L. K. / Kicker
Thomas Müller nikada nije bio poznat po velikom spektaklu na terenu, no unatoč tome bio je uspješan kao malo tko drugi. Što zapravo definira rekordera Bayerna kao nogometaša?
Pogled na igrača Müllera.
Iako nikada nije osvojio titulu njemačkog nogometaša godine, Thomas Müller nedvojbeno spada među najveće igrače koje su iznjedrili FC Bayern i Njemačka. Autentičan i promišljen kao osoba, unikat na nogometnom terenu.
S 34 trofeja nakon 13. naslova prvaka, Müller je, uz suigrača iz reprezentacije Tonija Kroosa, najuspješniji osvajač naslova u Njemačkoj. No kako uopće opisati Müllera kao nogometaša nakon 17 profesionalnih sezona u Bayernu? Kakav je tip igrača bio ovaj sasvim posebni nogometaš?
Müller sigurno nije bio i nije čarobnjak poput Lionela Messija, niti klasični strijelac poput svojih suigrača Roberta Lewandowskog ili Harryja Kanea. U Amazonovom dokumentarcu “Einer wie keiner”, bivši direktor Bayerna Karl-Heinz Rummenigge opisuje ga kao prosječnog u brzini i tehnici i pritom je u pravu.
Što ga onda čini posebnim, ovoga rekordera Bayerna, koji je ipak bio jedinstven na svoj način? „Müller igra nogomet bez sumnji u sebe, s radošću, jednostavno, izravno, duhovito, prirodno, spontano – kao što i govori“, zapisano je još 2010. u tiskanom Kickerovom magazinu.
Radnik i „tumač prostora“ (Raumdeuter)
Prije svega, Müller je neumorni radnik, kako na treningu, tako i u 90 (i više) minuta svake utakmice. „Nogomet je jednostavno zabavan. Zato se volim ‘ubit’ na terenu“, rekao je prošlog ljeta u Kickerovom dvostrukom intervjuu sa Seppom Maierom.
Dvije godine ranije opisao je svoju motivaciju ovako: „Zabavno je svakodnevno se uspoređivati s najboljima, u klubu i u različitim natjecanjima.“ Njegova glad za golovima, pobjedama i trofejima nikada nije jenjavala.
No, mnogi nogometaši su vrijedni, svi žele titule, ali rijetko tko uspije, pogotovo tako dugo kao Müller u klubu svjetske razine poput Bayerna. Svi se slažu: broj 25 rekordnog prvaka simbolizira pametnog nogometaša. Igrač koji osjeća prostor, situacije, koji zna kuda treba trčati i kako iznenaditi.
Tako je s vremenom dobio nadimak „Raumdeuter“ – tumač prostora. Možda se taj izraz i potrošio, ali savršeno pogađa bit. Riječ je o anticipaciji. Za hokejašku legendu Waynea Gretzkyja govorilo se da može predvidjeti dva-tri poteza unaprijed. To se godinama odnosilo i na Müllera.
Ta se sposobnost kod njega spaja s radnom etikom, s voljom da potrči čak i kad sve izgleda beznadno. Prosječan talent + veliki trud × pamet = jedinstveni nogometaš. To bi mogla biti Müllerova formula.
“Müller uvijek igra” – i to najprije na krilu
Jasno je i da je Müller tijekom godina prošao kroz evoluciju. Vrijedi pogledati i njegove pozicije i njegov doprinos golovima i asistencijama.
Kad ga je Louis van Gaal 2009. uveo u prvi sastav i izjavio poznatu rečenicu: „Müller uvijek igra“, često ga je postavljao na krilo, najčešće desno, ali i lijevo. U sezoni proboja na veliku scenu, statistika kaže: 23 utakmice kao ofenzivni vezni ili povučeni napadač, 23 na krilu.
U narednim godinama više je igrao po krilu, osobito u sezoni trostruke krune 2012./13. pod Juppom Heynckesom, kad je omjer nastupa na desnom krilu u odnosu na sredinu bio 30:11.
Heynckes je na poziciji „desetke“ koristio Tonija Kroosa, a Müller je istisnuo ni manje ni više nego Arjena Robbena sve dok se Kroos nije ozlijedio, pa je Müller opet prešao u sredinu, uključujući i finale Lige prvaka protiv Dortmunda (2:1 pobjeda).
Guardiola ga seli u sredinu
Prvi veći preokret u Müllerovoj ulozi dolazi nakon tog finala, kada Pep Guardiola preuzima momčad. Od svoje druge sezone na klupi Bayerna, Guardiola Müllera sve češće koristi u sredini terena – bilo kao klasičnu devetku, bilo kao „lažnu devetku“. Sezona 2014./15. jedina je Müllerova sezona u kojoj je najčešće igrao kao neka vrsta napadača.
Tada je ostvario impresivnih 40 izravnih sudjelovanja kod golova – 21 pogodak i 19 asistencija – no to ipak nije bila njegova najbolja sezona. O brojkama nešto kasnije.
Kad je Hansi Flick postao trener u jesen 2019., Müller se gotovo više nije vraćao na krilo. Tada je postao standardna „desetka“, a ulogu napadača preuzimao je samo kada bi Robert Lewandowski odmarao ili, poput sezone 2022./23., kad klub nije imao pravog centralnog napadača u kadru.
Müller je mogao igrati gotovo sve ofenzivne pozicije, a 2014. je na pitanje o omiljenoj poziciji odgovorio: „Ne znam. Moje su sposobnosti napadački orijentirane, mogu biti opasan u različitim situacijama. To manje ovisi o poziciji, a više o dnevnoj formi.“
Njegov mentor Hermann Gerland još je 2010. rekao: „Müller može trčati i brzo i dugo. Müller zna igrati nogomet, asistira i zabija golove. I dobro igra glavom. Tehnički se još mora poboljšati, ali… Müller je gol.“ I bio je u pravu. „Gol“ ne znači samo zabiti, nego i asistirati, započeti akciju, stvoriti prostor i vezati protivničke braniče.
Od strijelca do asistenta
Müller je uvijek mogao i asistirati i zabijati. No, kako je karijera odmicala, sve više se razvijao iz strijelca u asistenta. U prvih sedam punih sezona u Bayernu (od 2009.), samo je jednom (2011./12.) imao više asistencija nego golova. Nakon toga, u svakoj sezoni je više asistirao nego zabijao.
Rekordne brojke postigao je u sezoni 2015./16. – čak 45 sudjelovanja kod golova. Pet godina kasnije, 2020./21., gotovo je ponovio taj rezultat s 42. No, u posljednje tri sezone njegov je učinak značajno pao – statistički najlošiji period njegove karijere.
Trenutačno ima 12 izravnih sudjelovanja u golovima u svim natjecanjima, s tek jednim bundesligaškim pogotkom. I najpametniji nogometaš stari, biologiju se ne može prevariti.
„Radio Müller“ – nedostajat će momčadi
Ne smije se zaboraviti jedna od ključnih Müllerovih snaga, njegova komunikacija. Nadimak „Radio Müller“, koji mu je dao Gerland, nije slučajan. Müller je uvijek „na vezi“, čak i tijekom utakmice. Tijekom pandemije, kada su se igrale „tihe utakmice“ bez gledatelja, njegove naredbe i upute odjekivale su stadionima. Bio je poput igrača-trenera, davao znakove za pressing i druge taktičke pomake.
To je još jedan element koji će Bayernu nedostajati od sezone 2025./26. Müller je bio vođa s vrlinama, ali i manama, upravo zbog te autentičnosti i bliskosti bio je toliko popularan među navijačima. On daje sve od sebe – uvijek. Nakon tehničke greške često bi slijedila asistencija ili gol. Kako? Svejedno.
„Znam da svaki gol vrijedi isto – jedan. I znam da, kad bi se računali samo lijepi golovi, ne bih ih imao ovoliko“, rekao je jednom. A imao ih je – i lijepih. Poput škarica protiv Darmstadta 20. veljače 2016., koje su kasnije proglašene golom mjeseca.
„Finale Dahoam“ – najintenzivniji trenutak karijere
I brojni su bili važni. Sjetimo se finala DFB-Pokala 2014. i njegovog solo prodora s centra u produžecima za konačnih 2:0 protiv Borussije Dortmund. Ili pogotka glavom za 2:2 u zadnjim sekundama osmine finala Lige prvaka 2016. protiv Juventusa, nakon čega Bayern odlazi dalje.
Ili polufinala Lige prvaka 2013. kada je protiv Barcelone postigao dva gola i jednom asistirao u slavlju 4:0. Možda i najbolja utakmica u njegovih 749 službenih nastupa za Bayern – 750. je odigrao prošlog vikenda, u oproštaju na Allianz Areni. Simbolično.
U dokumentarcu o njemu, Müller kaže da mu je „Finale Dahoam“ (finale Lige prvaka 2012. u Münchenu) bio najintenzivniji trenutak karijere. Zabio je glavom u 83. minuti – u svom stilu, netipično, ali učinkovito – za 1:0 protiv Chelseaja.
Arena je eksplodirala. Nedugo nakon toga, zamijenjen je. Uslijedio je izjednačujući gol Drogbe i drama. Finale koje je trebalo biti „njegovo“, u njegovom gradu, na njegovom stadionu, pretvorilo se u najveću bol.
Da je sve ostalo tako – bila bi to najljepša moguća bajka. Te večeri nogomet nije bio na njegovoj strani. No kroz sve te godine, često jest. I to s razlogom.
Jer Müller je to zaslužio: radnik i tumač prostora, strijelac i asistent. Legenda.
