L.K. / Kicker / BR / DPA / 11Freunde
Bayern nije uspio preokrenuti zaostatak iz prve utakmice protiv Intera, te je nakon 1:2 u Münchenu i remija 2:2 u Milanu eliminiran već u četvrtfinalu. Iako su nade tinjale sve do 98. minute, odlučujući pogodak za produžetke nije pao. Interova taktička postavka Simonea Inzaghija urodila je plodom – Bavarci su ostali kratkih rukava.
Kraj jedne iluzije
Ovo ispadanje nije iznenađenje. Pitanje je vremena bilo kada će se narativ “sve je pod kontrolom” urušiti pod teret stvarnosti. Cijele sezone se unutar i oko kluba pokušavao održati privid stabilnosti – unatoč slabim izvedbama, brojnim ozljedama i alarmantnim pokazateljima na terenu.
Pobjede nad autsajderima poput Kiela ili St. Paulija jedva su izvojevane, a čak ni prolazak protiv Celtica u play-offu nije donio uvjerljivost. Kritika je bila tiho potiskivana – sve dok više nije bilo moguće.
Kompany više nema “početničku zaštitu”
Trener Vincent Kompany, koji je donedavno imao kredit zbog svojih godina i statusa novaka, sada mora preuzeti dio odgovornosti. Bayern se još uvijek može domoći domaće titule, ali to ne mijenja činjenicu da je ovo sezona velikih promašaja. Kompanyjev “Welpenschutz”, kako ga Nijemci nazivaju – zaštita za početnike, sada je službeno nestao. Titula bi bila kozmetički uspjeh, ali ne i znak napretka. Bayern nije bolji, samo konkurencija nije dovoljno jaka.
Strukturni problemi i (ne)učinkovite reforme
Već je 2022. bila predviđena kao početak postepenog prijelaza u novu eru. Ništa od toga. Nakon titula bez sadržaja i prošlosezonskog ispadanja, najavljene reforme nisu se dogodile. Isti igrači koji su podbacili tada, podbacuju i danas. To više nije slučajnost, to je obrazac. Promjene su neizbježne, i to u svim slojevima: na terenu, u svlačionici i u klupskim uredima.
Sportskom direktoru Maxu Eberlu zamjera se što nije ranije preuzeo kontrolu nad situacijom. Umjesto toga, izabrao je liniju manjeg otpora. Momčad je, reflektirajući tu mekoću, bila mentalno nedovoljno čvrsta da bi prebrodila pritisak. Protiv Intera se pokazalo: kad je trebalo odgovoriti na izazov – Bayern je pokleknuo.
Nedostaje klasa, vođe, odgovornost
Bayernu nedostaje ono što su nekada imali: vođe, karakteri, ljudi koji stanu ispred momčadi kad je najteže. Današnja momčad djeluje previše komforno, zasićena i bez gladi za rezultatom. Klub hitno treba ljude koji će nositi identitet – ne samo tražiti veće ugovore.
Uz sve to, nad klubom se nadvila i sjena ozljeda. U prošlosti su prsti bili upereni u bivšeg trenera Tuchela i kondicijskog stručnjaka Broicha. No njih više nema, a ozljede se gomilaju. Mnogi igrači proživljavaju ponavljajuće ozljede bez ikakve kontaktne igre – što otvara pitanja o pripremi, medicinskoj skrbi i možda i prenapornom sustavu igre u prvom dijelu sezone.
Što slijedi?
Klupski vrh će morati donijeti teške odluke. Ova momčad – sa svim svojim plaćama i reputacijom – jednostavno nije dovoljno dobra da osvoji Ligu prvaka. A to je jedini cilj koji se u Münchenu računa.
Nakon još jedne neuvjerljive i razočaravajuće europske kampanje, više nema opravdanja. Bayern mora iznova definirati tko želi biti i kakvu momčad želi imati. San o “Finalu dahoam” je mrtav – ali klub s veličinom Bayerna mora iz tog poraza izvući snagu za novi početak. I to odmah.
