Još donedavno se činilo da je povratak 1. FC Kölna u Bundesligu samo pitanje vremena. No, nakon što su u posljednjih pet kola osvojili samo pet bodova i neočekivano se rastali s trenerom Gerhardom Struberom i sportskim direktorom Christianom Kellerom, u Kölnu vlada panika. S obzirom na sličnosti s prošlom sezonom, mnogi se pitaju ponavlja li se povijest?
Paralela s prošlom sezonom: samo drukčiji cilj
Kapetan Timo Hübers nakon remija 1:1 protiv posljednjeplasiranog Jahna iz Regensburga nije skrivao razočaranje: „Naravno da smo bijesni i razočarani. Ali nema smisla da si međusobno razbijamo glave.“ Njegove riječi bile su poziv na smirenost, dok je klupski vrh odlučio povući radikalne poteze – smjene koje, nadaju se, mogu preokrenuti krizu u finišu sezone.
No Hübers je istaknuo i zanimljivu poveznicu s prošlom godinom: tada se Köln borio za opstanak u Bundesligi, sada za povratak. Iako su okolnosti drukčije, osjećaj nesigurnosti je isti. Kao i tada, momčad igra ispod očekivanja, rezultati izostaju, a nervoza raste.
Visoka očekivanja kao uteg
Momčad 1. FC Kölna smatra se jednom od najjačih u 2. Bundesligi. Većina igrača ostala je nakon prošlosezonskog ispadanja, pa je očekivanje da se “mora” vratiti natrag u elitu samo po sebi razumljivo. No s tim očekivanjem dolazi i ogroman pritisak. Svaka pogreška se uočava, svaki loš pas analiziraju navijači i mediji, a to nije okruženje koje potiče sigurnost i slobodu u igri.
Slaba realizacija i stara boljka: obrana
Ni ovoga puta Köln ne djeluje uvjerljivo pred protivničkim golom. Samo 47 postignutih pogodaka – to je premalo za klub s ambicijom ulaska u viši rang. Čak dvanaest drugoligaških klubova ima jednako ili više postignutih golova. S druge strane, obrana je treća najbolja u ligi, ali rijetko sačuva mrežu netaknutom.
Protiv Regensburga, najslabije ekipe lige, dovoljna je bila jedna obična poluvisoka lopta s desne strane da se sustav uruši. Pogreške u obrani i pad koncentracije skupo se naplaćuju i podsjećaju na prošlosezonske slabosti.
Mentalna barijera i forma u padu
Dojam je da je ekipa i dalje psihološki opterećena ispadanjem iz Bundeslige. Tzv. “mentalni ruksak” još nije skinut. Dejan Ljubičić i Florian Kainz ponovno se muče s formom, baš kao i prošle sezone. Trening izgleda dobro, no u utakmicama igrači ne djeluju dovoljno odlučno.
Hübers to potvrđuje: „Imam dojam da smo dobro pripremljeni, ali se to ne vidi uvijek na terenu.“ Drugim riječima – momčad zna što treba, ali ne zna to prenijeti na travnjak.
Nisu svi signali loši
Ipak, postoje razlike u odnosu na prošlu sezonu. Köln je i dalje tri boda iznad pozicije za doigravanje, a unatoč slabijim rezultatima, konkurenti redovito kiksaju što ostavlja Kolnerima prostora za popravak.
Dodatno, momčad sada djeluje fizički spremnije, a individualna kvaliteta je, barem na papiru, na visokoj razini. Linton Maina se nakon ozljede vratio i odmah pokazao klasu, Mark Uth bi mogao u svojim posljednjim profesionalnim nastupima donijeti prevagu, a Tim Lemperle i Damion Downs već su zabili po deset golova u sezoni.
Novi trener, nova nada?
Nakon smjene Strubera, novi trener već protiv Nürnberga u petak možda posegne za rotacijom. Kadar nudi dosta opcija, a osvježenje u početnoj postavi moglo bi donijeti potrebnu energiju i promjenu ritma.
Pitanje je može li nova osoba na klupi u tako kratkom vremenu učiniti razliku? Ili će opet, kao prošle sezone, sve biti prepušteno sudbini i nadanju da će konkurenti napraviti još više pogrešaka?
FC Köln je i dalje u prednosti, ali više nema prostora za pogreške. Sezona koja je trebala biti siguran put povratka u elitu postala je hod po rubu. Imaju kvalitetu, imaju šansu, imaju publiku, ali trebaju mir, preciznost i konačno, rezultate. Jer ako propuste i ovu priliku, sljedeća bi mogla biti daleko teža.
