formalnosti i kompromisne odluke. Ako želimo biti među najboljima – moramo biti brži, hrabriji i odlučniji.
Što biste promijenili da ste vi zaduženi za reformu njemačkog nogometa?
Prvo: više odgovornosti i slobode trenerima u mlađim uzrastima. Drugo: više fizičkog rada – borba, intenzitet, duel igra – to se mora trenirati. Treće: mentalitet i radne navike moraju biti u fokusu – od škole nogometa pa sve do prve momčadi. I četvrto: jasna hijerarhija i komunikacija unutar saveza i klubova.
Je li Bundesliga i dalje dovoljno atraktivna u europskom kontekstu?
Bundesliga ima strašan potencijal – vrhunske stadione, publiku, tradiciju. No fali joj stabilnosti i kontinuiteta u vrhu. Imamo previše oscilacija. Također, Bundesliga mora paziti da ne postane razvojna liga za engleske i španjolske klubove. Moramo zadržati vrhunske igrače – i ponuditi im perspektivu i izazove ovdje.
Kako zamišljate svoju buduću ulogu u njemačkom nogometu? Želite li se više uključiti?
Ne tražim nikakvu funkciju. Nisam tip koji lobira ili se gura u prvi plan. Ali ako mogu pomoći – bilo savjetom, bilo konkretnim radom – uvijek sam tu. Nogomet mi je dao toliko toga – osjećam da imam obvezu nešto vratiti.
Biste li ponovno preuzeli neku vodeću sportsku funkciju?
To ovisi o kontekstu. Ako bih osjetio da postoji jasna vizija, povjerenje i prostor za djelovanje, bio bih spreman. No samo radi titule ili statusa – ne. Važna mi je autentičnost. Ako nešto radim, dajem sve od sebe. Ali samo ako vjerujem u to.
Koje vrijednosti su vam najvažnije u nogometu – i životu?
Poštenje. Strast. Radna etika. I poštovanje prema drugima. Sve to vrijedi na terenu i izvan njega. Vjerujem u to da se uspjeh ne gradi preko noći, nego kroz sustavan rad, predanost i dosljednost. I to želim prenijeti na druge – osobito na mlađe generacije.
Kako bi trebao izgledati „novi njemački nogomet“ u vašim očima?
Treba biti intenzivan, hrabar, kolektivan. Tehnički jak, ali i fizički spreman. Taktički pametan, ali i emocionalan. S identitetom. S vrijednostima. S dušom. Njemački nogomet mora ponovno vjerovati u sebe, ali ne kroz prazne parole, nego kroz rad i djelovanje. I mora prestati vjerovati da je „prosjek dovoljan“. Nije.
„Ne moramo izmišljati nogomet nanovo, ali ga moramo ponovno živjeti sa žarom, karakterom i odgovornošću“ – Matthias Sammer
