Izvor: Kicker
Četvrt stoljeća nogometa: igra se dramatično promijenila, ali i njezin značaj u društvu. Ova povijesno-esejistička analiza osvrće se na razvoj od 2000. godine – od obrambene četvorke do VAR-a.
Ljudi se često spontano i glasno žale, a najčešće na to koliko brzo vrijeme prolazi. Albert Einstein je tome pristupio trezveno: “Vrijeme je ono što očitavamo na satu.” Na temelju te definicije, može se zaključiti da kazaljke, bilo analogne ili digitalne, u 21. stoljeću već preko 25 godina neumoljivo otkucavaju, a treće tisućljeće je već starije od 9000 dana. A ako je već antički filozof Heraklit tvrdio da je “sve u protoku”, da se sve mijenja – onda to vrijedi i za nogomet, kao i za svijet. Kako je izgledala početna faza u 2000-tima, i što se u međuvremenu promijenilo?
U Njemačkoj je tada prvi put na vlasti bila crveno-zelena koalicija, kancelar se zvao Gerhard Schröder. U SAD-u je još bio Bill Clinton, a u Rusiji je Vladimir Putin u ožujku 2000. preuzeo prvi mandat. Njemačka je tražila superzvijezdu, „Anton iz Tirola“ rasturao je po zabavama, Gao Xingjian iz Kine dobio je Nobelovu nagradu za književnost. U Rimu se, kao i 2025., obilježavala Sveta godina. Hannover je bio domaćin prve njemačke EXPO izložbe. Olimpijske igre održane su u Sydneyju.
Nogomet? Katastrofa. Njemačka reprezentacija igrala je takav “krš-fudbal” da je na Euru 2000. ispala u grupi nakon što su ih Rumunji (1:1), Englezi (0:1) i Portugalci (0:3) poslali kući. Izbornik Erich Ribbeck otišao je, Christoph Daum je trebao doći – ali je zbog afere s kokainom zamijenjen Rudijem Völlerom. Bila su to burna vremena u njemačkom nogometu.
“Nogometni profesor” Rangnick kao taktički pionir
U Ligi prvaka, Bayern je, nakon dramatičnog finala 1999. protiv Manchestera (1:2), 2000. godine stigao do polufinala, gdje su ih izbacili Real Madrid (0:2, 2:1). Godine 2013. Bayern i Borussia Dortmund odlučivali su o prvaku Europe, a 2014. Njemačka je osvojila SP u Brazilu.
Za obje te momčadi gol je čuvao Manuel Neuer, redefinirajući ulogu vratara – postavši zapravo “lažna petica”, što je otvorilo novo poglavlje u povijesti pozicije.
Bivši svjetski i europski prvak Bixente Lizarazu nikada nije razumio njemačku raspravu o tome treba li igrati s liberom ili ne; igrati s trojicom ili četvoricom u obrani. U Madridu 2000., na večeri s Bayernovom ekipom, rekao je: “Nijemci se ne znaju braniti, stalno samo pričaju o obrani čovjek-na-čovjeka!”
Francuz se već bio navikao na obranu s četiri u zadnjoj liniji, a u Bayernu ju je gotovo sam uvodio, često razgovarajući o tome s Ottmarom Hitzfeldom – sve dok to nije postalo standard i kod Bavaraca.
Dana 19. prosinca 1998. tadašnji trener drugoligaša Ulma, Ralf Rangnick, nastupio je u ZDF-ovom Sportskom studiju i objasnio kako funkcionira obrana u liniji, zonska obrana – s naglaskom na presing i stvaranje brojčane prednosti. Tada su ga prozvali „nogometnim profesorom“ – više s podsmijehom nego s poštovanjem.
Danas su upravo ti elementi – prostorno orijentirana obrana, presing i brze tranzicije – standard u modernom nogometu. Rangnick, sada izbornik Austrije, kaže: „Nogomet je postao posve drugačiji sport.“
Brzina – nova valuta nogometa
U sezoni 2019./20. prvi put je jedan bundesligaški igrač prešao tada važeći rekord brzine od 36 km/h – Achraf Hakimi iz Dortmunda zabilježen je s 36,21 km/h. Nedugo potom, Alphonso Davies iz Bayerna nadmašio ga je s 36,51 km/h u istoj sezoni. U ožujku 2025., Jean-Matteo Bahoya iz Frankfurta probio je granicu od 37 km/h – s čak 37,16 km/h. Momčadi Eintrachta i Leipziga bile su u sezoni 2024./25. najbrže u cijeloj Bundesligi.
Sprintovi i trčanja pri maksimalnoj brzini danas su neizostavni preduvjeti u vrhunskom nogometu. Kod napadača poput Harryja Kanea „garancija pogodaka“ opravdava manjak brzine. U sredini terena pak, stvari mogu funkcionirati i u sporijem ritmu – ako igrač, poput Xabija Alonsa, Rodrija ili Joshue Kimmicha, posjeduje izuzetan pregled igre i anticipaciju.
Moderni stratezi – evolucija uloge playmakera
Ti stratezi danas djeluju iz središnjeg defenzivnog veznog reda – dok je još 2000. godine Stefan Effenberg, tadašnja „desetka“ Bayerna, vodio igru iz sredine, s brojem 11.
Danas Florian Wirtz i Jamal Musiala (naslijedio broj 10 u Bayernu od Sanéa) nisu klasične „desetke“. Oni su okretni, prodorni, opasni kreatori koji se probijaju kroz tijesne prostore modernog nogometa i svojim driblinzima stvaraju razliku. Zovu ih igračima koji čine razliku, i to s pravom.
Sustavi su danas izrazito fleksibilni – bilo da se igra 4-2-3-1, 4-3-3, 3-4-3 ili nekoć klasični 4-4-2 britanskog stila. Što je učinkovitije – presing i tranzicija, ili posjed lopte, stil koji je uveo Pep Guardiola i koji je dodatno potaknuo Joachim Löw kroz tzv. „španjolizaciju“ njemačke igre?
Oliver Kahn smatra da je “najviša umjetnost spojiti oba pristupa.“
Klubovi poput Paris Saint-Germaina (2025.) ili Flickove Barcelone potvrđuju ovu tezu. Dodavanje i pozicioniranje postali su dva nova glavna filozofska načela igre. Transferi se sve više planiraju na temelju zamišljene ideje igre – i pojam „filozofije“ se često upotrebljava do razine da vrijeđa velike mislioce čovječanstva.
Nogometni jezik – nova gramatika sporta
Nogometni rječnik se drastično promijenio. Nekadašnja „šestica“ postala je prvo „čistač“, onda „sidro“, a sada je „holding six“. Jürgen Klinsmann, kad je 2004. postao izbornik, zagovarao je „proaktivan“ i „vertikalan“ nogomet. Zamjene više nisu „zamjene“, nego „back-up“ igrači. Veznjaci poput Goretzke ili Nmeche više ne trče „od kaznenog prostora do kaznenog prostora“, već su „box to box“ veznjaci.
Umjesto da loptu „nabaci“ u šesnaesterac, Kimmich sada „čipa“ (chip) – a svi stalno govore o „sljedećem koraku“.
Pasovi prema naprijed – nekoć poznati kao „lopta u dubinu“ – sada su „vertikalni pasovi“. U nogometnom govoru danas je sve „teško braniti“. Austrijski pjesnik Ernst Jandl je rekao: „Treba mučiti jezik dok ne vrisne.“ U nogometu, granica boli je prekoračena kad čujemo da igrač „izvlači faul“, „izvlači korner“, „izvlači slobodnjak“.
Još gore: ekipe „ne uspijevaju obraniti napad“. Kritika se redovito ublažava riječima „malo“, „pomalo“, „donekle“. Nitko ne želi reći ništa decidirano.
Nogomet pod povećalom – podaci, kamere i potpuna transparentnost
Nogomet je postao potpuno proziran. Podaci danas otkrivaju ono što je nekoć bila nogometna magla – i postali su neizostavan alat. „Tko ima jasnu predodžbu o tome kako želi igrati“, kaže Rangnick, „tomu podaci služe kao objektivna mjera.“ Brighton i Brentford u Engleskoj slove kao uzori.
U Bundesligi i 2. ligi danas se koristi 16 kamera za praćenje svakog pokreta igrača. Mjere se udaljenost, brzina, sprintovi. Već deset godina prati se i tzv. “packing” vrijednost – koliko protivničkih igrača jedan igrač „preskoči“ dodavanjem. Tu je i xG (expected goals) – pokazatelj kvalitete šanse. Primjerice, penal ima xG 0,77 – otprilike tri od četiri udarca rezultiraju golom.
Te brojke su pomogle i u slučaju Borussije Dortmund iz 2014./15. – koja je pod Kloppom nakon 18 kola bila na zadnjem mjestu. xG analiza je pokazala: nisu igrali loše – nego su imali peh. Empirija je zamijenila spekulaciju.
Treneri i njihovi sve brojniji suradnici danas više gledaju igru na iPadu nego uživo. Akcije se odmah analiziraju. Sve pod strogo povjerljivim uvjetima – s rukom preko usta, da se spriječi čitanje s usana.
Od kad je iz Španjolske stigao običaj „ruke preko usta“, i najsporedniji lik u kadru time djeluje kao da izgovara državnu tajnu.
A istovremeno, zvijezde i poluzvijezde stalno se oglašavaju – preko svojih profila na društvenim mrežama. Imaju vlastite medijske timove koji pumpaju publiku bitnim i nebitnim informacijama.
PR-stručnjaci filtriraju i uljepšavaju izjave igrača. A posebnu moć, osobito financijsku, dobili su nogometni menadžeri. Oni su postali moćnici – i time potvrdili riječi Ulija Hoeneßa, koji kaže: „Igrači su danas brendovi sami za sebe.“ A grbove klubova na dresovima – svejedno – i dalje ljube.
Oliver Kahn ih opisuje kao „direktore vlastite firme“. A Andreas Rettig, sadašnji sportski direktor DFB-a, nekad u Freiburgu, Kölnu, Augsburgu, kaže: najveća promjena od 2000. je ta da se navijači više vežu za igrače nego za klubove.
Ipak, još uvijek postoji i ona suprotnost: vjernost klubu do groba. Navijači i ultrasi – svoje klubove vole s nevjerojatnom strašću. Pokreću društvene inicijative, bore se protiv rasizma i za inkluziju. No, oni nisu cijeli klub – i ne smiju ometati sportske ciljeve. Suodlučivanje da – ali s mjerom.
Zastrašujuće je kad publika slavi i pjeva čak i kod velikog poraza. Heribert Bruchhagen, bivši čelnik Eintrachta i Arminije, primjećuje kako navijačke grupe iz njegovog rodnog Gütersloha svake subote rano ujutro idu prema Dortmundu i Gelsenkirchenu – i „slave kao da sutra ne postoji“. Vjeruje da mnogi tu traže osjećaj zajedništva koji im nedostaje kod kuće ili na poslu. Koji je klub? Nevažno.
Promjena publike – nogomet za sve generacije i profile
Publika na stadionima također se znatno promijenila. “Nekad su svi igrali nogomet i čitali Kicker”, kaže Heribert Bruchhagen. “Današnja publika je daleko od toga.” Nogometna specifičnost sve se teže prepoznaje. Publika je danas šarolika – i to je činjenica.
U sezoni 2024./25. na utakmicama Bundeslige bilo je u prosjeku 10.000 gledatelja više nego 2000./01. Stadioni, danas zvani „arene“, nude infrastrukturu na vrhunskoj razini i puno više komfora.
Na tribinama su danas: nogometni puristi, hard-core fanovi, očevi s djecom, obitelji, turisti – svi žele biti dio spektakla. I to se mora poštovati i njegovati. Već prije samog početka utakmice sve je režirano i dramaturški osmišljeno – nešto potpuno različito od kraja 20. stoljeća.
Uz priče o igračima, statistike i podatke, svaka utakmica postaje „priča“. “Svaka utakmica je inscenirani događaj”, kaže Oliver Kahn. Ugođaj i atmosfera su danas jednako važni kao i rezultat. Sve mora biti „enjoy yourself“ parada.
Već na SP-u 2006. slavila se zabava više nego rezultati. Slično i 2024. – iako je Njemačka ispala u četvrtfinalu Eura, sve se slavilo kao ljetna bajka. Nedosuđeni penal Cucurelli poslužio je kao zgodan alibi za stvarne greške Juliana Nagelsmanna u izboru igrača.
U završnici Lige nacija 2025. Njemačka je završila posljednja od četiri reprezentacije. Hoeneß, svjetski i europski prvak, rekao je za domaće turnire 2006. i 2024., koje svi romantiziraju: „Sve se to idealiziralo, s realnošću nema puno veze.“ Dodao je i: „Taj neprepoznati penal – trebao je biti sviran.“
VAR – tehnička revolucija koja je sve promijenila
Pojavljuje se i ključna riječ: VAR – Video Assistant Referee. Ova tehnologija, uz tehnologiju gol-linije, smanjila je broj sudačkih pogrešaka i učinila nogomet pravednijim.
No istovremeno, spontanost kod proslava pogodaka je nestala. Sada svi čekaju VAR potvrdu. Ipak, možda to „napeto čekanje“ stvara novi tip uzbuđenja za mlade navijače – drugačiji „kick“ za novu generaciju.
Održivost i društvena odgovornost – nogomet kao promotor promjena
Za budućnost, nogomet mora ispunjavati društvenu i ekološku odgovornost. Mnogi klubovi već mnogo toga čine.
SC Freiburg ima 3700 parkirnih mjesta za bicikle i punionice za e-vozila. Koriste samo zelenu energiju. Mainz 05 ima od 2010. humanitarnu organizaciju “Mainz 05 hilft e.V.” za pomoć u regiji. RB Leipzig organizira godišnji inkluzivni turnir i brojne društvene akcije.
Od 2022. RB ima zaseban odjel za „održivost“. Provode se CO2 analize, širi se solarna infrastruktura, klub koristi samo zelenu energiju. Svijest o okolišu se posebno razvila tijekom pandemije.
U to vrijeme puno se govorilo i o rezanju plaća, provizija i transfera. Ali, bez međunarodne solidarnosti, sve je ostalo pusta želja. Klupski troškovi i dalje rastu, a klubovi – posebno oni najbogatiji – grabe još više novca.
Zanimljivo, PSG je nakon ere Mbappé-Messi-Neymar krenuo drukčijim putem. Studije pokazuju: ne jamče uspjeh XXL-transferi, nego kontinuitet – kao Real Madrid 2014.–2018.
Preopterećenje i profesionalizacija – nogomet pod sve većim pritiskom
Međunarodna natjecanja sve se više proširuju, a broj utakmica raste. Igrači u velikim klubovima su preopterećeni, a mnogi se žale na preveliki broj mečeva. Znanost i medicina pomažu u kontroli opterećenja – uključujući i prehranu. Povećanje broja zamjena s 3 na 5 također je korak u tom smjeru.
Ralf Rangnick predlaže čak i dodatnu zamjenu za vratara – kako bi se rasteretila i ta pozicija. No taj fizički i mentalni stres može se dugoročno smanjiti samo solidarnošću, koja bi uključivala i financijsko odricanje od strane igrača i agenata.
Publika bi to vjerojatno prihvatila – jer joj prijeti televizijsko zasićenje (overkill), ali i financijski pritisak, s obzirom na sve veće pretplate na različite servise.
Uspon ženskog nogometa – vidljiv i trajan
Jedan od najpozitivnijih razvojnih procesa zadnjih 20 godina je uzlet ženskog nogometa. Danas ima značajnu prisutnost u medijima, pogotovo na TV-u. Broj posjetitelja ženskih bundesligaških utakmica porastao je deset puta – s 280 na 2692.
U srpnju 2001. pred 18.000 gledatelja Njemačka je u Ulmu peti put postala europski prvak. Danas su ti dani podcjenjivanja i ismijavanja ženskog nogometa daleko iza nas.
Posebno je rastao interes nakon osvajanja SP-a 2003. i profesionalizacije natjecanja. Finala kupa u Kölnu postala su brend, a Bundesliga je godinama bila pod dominacijom Wolfsburga – danas Bayern preuzima primat.
Za sezonu 2025./26. liga se širi s 12 na 14 klubova. Među novim članovima su i Union Berlin, HSV i Nürnberg – što donosi više navijača. Tehnička, taktička i trkačka razina značajno su narasle.
Finale Eura 2022. između Engleske i Njemačke na Wembleyu (2:1 nakon produžetaka) pratilo je 87.192 gledatelja uživo, a 17 milijuna pred malim ekranima u Njemačkoj. Najvažniji rezultat: sve više djevojčica igra nogomet – 2023./24. ih je bilo preko 100.000 mlađih od 16 godina.
Na nižim razinama i dalje ima puno posla: premalo klubova, previše otkazanih utakmica, nedostatak trenerica i trenera. Nije to još „boom“, nego proces. S pravom kaže predsjednik DFB-a Bernd Neuendorf: „Moramo još bolje iskoristiti potencijal ženskog nogometa.“
Nogomet ostaje mit – usprkos svemu
Nogomet će se i dalje mijenjati – baš kao i svakodnevni život. Einstein je rekao: „Inteligencija je sposobnost prilagodbe promjenama.“ No ni u tome ne treba pretjerivati.
Još 2000. Ottmar Hitzfeld je upozoravao: „Nogomet postaje Big Brother“ – i branio je svetinju: svlačionicu. Andreas Rettig i danas kaže: „Moramo sačuvati mit svlačionice. Ako se vidi da tamo vlada ambijent kao kod TuS Helene Essen – mit je razbijen.“
Ima i drugih želja: manje teatralnosti, manje padanja, manje prigovora. Čak i Harry Kane, iz zemlje „fair-playa“, ne daje baš najbolji primjer. Sudci moraju strože reagirati – i ako treba, neka pokazuju crvene kartone. Dosta je moljakanja oko VAR monitora.
Više napetosti u ligama, više ravnoteže – to bi donijelo više uzbuđenja, ne samo u Bundesligi nego i u svim velikim europskim prvenstvima.
Prvih 25 godina 21. stoljeća donijelo je mnoge pozitivne promjene – od pravila do profesionalizacije. Mit da je nogomet univerzalan uspješno je preživio modernizaciju – usprkos brojnim stranputicama.
Nogomet je i dalje tema u politici, kulturi, društvu. Književnik Thomas Brussig kaže: „Danas si gotovo ne možeš dopustiti da nemaš mišljenje o nogometu.“
I unatoč svoj zabavi, show programu i spektaklu – ono što se događa na terenu ostaje srž.
Za Olivera Kahna, nogomet su emocije, drame i dinamika – to je bit sporta.
To je rekao prije 25 godina – danas to vrijedi više nego ikada.
Neka tako i ostane.
